Archive | studeni, 2009

28 studeni 2009 ~ 2 Comments

Isus za globalni svijet

(Predavanje održano u Europskom domu u Zagrebu, 16. listpada 2008.)

Gospođe i gospodo,

U posljednjih četrnaest mjeseci objavljene su tri moje knjige: “Globalizacija i gospodarski nacionalizam“, „Povratak domovine“ i „Isusovi ljudi“, naoko s različitim temama iako im je u temelju isto pitanje: sustav ljudskih vrijednosti za današnji svijet. U prvoj su opisani korijeni i razlozi nedavne promjene smjera globalizacije u kojoj su nacionalne države počele od korporacija preuzimati vodeću ulogu. U drugoj je izneseno pravo stanje Zapada i Hrvatske, koje nameće zapadnim narodima ponovno prijanjanje uz rad i proizvodnju, ako ne žele utonuti u siromaštvo. Prve dvije knjige predvidjele su pojavu sadašnje duboke svjetske krize, koja je posljedica liberalnog vjerovanja, da svijet postaje bolji samo ako se svatko brine samo za se. Kriza je pomogla da se bolje i brže uvide pravo stanje Zapada i prave posljedice liberalnog kapitalizma.

U sadašnjoj krizi, koja se još nije potpuno objavila, ljudi se pitaju, je li došao kraj kapitalizmu?, kao što su se prije dvadesetak godina pitali, je li došao kraj kominizmu? Istok je odbacio komunizam ne bi li mu bilo bolje. Ako se Zapad ne odrekne kapitalizma, ne će mu biti bolje. Ako se Zapad nastavi držati kapitalizma, uz Istok koji je u kapitalističkom uzletu, stanje Zapada se ne može poboljšati.

Malo ljudi vjeruje da uz kapitalizam i socijalizam postoji neka treća mogućnost. Zauzeo sam se da se u prijekoj nuždi, upravo kako bi se izbjegnula kriza, narodi opet prihvate gospodarskog nacionalizma kojim bi se globalni svijet u stanovitoj mjeri re-lokalizirao čime bi se smanjila neizvjesnost koju je globalno tržište stvorilo u svijetu te ogradili izvori neizvjesnosti. (U gospodarskom nacionalizmu država nadzire korporacije, teritorij nadzire tržište a korporacije preuzimaju društvenu odgovornost.) Svjetska financijaska kriza, koja je posljedica a ne uzrok poraznog stanja i neuspjeha proizvodnog gospodarstva na Zapa-du, otežala je postupno uvođenje gospodarskog nacionalizma u proizvodno gospodarstvo, jer se država isrcpljuje mjerama gospodarskog nacionalizma u financijskom sektoru.

Sadašnja kriza je svjetska, globalna kriza i ona je pokazala da cijelo čovječanstvo dijeli jednu sudbinu, ne samo ekološku i gensku, nego i političku, gospodarsku, sigurnosnu i društvenu odnosno ljudsku. Nekada su istu sudbinu imali ljudi u obitelji, plemenu, narodu, rasi, zemlji, području i na kontinentu, a sada sudbinu dijeli cijelo čovječanstvo. Stoga se otvara pitanje ne smišljanja i uspostave kakvog novog svjetskog sustava prikladnog novim okolnostima i novoj tehnologiji, nego pitanje izbora, određenja i prihvaćanja načela na kojima bi valjalo izgraditi nov način života i vladanja u globalnom svijetu. Valjalo bi zazirati od uspostave novog svjetskog poretka ili sustava. Za izbor i prihvaćanje prikladnih načela načina života i vladanja u globalnom svijetu valja prvo odrediti primjerene ljudske vrijednosti, koje bi bile usađene u ljude ili koje bi ljudi sami u se usadili upravo kako bi se budući, novi način života i vladanja mogao održati.

Svrha novog uređenja globaliziranog svijeta je stvaranje doma za cijelo čovječanstvo. Ne za me ili za vas, za nas ili za njih, za radnike ili za poduzetnike, katolike ili puritance, Irce ili Engleze, Židove ili pogane, bijele ili obojene ljude, Amerikance ili ostale, siromašne ili bogate, nego za cijelo čovječanstvo, za sve ljude i za svakog čovjeka! Izgradnja doma!

Treća knjiga, knjiga „Isusovi ljudi“ pokušava tako prikazati Isusov nauk, Isusovu uporabu vlastitog života i Isusov doživljaj vlastitog života da se u njima mogu prepoznati odrednice potrebnog i poželjnog sustava ljudskih vrijednosti, koji je ujedno i jedincat i sveopći. Univerzalnost i jedincatost Isusova pristupa životu, čovjeku, društvu i Bogu idu jedna s drugom. Isusov pristup životu je jedincat upravo zato što je univerzalan, ljudski, jer su svi poznati pristupi prije Isusa i poslije Isusa bili posebni, specifični i ograničeni te prikladni za određeni prostor, određeno pučanstvo, određeno vrijeme i određene okolnosti. Po tom su svi pristupi životu i društvu osim Isusova obični i tipični: bili su u službi posebnih interesa koji su imali vodeću ulogu u specifičnim društvenim poretcima.

Na svako društvo utječu četiri izvora utjecaja: politika ili država, gospodarstvo, sigurnost i sustav ljudskih vrijednosti. Ako Isusovo učenje imalo vrijedi, ono bi se moralo očitovati kroz sustav ljudskih vrijednosti. Isusova je pojava uspjelo rabljena u politici, jer su europski srednjevjekovni kraljevi govorili da su vladari po Božjoj volji. (U nas i danas Isus služi stranačkoj politici. I on i njegova majka!) Sigurnost Europe i europskih kolonija bila je u znaku križa. (Tako je bilo i u obrani katoličke Hrvatske od pravoslavne Srbije, a i G. W. Bush je govorio da u Iraku vodi križarski rat.) Mnogi gospodarski sustavi osiguravali su društveni mir voljnom vjerom siromaha u blaženstvo u svijetu mrtvih. Međutim, već se dugo, a danas posebice, u sustavu ljudskih vrijednosti ne očituje utjecaj Isusove radosne vijesti. Isusu nema ni traga u svijetu ljudskih vrijednosti.

Ipak, Isusovo pravo mjesto je svijet ljudskih vrijednosti i Isusa valja konačno uvesti u taj svijet. Sad je Isus zatočen u svijet religije, u svijet u kojem su tisuće različitih „svjetskih“, nacionalnih, rasnih, plemenskih, univerzalnih, katoličkih, državnih i privatnih religija, a najvećem broju tih religija pridjenuta je riječ „kršćanska“. Postoje tisuće i tisuće vjerskih doktrina koje su njihovi izumitelji vezali uz Isusovu pojavu, unoseći se u samo jedan vidik života ili u jedan element učenja, koje je izgrađeno na Isusovoj pojavi jedan ili dva naraštaja poslije Isusova smaknuća. Novija povijest ili kronika religija pokazuje da im se broj neprestance povisuje. One nisu rješenje za naš jedan, tijesan i kužan novi svijet, a da im se broj i smanji te da se one sažmu u jednu „univerzalnu“ religiju, kompromis ne bi donio nešto na čemu bi se mogao utemeljiti globalni sustav ljudskih vrijednosti. Ni ekumenski dijalozi ničemu ne vode. Čak je i liberalizam htio postati i postao religijom.

Nakana knjige „Isusovi ljudi“ je pokazati sadašnjim zainteresiranim i zabrinutim pojedincima ili ljudima, a ne narodima, vjerama, rasama, društvima ili državama (otuda i naslov knjizi), da je Isus smislio, objavio te do rane i nasilne smrti snažno i nesebično promicao novi sustav ljudskih vrijednosti, koje mogu poduprijeti svijet sliven od ranije odvojeno izgrađenih društava. Ta su društva podupirali neusklađeni i čak suprotstavljeni sustavi ljudskih vrijednosti, koji su možda i bili primjereni izoliranim, otočenim društvima i posebnim okolnostima. Složenom, „globalnom“ svijetu Isusova vremena pravu potporu nisu mogli pružiti ni rimski ni grčki ni židovski sustav ljudskih vrijednosti ni ikakva njihova slitina, složenica ili polinom.

Isus je postavio trajan sustav ljudskih vrijednosti za svakog čovjeka, za sve ljude, za sva vremena, za ljude a ne za posebna društva koja se dnevno mijenjaju, slijevaju, stapaju, integriraju ili jedna drugima podlažu.

Isus je iznio postavku, načelo, aksiom po kojem je Bog otac svim ljudima. Iz te postavke slijedi sve što je Isus naučavao. Iz nje slijedi da se nijedan narod ili društvo, kao što je bio slučaj s njegovim narodom i njegovim društvom, ne smije dičiti posebnim savezom s Bogom ili ugovornim povlasticama odabranosti među narodima i obećanja određenog komada zemlje zauvijek. Iz te postavke slijedi i to da nitko ne može i ne smije posezati za gospodstvom nad ljudima, nad narodima ili nad prirodom.

Zbog toga Isusa ne valja smatrati vjerskim reformatorom: on nije reformirao odnos ljudi i društava prema Bogu, nego stav Boga prema čovjeku. Ideja Boga koji je otac svih ljudi navodi na potpunu društvenu i ljudsku uzajamnost, solidarnost i odgovornost. Isus je time nastojao reformirati odnos među ljudima. Ljubiti bližnjega kao sama sebe nije Isusova zapovijed, nego zapovijed iz Starog zavjeta sračunata na promicanje solidarnosti unutar jednog jedinog naroda. Isus je sam govorio da je došao kako bi svi ljudi imali život u obilju. Njegovo načelo opće ljudske solidarnosti uvodi u ljudske odnose trans-nacionalnost. Stari zavjet je bio i ostao nacionalnom a ne svjetskom, univerzalnom knjigom.

Da ne može biti dvojbe u ovakvom pristupu Isusu vidi se po tome što središnje mjesto u Isusovu pristupu i nauku zauzima njegova ideja „nebeskog kraljevstva“, pomno sročenog sustava ljudskih vrijednosti: prednost ljudskog duha pred važnom društvenom ulogom; prednost ljudi koji očekuju temeljitu preinaku u svijetu; prednost ljudi koji se ne žele nadmetati pred ljudima koji se jagme; prestanak nepravde svojatanja društvene važnosti; nagrađivanje dobrom ljudi koji shvaćaju i pomažu riješiti tuđe brige i potrebe; uspostava mira kao nezamjenljiva sredstva kroćenja jakih; bujanje ljudskog zadovoljstva u dobrim ljudima; procvat pravih ljudskih vrijednosti u ljudima koji su progonjeni zato što slijede Isusa i što se bore za bolji svijet. U sadašnjim okolnostima valja naglasiti da je središnja točka Isusova programa izbjegavanje nadmetanja, a sadašnji nered u svijetu je izravan rezultat upravo nadmetanja.

Isus je naglašavao da će stvaranje novog ljudskog svijeta, u kojem ne će biti sile, nasilja i nepravde, nailaziti na silan otpor snaga staroga svijeta koji propada. Podjele su uvijek bile temeljna oznaka društava i civilizacija koje su propadale i koje su propale. Svijet se ne da spasiti, ako ga ne podupire primjeren sustav ljudskih vrijednosti. Kad svjetovi propadaju, obazrivost iščezava a jagma se povećava. Grčki, rimski i židovski svijet za svoja su društva i države svojatali isključivo posjedovanje istine i prijekost vlastitih interesa. Nijedan od njih nije preživio. Ondašnja nova, složena, hibridna civilizacija nije ni mogla opstati na vrijednostima koje je Isus zatekao.

Ovakvo poimanje Isusove pojave mora naići na otpor nositelja uvriježenih pogleda na Isusa ili nabasati na zid šutnje, jer svijet bez nadmetanja prisiljava jake, sposobne i društveno uspjele ljude da iluziju svoje izuzetnosti ili odabranosti zamijene zbiljom potpune ovisnosti o zajednici svih jedinki u biljnom, životinjskom i ljudskom svijetu te ovisnosti zajednica jednih o drugima. Isusov pristup je izuzetno zahtjevan prema jakima i bogatima. (Deva i ušice igle!) Religijski pristup nije. Moral utemeljen na religijama zahtjevan je prema siromašnima i slabima.

Po Isusu nije važno to što čovjek ima, nego kako rabi svoj život. (U drevnom indijanskom narodu Pueblo imetak se nije nasljeđivao pa je svatko morao početi uz pomoć plemena od ničega, a sve su kuće bile gotovo jednake veličine što je bilo zapanjilo Španjolce koji su u šesnaestom stoljeću s juga prešli rijeku Rio Grande. Veliki izumitelj i industrijalac Andrew Carnegie, koji je 1903. godine prodao Morganu svoje carstvo čelika za 500 milijuna američkih dolara, smatrao je da se svatko treba umiroviti u 65-toj godini života i da ono suvišno što je stekao ne pripada njemu nego cijelom društvu. Otud Zaklada Carnegie kroz koju je spomenuto blago darovano u 80 zemalja i područja!)

U Isusovo je vrijeme židovska zajednica bila u velikoj društvenoj nevolji i u dubokoj vjerskoj krizi. Nakon vlastitog odabira odabranosti i obećanja zemlje kao stožerne nacionalne ideje, Židovi su u svojoj pradomovini ili u tuđini bili pod Egiptom, Asirom, Babilonom, Perzijom, Grčkom i pod okrutnom domaćom vladarskom lozom, a čašu gorčine prelila je nepovratna rimska okupacija. Nije bilo lako pomiriti umišljaj odabranosti, obećanja i saveza s Bogom sa stvarnošću. Učeni Židovi su požrtvovno tražili interpretaciju koja bi pomirila nacionalni mit i grubu stvarnost. Mnogi su pismoznanci tada počinjali nanovo pisati Stari zavjet.

U Isusovom krugu, prije Isusova obraćenja ili obrata, smatralo se, kako je govorio Ivan Krstitelj, da nema spasa zatečenom starom svijetu: „Sjekira je položena na korijenje stabala!“ Starozavjetni domaći brod koji je tonuo (skupa s rimskim i grčkim) valjalo je napustiti. Isus je u svom obraćenju (Evanđelja spominju njegov bijeg u pustinju i povratak iz nje) i prosvjetljenju došao do ključne riječi: Otac. Iz te je riječi nastao cio njegov sustav vrijednosti izrečen prvobitno u Govoru na Gori, u parabolama te u nagovorima kasnije okupljenim učenicima i u dijalogu s njima.

Isus je bio posvojio problem svojeg svijeta i pokušavao ga riješiti unutar tradicije svojeg naroda, ali to nije išlo. Novo vrijeme se nije moglo uliti u staru mješinu, novim suknom se nije moglo zakrpiti staro, razvučeno odijelo. Isus je iz skučenosti svojeg naroda, suočenog s očaravajućom grčkom kulturom, znanošću, filozofijom i društvenom organizacijom te pritisnutog rimskom silom i društvenom infrastrukturom, pošao u otvoren novi svijet kojemu je ponudio dotad neviđeno opće, ljudsko rješenje: svijet bez nadmetanja i samo s jednim pravilom – pravilom o obvezi pomoći ljudima koji su u nevolji. Isus je našao rješenje za sve narode, sve prostore i sva vremena i on je za takvo svoje rješenje bio pripravan uporabiti svoj život i svoju smrt.

Povijest nije zabilježila čovjeka koji je tražio rješenje za problem teži od Isusova, nije zabilježila čovjeka koji je u životni obračun stupio s ulogom većim od Isusova te nije zabilježila čovjeka koji je proživio čarobniji život od Isusova.

Jedna od najvrijednijih oznaka Isusove pojave je Isusovo uvjerenje da se njega može slijediti, da se njegov život može oponašati, da se svaki i najslabiji čovjek može upustiti u nastavljanje njegova projekta te da se uporabom života poput Isusove može doživjeti zadovoljstvo vlastitim životom kakvo je doživio Isus.

Nadam se da će sadašnja opća kriza koja još „ne gleda cijelim okom već žmiri“, navoditi mnoge ljude da prihvate svoj pravi status obveznika i dužnika na privremenom boravku i radu na Zemlji. Zemlja je zbog nadmetanja među ljudima i zbog svojatanja zajedničkih dobara do sada bila „dolinom suza“, ali bi se na načelima uzajamnosti, solidarnosti, odgovornosti i izbjegavanja nadmetanja mogla pretvoriti u „nebesko kraljevstvo“ ili u svijet u kojem će svi ljudi moći biti zadovoljni svojim životom.

Knjiga „Isusovi ljudi“ svršava ovim navodom iz Ivanova Evanđelja:

Isus reče farizejima: “Tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. Pastir ovaca ulazi na vrata. Njemu vratar otvara a ovce slušaju njegov glas. On svoje ovce zove imenom pa ih izvodi. A kad ih sve izvede, ide pred njima a ovce idu za njim, jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega, jer njegov glas ne poznaju.”

Farizeji nisu razumjeli tu prispodobu pa im on ponovo reče: “Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene kradljivci su i razbojnici pa ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Tko kroza me uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja sam došao da život imaju, u izobilju da ga imaju.”

“Ja sam dobri pastir. Dobri pastir za ovce polaže svoj život. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca.” (Iv, 10, 1-13)

Tko je danas pastir ljudima? Poslodavatelji, sindikati, države, banke, investicijski fondovi, osiguravajuća društva, crkve, udruge civilnog društva, medijske kuće, sudovi, obavještajne zajednice, umreženi kriminal, obitelji, obrazovni sustav? Ljudi su podzadnje bili prepušteni tržištu, a sada im i tržište okreće leđa!

U tomu ima i nešto dobroga. Prepušteni sami sebi, ljudi se mogu prihvatiti samostalnog unošenja u Isusovu pojavu: Isusov nauk, njegov život i njegovo unutarnje iskustvo, koje je počivalo na obraćenju, prosvjetljenju i pripravnosti da ljudima donosi radosnu vijest o mogućnosti izgradnje novoga ljudskog svijeta koji bi bio jedini izlaz čak i iz današnjeg stravičnog, tijesnog, kužnog i pogibeljnog svijeta. S novim sadržajem svijesti, opremljeni doktrinom izbjegavanja nadmetanja, ljudi mogu skočiti s broda koji sada tone i doplivati do nove, nikad u povijesti dosegnute obale. Isusova istina svijetli kao svjetionik. Ona ne zasljepljuje. Isusova se pojava, kako je iznesena u „Isusovim ljudima“, može prihvatiti svesrdno, bez imalo muke. Nju ne prati sjena sumnje, koja redovito prati vjeru u nedokažljive istine.

Zar malo poslije Isusova smaknuća nije Isusova istina bila plebiscitarno prihvaćena u svijetu koji je propadao? Zar zbog toga vlasti nisu bile primorane uvažiti novi, Isusov sustav ljudskih vrijednosti, koji su obični ljudi – trgovci i putnici a ne samo predani misionari, koji su na svom poslu svi odreda izginuli – prenosili jedni drugima kao radosnu vijest. Zašto se to ne bi moglo sutra ponoviti? Nebesko kraljevstvo je samo sustav ljudskih vrijednosti, spasonosan i prijeko potreban.

Rješenje za današnji svijet nije zatvaranje u religiju što nude i u našim javnim medijima ljudi koji govore da Sotona vlada svijetom. Rješenje je u otvaranju običnih, malih ljudskih umova novom sustavu ljudskih vrijednosti, u svjesnom izbjegavanju nadmetanja, u preuzimanju odgovornosti, u, kako je Isus govorio, ulasku u nebesko kraljevstvo, koje je samo praktičan i spasonosan sustav ljudskih vrijednosti. Zemno nebesko kraljevstvo je jedino rješenje.

Golema je sličnost sumraka Rima i sadašnjeg stanja svijeta. Mjehuri imperijalizma i igara te mjehuri financijskog inženjeringa i zabave. Isusova radosna vijest bila je ubrzo prihvaćena, a nakon sloma Rima Benedikt je počeo obnovu izrekom: „Ora et labora!“ Sada se Zapad mora vratiti radu i proizvodnji te prihvatiti nove ljudske vrijednosti. Navršava se vrijeme za prihvaćanje Isusove radosne vijesti. Možda dolazi vrijeme drugog dolaska, ne Isusa, ponavljam ne Isusa, nego njegova „nebeskog kraljevstva“.

Continue Reading