Zdravko Mršić – Konsenzus

POREZ NA IMOVINU – PRISILNA PRODAJA
OBITELJSKOG UMJESTO NACIONALNOG SREBRA

U nas se svake godine kod priprave proračuna uporno iznosi prijedlog za uvođenje poreza na imovinu (nekretnine), kako bi se pokrivali izdaci sve rastrošnije države.
To već dugo čine izabranici HUP-a boreći se za svoj interes, bojeći se da bi država mogla posegnuti za porezom na dividendu i kapitalne dobitke, koji bi pogodio nositelje kapitala osobno. Dosad nije bilo poreza vlasnicima kapitala na dividendu, iako trgovačka društva plaćaju samo 20% poreza na dobitak. Takav pristup ohrabruje nositelje kapitala da putem isplate visoke dividende ostvaruju neoporezovan dobitak te da smanjuju kapital trgovačkih društava i ograničuju sposobnost ulaganja u novu tehnologiju ili u proširenje tržišta i povećanje proizvodnje.
Od ove krizne godine za uvođenje poreza na imovinu gorljivo se zauzima i čelnik najnasrtljivijeg sindikata u Hrvatskoj, pogrešno računajući da će tako zaštiti takozvanu radničku klasu očekujući da bi time opteretio vlasnike kapitala, koji su kapital povećavan dividendom i kapitalnim dobitkom pretvorili u nekretnine.
Sad su se zboru pridružili i neki akademski predstavnici porezne struke i to oni isti koji su predložili nametanje „kriznog poreza“ samo na plaće a ne i na zarade pripadnika slobodnih profesija (odvjetnika, bilježnika, liječnika, mjernika, vještaka, konzultanata, estradnih umjetnika). Ta ista „struka“ predložila je i provela uvođenje poreza po vrijednosti umjesto poreza po duljini kod kupnje plovila, što je i dovelo do zatvaranja brodogradilišta za izradu malih plovila i do izostanka prikupljanja dodatnih poreznih prihoda.
Jedan od argumenata zagovornika poreza na imovinu – a ima mnogo kategorija skrivene i vidljive imovine – je prekomjerno (i možda nepravedno) nakupljanje imovine od uskog kruga građana, koje naknadno valja oporezovati, iako je propuštena prigoda da se oporezuje „prekomjeran“ prihod u vrijeme kad je bio stvaran. Taj razlog uvođenja poreza „na imovinu“ pokazuje da je temeljni pristup porezu na dividendu i kapitalni dobitak iz temelja pogrešan. Zbog toga bi oporezivanjem imovine trebalo naknadno ispravljati pogrešan pristup porezu na „prekomjeran“ dobitak, ispravljati „krivu Drinu“.
Takvim naknadnim porezom vlada bi ispovjedila svoj porezni grijeh, ali bi pokora osim na uski krug ljudi, koji ne plaća primjeren porez, bila navaljena i na ljude koji su stekli imovinu radom, a ne „poduzetništvom“ i igrom na tržištima kapitala.
U Hrvatskoj, kao i drugdje, oduvijek su postojali i štedljivi i rastrošni ljudi. Štedljiv čovjek je pomno pazio da tekuće izdatke svede na malu mjeru i da štedi upravo kako bi ušteđevinom namaknuo trajna dobra među kojima dom za nj i za njegovu djecu na prvom mjestu. Zreliji ljudi znaju kako se do sadašnjeg vala liberalizacije mukotrpno gradio dom, jer je zarada od najamnog rada bila skromna zato što je država uvijek dosad cijenila ulaganje u razvitak gospodarstva kako bi se osigurao rad i za novi naraštaj. Država se također brinula da ozbiljan dio stvaranog prihoda zaposlenika osigura primjerenu zdravstvenu zaštitu za sve građane i za mirnu starost koja sama po sebi nosi mnoge nevolje.
Međutim, rastrošni su ljudi svojom zaradom kupovali osobna iskustva koja u današnje vrijeme sežu od putovanja u luksuzna ljetovališta, preko vožnje u skupim brzim automobilima, do neizostavnih gledateljskih i navijačkih putovanja na sportske događaje ili velika svjetska i europska natjecanja u svim sportovima. Neka ljudi raspolažu svojom zaradom po svojoj volji, ali neka njihova rastrošnost, zbog nužde da se zadovolje javne potrebe, na pada na teret štedljivih ljudi.
Kad su ranih sedamdesetih godina, poslije sloma hrvatskog a zatim i srbijanskog proljeća uvedene takozvane komisije za istraživanje podrijetla imovine, jedan mi je taksist rekao da bi trebalo „zatvoriti“ i ozbiljno kazniti ne ljude kao što je bio on, koji su sagradili kuću, nego sve taksiste koji nisu sagradili kuću, jer je tad posao taksista, koji je uvijek bio tegoban, bio unosan.
Snažan argument protiv uvođenja poreza na imovinu umjesto primjerenog poreza na prihod u trenutku stvaranja, je činjenica da je raspoložljiv obiteljski prihod kojim su sagrađene nekretnine obilno i višekratno oporezovan, često i u tuđini gdje je i mukotrpno zaslužen. Za svaku ciglu ili vreću žbuke ili keramičkog ljepila, za svaki paket pločica ili svežanj parketa, za svaki radijator ili plinski bojler plaćaju se, osim već plaćenih doprinosa za razna osiguranja i porez na prihod, porez na dodanu vrijednost a često i trošarine i carinske pristojbe. Sad se dodaje i krizni porez.
Jedan od najtežih argumenata protiv uvođenje poreza na imovinu je činjenica da nebrojeni vlasnici domova i kuća za odmor imaju vrlo malen prihod i da nemaju nikakav raspoložljiv prihod (prihod koji nije potreban za zadovoljenje nasušnih potreba). Mnogi takvi ljudi koje je osiromašila sadašnja mirovinska politika nemaju novca da plate porez na imovinu pa bi trebali prodati imovinu ili dom da plate porez.
Jedan od argumenata za uvođenje poreza na imovinu je činjenica da takav porez postoji u tuđini. Istina je, ali tuđina je prakticirala kapitalizam dobra četiri stoljeća u kojem se prihod nije stjecao samo radom nego i poduzetništvom i kapitalom. Golem broj naših ljudi vijek je proveo u socijalizmu i nije raspolagao velim „viškom vrijednosti“. Skroman višak vrijednosti bio je zbog uvedenog sustava i kronične inflacije iz opreza pretvaran u dom ili kućicu za odmor.
Kad je jedan ugledan Zagrepčanin, koji je više od desetljeća bio glavni direktor Shella, rekao tridesetih godina prošlog stoljeća dvojici bogate braće Turaka u Bitoli, koji su bili Shellovi koncesionari, da je kupio dvorac u Ptuju, jedan od njih je odgovorio: „Gospodine, u ovoj zemlji ne valja ulagati ni u što, što se vidi. Socijalistička revolucija je pokazala da je imao pravo.
Uvođenjem poreza na imovinu umjesto reforme poreza na prihod i uvođenje poreza na kapitalne dobitke bila bi izvedena nova revolucija u Hrvatskoj.
Imaju li osim građana i trgovačka te druga poslovna društva imovinu?

(Objavljeno u Krapinskom vjesniku)