Zdravko Mršić – Konsenzus

 

Prilog preuzet od portala ECO.com Colllegiuma Hergešić

Svjetski tjedan mozga (Brain Awareness Week) utemeljen je da globalno probudi zanimanje javnosti za postignuća i koristi koje donosi istraživanje mozga. Očekuje se da sudionici projekta u svojim sredinama osmisle tjedni program kojim će

• inspirirati budući naraštaj znanstvenika
• pridonijeti razumijevanju temeljnih funkcija mozga
• unaprijediti narodno zdravlje širenjem znanja o neorološkim poremećajima te
• povećati potporu biomedicinskim istraživanjima povezujući ih s dobrobiti narodnog zdravlja.

U Hrvatskoj se Svjetski tjedan mozga obilježava već desetu godinu. Pridružujući se tom međunarodnom projektu, evo što nam je na postavljena pitanja odgovorio jedan od danas vodećih svjetskih istraživača mozga, neurobiolog dr.sc. Dobriša Thomas Mršić-Flögel.

Naš sugovornik, dr.sc. Dobriša Thomas Mršić Flögel, do šesnaeste bio je godine učenik Klasične gimnazije u Zagrebu, maturirao je u Velikoj Britaniji i zatim studirao biologiju na Sveučilištu u Oxfordu, gdje je i doktorirao. Postdoktorski studij nastavio je kao Humboldtov stipendist na Max Planck Institutu za neurobiologiju u Münchenu, da bi zatim kao Wellcome Trust Fellow započeo  samostalna istraživanja i nastavnički rad na University College-u u Londonu. U svojoj struci objavio je brojna znanstvena priopćenja uključujući 25 radova u najrenomiranijim znanstvenim časopisima (faktor odjeka, IF, 13,47 do 28,75). U međuvremenu njegova istraživanja privlače golemu pozornost i često ga znanstvene institucije diljem svijeta pozivaju da održi predavanja o svojim rezultatima i o novoj tehnologiji koju primijenjuje u istraživanju mozga.

Što su ključna pitanja u suvremenom istraživanju mozga i čime su vaši radovi izazvali svjetsku pozornost?

Svjetsku pozornost sve snažnije privlači novo područje neuroznanosti poznato kao „konektomika“(nisam uspio naći hrvatsku inačicu za pojam „connectomics“). Paralelno s genomikom, koja mapira naš genetički ustroj, „konektomika“ nastoji mapirati poveznice u mozgu, poznatije kao sinapse. Mapiranjem tih veza i otkrivanjem strujnih putova, kojima mozgom kruži informacija, nadamo se da ćemo razumjeti tijek percepcije i put od poticaja do reakcija i svijesnih misli, te kako se te funkcije mozga poremete u bolestima kao što su šizofrenija, Alzheimerova bolest ili moždani udar.

Mapiranje moždanih veza nije nimalo trivijalna zadaća. Kapacitet neokorteksa da procesuira osjetne poticaje temelji se na interakcijama različitih tipova stanica u namjenskim umreženjima milijuna neurona putem  trilijuna sinaptičkih veza. Procijenjuje se da u mozgu postoji oko 100 miljarda živčanih stanica od kojih je svaka povezana s tisućama drugih nervnih stanica čineći tako približno 150 trilijuna sinapsa. Osobno vodim tim istraživača koji pokušava razumjeti ustroj i smisao te složenosti.

Koji su vodeći istraživački centri za mozak u svijetu i koliko je neuroznanstvenika uključeno u ta istraživanja?

U Europi se najznačajniji centri nalaze u Britaniji (University College London), Njemačkoj (nekoliko Max Planck Instituta) i Švicarskoj (Basel, Zürrich, Lausanne). Osim Harvarda i MIT-a kao voditelje svjetskih pothvata u instraživanju moždane mikrostrukture i funkcija u Americi treba posebno istaknuti nove institute Janelia Farm (Howard Hughes fondacija) i Allen Brain Insitute (utemeljitelj Paul Allen, suosnivač Microsofta). Valja spomenuti i Kinu (Institute of Neurosciences, Šangaj), kao rastuću svjetsku silu u neurobiologiji. U svijetu postoji sigurno više of pedeset tisuća neuroznanstvenika.

Koliko se investira u istraživanja mozga i neurobilogije u odnosu na druga područja humane biologije?

Neuroznanost je grana znanosti u koju se u novije vrijeme sve više investira Danas godišnja potpora istraživanju mozga iznosi otprilike 5 milijardi dolara. Povod za sve intenzivniji studij mozga nije samo želja da se dođe do spoznaja, ključnih za razumijevanje kako u mozgu nastaju naše misli, emocije, memorija i svijest, nego i potreba da se stekne znanje koje će pomoći da shvatimo uzroke moždanih bolesti i razvijemo prikladne terapije za patološke pojave kao što su Alzeimerova i Parkinsonova bolest ili epilepsija. U svijetu, u kojem je sve više starijih ljudi, osobito je važno poticati neuroznanstvena istraživanja koja nastoje otkriti razloge zašto ljudski mozak s godinama sve teže pamti i zašto se u starosti degradira. To znanje je nužno želimo li produženjem dobi zadržati i funkcionalnost.

Usprkos financijskoj krizi London priprema osnutak velikog istraživačkog centra za mozak u dogovoru s drugim, posebice europskim istraživačkim središtima. S druge strane nedavno sam bio pozvan i prihvatio sam da u Baselu osnujem posebni neurobiološki odjel kojim Švicarska želi proširiti svoj udio u rješavanju vitalnih pitanja na području istraživanja mozga.

Na koji specifičan način vaše istraživanje razaznaje kako funkcionira nervna komunikacija u mozgu?

Prvo treba razumjeti kako funkcionira svaki pojedini neuron i pronaći s kojim se drugim nervnim stanicama povezuje. Kad budemo mogli naći način mapiranja veza među nervnim stanicama određenih funkcija, tada ćemo biti u stanju izgraditi kompjutorski model da objasnimo kako kompleksna dinamika neuronske mreže generira misli, osjećaje i pokrete.

Nervne stanice u različitim područjima mozga obavljaju različite funkcije. Moj laboratorij usredotočen je na vizualni korteks koji procesuira informaciju registriranu okom. Primjerice neki neuroni u tom polju mozga specijaliziraju se za otkrivanje rubova slika, poneki će se aktivirati nakon uočenog horizontalnog ruba, dok će se drugi aktivirati detekcijom vertikalnog ruba. Na višem stupnju u vizualnoj hijerarhiji pojedini neuroni odgovaraju na vizualno kompleksnije zasebnosti kao što su primjerice lica. Lezije tih područja mozga onemogućuju ljude da prepoznaju lice, iako mogu razaznati pojedinosti kao što su oči, ili nos. To je sjajno opisao Oliver Sachs u proslavljenoj knjizi „Čovjek koji je zamijenio ženu šeširom“ (The Man Who Mistook Wife for a Hat)

Nedavno je u časopisu ‘Nature’ objavljen rad mog istraživačkog tima na UCL-u, gdje je opisana tehnika razvijena na miševima, a koja omogućuje povezivanje informacije o funkciji neurona s pojedinostima njihovih sinaptičkih veza. Taj rad je izazvao golemo zanimanje svih znanstvenika koji su uključeni u istraživanje funkcionalnosti mozga.

Usmjerili smo pozornost na vizualni korteks mišjeg mozga koji sadrži tisuće neurona i milijune različitih veza. Uporabom visokorazlučnog snimanja uspjeli smo otkriti koji od tih neurona odgovaruju na pojedine zasebne podražaje, primjerice na promjenu samo u horizontalnom rubu vidokruga.

Zatim je moj tim na uzorku istog tkiva primijenio male struje na definirani podskup neurona kako bismo prepoznali druge neurone koji će odgovoriti na poticaj i tako saznali koji su od njih sinaptički povezani. Višekratnim opetovanjem te tehnike uspjeli smo pratiti funkciju i povezanost stotina nervnih stanica u vizualnom korteksu.

Taj je studij razriješio raspravu o tome da li su lokalne veze među neuronim slučajne – drugim riječima da li se nervne stanice povezuju sporadično, neovisno o funkciji, ili su veze uređene, na primjer ograničene svojstvima neurona u smislu kako reagiraju na pojedini stimulans. Moj tim je pokazao da su neuroni koji su vrlo slično reagirali na vizualni poticaj, primjerice neuroni koji su odgovorili na rubove jednake orijentacije, mnogo skloniji međusobnom povezivanju od onih neurona, koji preferiraju drugačije orijentacije.

Kakve mogućnosti nudi  moderna tehnologija u istraživanju mozga i koja su središnja pitanja na koja današnja neuroznanost traži i očekuje odgovore?

Moderna tehnologija ključna je za svaki napredak u znanosti, a pogotovo u neuroznanosti. Mnogi laboratoriji diljem svijeta koriste najnoviju elektronsku mikroskopiju i genetički pristup da trasiraju neuronske veze (i dolaze do komplementarnih rezultata). Moj laboratorij privukao je pozornost, jer je izumio novi pristup koji omogućuje trasiranje sinaptičkih veza među neuronima određene funkcije kombinacijom visokorazlučne laserske mikroskopije, modernih metoda procesuiranja slika i elektrofizioloških metoda.

Kako se rezultati vaših istraživanja mogu iskoristiti za opće razumijevanje mozga?

Uporabom naše nove tehnike i suradnjom sa svjetskim istraživačkim centrima nadamo se generiranju dijagrama umreženih sudionika u zasebnim područjima mozga, od kojih svaki od njih ima svoju posebnu ulogu i zadaću. Započeli smo s vizualnim korteksom. To je znanje važno za prepoznavanje prijenosa poticaja i razumijevanje raspoloživih putova komunikacije kojima se neuroni aktivno uključuju u odgovarajuće visokosložene struje. Ista tehnika omogućit će istraživanja funkcionalnog strujnog umreženja regija vezanih uz dodir, sluh i pokret.

Znanstvenici razvijaju mnoge nove metode očekujući da će njihovom primjenom u budućnosti biti sposobni razmrsiti složenost mozga. Jednom kad budemo razumjeli funkciju i povezljivost nervnih stanica koje se protežu kroz različite slojeve mozga, moći ćemo razvijati računalnu simulaciju funkcioniranja tog zapanjućeg organa.

Dakako, dosegu tih ciljeva prethodit će još mnogo godina uigranih istraživačkih napora znanstvenika uz gigantsku moć računalne obrade.

Continue Reading

 1. Kandidatura za predsjednika HDZ-a je dio bitke za Hrvatsku.

 2. Stanje hrvatskog društva, hrvatske države, hrvatskog naroda i ljudsko stanje građana je iz dana u dan sve slabije.

 3. Nađite nekoga tko je zadovoljan stanjem Hrvatske!

 4. Hrvatska propada: propada država, propada gospodarstvo, pogoršava se sigurnost, propadaju ljudi i narod.

 5. Hrvatska propada kao dio Europe i kao dio Zapada, koji također propadaju.

 6. Temeljni razlog propadanju Hrvatske je njezina deindustrijalizacija, koja je počela već osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je Hrvatska zbog političkih neprilika u bivšoj državi počela propuštati nakupljanje nove tehnologije: digitalnu tehnologiju i biotehnologiju, na kojima se danas temelji golem dio svjetske industrijske poljoprivredne proizvodnje.

 7. Postupak deindustrijalizacije cijelog Zapada ubrzan je nakon sloma komunizma u promjenama, u kojima je narod s HDZ-om na čelu obnovio hrvatsku državu.

 8. U isto vrijeme narodi u razvitku počeli su se ubrzano industrijalizirati, posebice stari veliki azijski narodi.

 9. Ta dva usporedna postupka prouzročila su propadanje Zapada i Hrvatske u njemu.

 10. Izravan razlog propadanju Hrvatske je neprimjerena politika u Hrvatskoj, koja nije uspjela i koja nije čak ni pokušala mobilizirati narod da se odupre propadanju.

 11. Hrvatsko propadanje se i sad nastavlja.

 12. Hrvatska nije u recesiji, koju liječi i uklanja vrijeme. Hrvatska nije ni u krizi, kakva se prebrodi jednokratnim potezima države, kad se krizi odredi pravi razlog. Hrvatska je u propadanju, koje se zaustavlja i uklanja samo: (a)  strplji-vim dugotrajnim djelovanjem, koje počiva na (b) pomnoj organizaciji i punoj mobilizaciji naroda, na temelju (c) dugoročne državne strategije, sračunate samo na pružanje životnih dobrobiti ljudima i narodu.

 13. Sadašnje hrvatske vlasti i njihova politika ne pružaju ni tračak nade ljudima, da će se propadanje zakočiti, zaustaviti i preokrenuti u procvat hrvatskog naroda.

 14. Hrvatski građani su izabrali sadašnju vlast ne zato što su smatrali da ljudi koji sad obnašaju vlast mogu poboljšati sudbinu Hrvatske, nego samo zato da upozore HDZ, da je iznevjerio stvarna očekivanja naroda, da ga povede u dobru budućnost.

 15. Budite iskreni sami sebi: HDZ pod zadnje nije pokazivao ni volju da vodi narodnu politiku, ali ni sposobnost da se – kao njegova matična politička sila – postavi na čelo hrvatskog naroda, koji je već u pokretu, kako bi ga potpuno mobilizirao na otpor propadanju.

 16. Kandidirali ste se za predsjednika HDZ-a, kako biste s ljudima, kako biste zajednički, razbudili našu veliku stranku, koja je usred naroda i zajedno s narodom obavila zadaću oslobođenja i osamostaljenja Hrvatske, koja je bila nezamišljiva našim pređima.

 17. Kandidirali ste se da zajednički osposobite veliki HDZ da se (1) vrati narodnoj politici, kakva je obnovila hrvatsku državu, da (2) potpuno izgradite hrvatsku državu, kako bi ona kao sredstvo naroda (3) zaustavila propadanje naroda i narodnog gospodarstva, te (4) stvorila stvarne životne uvjete, da se narod počne sam izdržavati i da se nastavi materijalno, duhovno i ljudski razvijati.

 18. Sve gornje je rečeno samo zato što – kako vjeruju i nebrojeni naši ljudi – da se bez politike i bez predvodništva HDZ-a ne će i ne može zaustaviti propadanje hrvatske države i hrvatskog naroda te da se ne će i ne može jamčiti njihov oporavak i stupanje na put procvata.

 19. HDZ je stranka hrvatskog naroda, ali mu je ona oteta.

 20. HDZ valja preoteti iz šaka došljaka i umetnutih ljudi, koji su HDZ smišljeno spustili na sadašnje najniže grane.

 21. Bitka za Hrvatsku i za njezin oporavak mora početi bitkom za HDZ i za njegov povratak na vlast za istinsko dobro hrvatskoga naroda.

 22. Naša zajednička zadaća je stvaranje stanja, u kojem će ljudi moći zajednički zadovoljavati svoje životne potrebe i sami ostvarivati svoje životne svrhe.

 23. Ta se zadaća može obaviti samo političkom borbom jakog i pravog HDZ-a.

 24. Hrvatski narod sad nema za koga glasati. On ne samo što nema alternativu, nego nema ni prvi izbor ili prvu mogućnost. Uzeto mu je de facto pravo glasa. Ako se HDZ ne obnovi toliko da može voditi politiku i preuzeti vlast, narod će biti prisiljen svoje pravo glasa zamijeniti pravom sile.

 25. Za spas Hrvatske, ako je to ikako moguće, treba prvo spasiti HDZ.

Continue Reading