30 prosinac 2012 ~ 0 Comments

U EU bez vlasti i bez oporbe

Gospodarstvo  se zaustavlja, narodne politike nema, društvo se gasi, a narod je sve donedavno umirao u bezvoljnosti pod teretom neimaštine, besposlice i skupne krivnje, koja je na nj bila ponovo navaljena. Nagomilane gospodarske nevolje već su se odavno pretvorile u političke, ljudske i sigurnosne. Stoga se izbavljenje hrvatskog društva od zastoja i oporavak naroda mogu izvesti samo odlučnim i odlučujućim političkim zahvatom.

U tegobnom stanju, u kojemu su se našli država i narod, put spasa od propasti je promjena političkog sustava, koji za svoj narod i za svoju državu obavlja političke zadaće. Međutim, hrvatski politički sustav je u tuđim, nenarodnim rukama, a sadašnji hrvatski – samo po imenu – nositelji vlasti ne pokušavaju hrvatski politički sustav ni uzeti u svoje ruke, a kamoli ga promijeniti i napraviti primjerenim sadašnjim prijekim potrebama naroda.

Kao sredstvo spasa od potpune propasti hrvatskom je narodu ostala samo izravna politička akcija, a za to je prvo potrebno uklanjanje sadašnjih nositelja vlasti ili, što je vjerojatnije, njihovo prijevremeno i brzo povlačenje s vlasti. (Pod nositeljima vlasti ne smatram samo sadašnje predstavnike vladajuće koalicije, nego i sadašnje oporbene tobožnje političare odnosno bivše nositelje vlasti, koji utaman čekaju nove parlamentarne izbore, kako bi oni postali novom zaprekom vođenja narodne politike. Gotovo sve hrvatske parlamentarne stranke odane su održavanju u Hrvatskoj političkog sustava svjetskog otvorenog društva, a njihovi predstavnici su politički ovisnici o vjeri liberalizma. Stoga hrvatski narod ne treba razlučivati, primjerice, HDZ od SDP-a.)

Nositelje vlasti i uvriježeni politički sustav valja ukloniti odnosno izmijeniti, jer su oni postali preprekom na putu spasa. Istom tad će narod moći pristupiti izgradnji novog političkog sustava, koji će biti sredstvom oporavka i obnove naroda, spašavanja države i razvitka hrvatskih proizvodnih snaga te izbora novih, narodnih nositelja vlasti. Hrvatski narod nema vremena za traćenje i za čekanje redovitih parlamentarnih izbora. Tako je hrvatski narod postupio 1990. godine. Tad je mirnim putem uklonio nositelje vlasti, koji su bili predstavnici umirućega europskog komunističkog sustava, kao što su sadašnji nositelji vlasti predstavnici otvorenog društva, koje iscrpljuje hrvatski narod. Godine 1990. bio je stvoren i novi politički sustav narodne demokracije, kojim je dobiven Domovinski rat.

Liberalni politički sustav otvorenog društva i mlitave hrvatske nositelje vlasti narod treba zamijeniti narodnim političkim sustavom i odgovornim nositeljima vlasti. Narod mora uzeti demokraciju u svoje ruke i učiniti je istinskim narodovlašćem. To je jedini način kojim narod može upravljati svoju budućnost. Spasonosni politički zahvat bit će nedvojbeno narodna politička revolucija, kojom će se stvoriti potrebna demokracija.

Podržavanje sadašnjeg političkog sustava je bratoubilački posao, jer sadašnji sustav raspršuje i ubija hrvatski narod. To je genocidan sustav, koji polagano, a ne naglo desetkuje hrvatski narod. Taj sustav je utemeljen na vjeri liberalizma i na ideologiji otvorenog društva, koje iz umova Hrvata treba hitno istisnuti idejom o istinskom odlučivanju naroda o vlastitoj budućnosti i o vođenju vlastitih poslova.

Stanje u koje je doveden hrvatski narod nije posebno ili jedincato. Gotovo jednako stanje vlada brojnim narodima Zapada i svijeta. Svima njima – pod izlikom da ne postoji inačica kapitalizmu – nametnuta je ideologija liberalizma te doktrina spasonosnog djelovanja slijepih tržišnih sila i „nevidljive ruke“, koje narodima navodno nose blagostanje i novu pravednost. Liberalizam se kao i komunizam pokazao genocidnom ideologijom, jer zarobljuju narodnu misao i iscrpljuju narodni organizam.

Hrvatski narod je u propadanju od svršetka Domovinskog rata, nakon kojega su se počele promicati ideje liberalizma, otvorenog društva, društvenih podjela i „stvaranja dvjesto bogatih obitelji“. U „domovinskom poraću“ Hrvatska je postala neotpornom i prestala biti nalik sebi, kakvom je bila čak i za svojega dugog trajanja po tuđim političkim sustavima u tuđim političkim zajednicama.

Međutim, hrvatsko propadanje ušlo je u presudno, kritično razdoblje. Politička kriza, koja se upravo sad nadvija nad Hrvatskom, traži hitno donošenje sudbinskih političkih odluka, za donošenje kakvih ni sadašnji nositelji vlasti ni oporbeni nazovipolitičari nisu ni pripravni ni sposobni. Nakon pune godine izlišnog vladanja ili propuštanja da vladaju Hrvatskom sadašnji nositelji vlasti su i sami postali svjesni svojega slabog razumijevanja stanja hrvatskog naroda, svoje nesposobnosti da išta poboljšaju u hrvatskom narodu, svoje izlišnosti i svoje neumjesnosti. Pokazali su se nesposobnima i za „regionalnu“ politiku.

Ipak, nakon konačne presude Denhaškog sudišta u prilog svim hrvatskim generalima i hrvatskom narodu, u narodu je došlo do vidljivog olakšanja, a raspoloženje u narodu pruža čvrst utisak, da vlasti u Hrvatskoj ni nema. Stvarno je nema. Hrvatska politička pozornica ponovo je postala otvorenom, kao što je redovito bivalo uoči političkih revolucija. Hrvatska politička revolucija, ne će biti pokrenuta ničijim prohtjevima, nego prijekom nevoljom u kojoj se našao narod. Tako kak je sad, ne smije teći dalje.

Nas su minulih godina po duši tukli rupeli i pahori, pusići i puhovskiji, pupovci i tadići, europski komesari i denhaški tužitelji, hrvatski predsjednici i hrvatski premijeri. Hrvati su bili postali pokunjeni, a nositelji vlasti su računali na utučenost naroda i vladali njime bez odgovornosti. Međutim, kao što je papa Ivan Pavao II proglašenjem blaženim kardinala Stepinca sprao s Hrvata ljagu genocidnosti, tako je odluka Žalbenog vijeća Sudišta u den Haagu uklonila s hrvatskog naroda utuvljivanju krivnju zločinačkog udruživanja za stvaranje i oslobađanje vlastite države.

Sad grizodušni Hrvati počinju podizati glave pa među mnoštvom ponovo podignutih glava valja probrati one, koje će odgovorno nadzirati i usmjeravati novi hrvatski politički sustav, koji će donijeti oporavak gospodarstva i obnovu naroda. Za izbor pravih ljudi potrebno je hitno promijeniti izborni sustav, koji će omogućiti da političkim sustavom Hrvatske ravnaju živi ljudi, a ne mrtve stranke i stranačke koalicije.

Godinama sam javno govorio, da je put ozdravljenja naroda u njegovoj izravnoj političkoj akciji. Mnogi su se ljudi čudili mojim riječima. Odvraćao sam, da ljudi koji se žele baviti politikom moraju poznavati svoj narod i da se narod ne smije podcjenjivati. Na to su mi mnogi odgovarali: „Kakav narod i koji narod?“ Međutim, narodi znaju spavati „narodnim snom“, ali se o svojim proljećima redovito bude. Bude se kad za to dođe vrijeme. Sad je došlo vrijeme hrvatskog naroda, ali i ostalih naroda svijeta, jer su kapital i liberalizam zasužnjili sve narode svjetskim „otvorenim“ društvom. Izbavljenje čovjeka iz krletke otvorenog društva obavit će sami narodi.

Pravo vrijeme dolazi i njemu valja prepustiti da za narode obavi pravi, ljudski posao.

Print Friendly, PDF & Email
Back to top

Leave a Reply

Login with Facebook: