Archive | siječanj 27th, 2013

27 siječanj 2013 ~ 2 Comments

sedmomilijnska hrvatska bez hrvata

U subotu 26. siječnja na Nacionalnom forumu „Demografija – uvjet hrvatske budućnosti“ iznesena je zabrinutost da „Hrvatska ne će doseći brojku od sedam milijuna građana, ako se ne poduzmu konkretni koraci u vidu Nacionalnog vijeća i Fonda za utvrđivanje strategije nacionalne populacijske politike“.[1] Međutim, zabrinutost stvara ekscentrična, nekritički preuzeta ideja da bi RH trebala imati sedam milijuna „građana“, koja je iznesena ne kolokvijalno kao u nekim ranijim prigodama, nego u nazočnosti i uz potporu ni manje ni više nego predsjednika RH i predsjednika HAZU.

Nedavno mi je jedan prijatelj iz zajedničkih zrelijih godina, koji je najpriznatiji hrvatski šekspirolog, rekao da se ne zna zašto je Shakespeare nakon niza vrlo uspjelih komedija počeo pisati samo tragedije i da je Hamlet njegova prva tragedija. Prijatelj mi je poklonio dva najbolja hrvatska prijevoda Hamleta, koja sam pomno pročitao i usporedio prijevode mnogih važnih dijelova drame. Znajući dobro povijest uvidio sam da je Shaekspeare – koji je bio katolik u elizabetskoj anglikanskoj i već dosta puritanskoj Engleskoj – za potrebe iskazivanja svoje nenadmašne mudrosti te poznavanja društva i života stvorio dramsko stanje, koje je proizvoljan spoj elemenata, koji pripadaju različitim vremenskim razdobljima. Primjerice, poočim upućuje kneza Hamleta u Englesku da prikupi zaostali danak ili mirovninu („Dane geld“), a skoro svi mladi muškarci iz drame studiraju u Lutehrovu Wittembergu, iako se znalo da od dolaska Normana u Englesku 1066. godine Danci nisu imali što potraživati od Engleza, a da je sveučilište u Wittembergu utemeljeno istom početkom šesnaestog stoljeća. Moje čitanje Hamleta u zrelim godinama navelo me da zaključim da Hamlet nije ni tragedija ni komedija, nego farsa. Primjerice, Shakesapeare piše da bogati ljudi visokog roda imaju pravo na samoubojstvo, a da nakon njega budu pokopani u „posvećenom zemljištu“ te da Norvežani traže za svoju vojsku od 20.000 boraca prolaz preko danskog tla, kako bi Poljacima oteli „komadić tla, na koji ne mogu svi ni stati, a kamoli u njemu biti pokopani, ako izginu“. Shakespeare se u Hamletu pošteno narugao svojoj vlasti.

Shakespeare se usred iznošenja svoje nenadmašne životne mudrosti prihvatio farse, a Udruga Nacionalni forum svoj je prvi tematski forum počela farsom. Nažalost ta je farsa opasna, jer se nitko razborit ne bi upuštao u iznošenje zamisli o povećanju hrvatskog tuđinskog građanstva, da za Hrvatsku nema opaku namisao.

Prvo ću uzeti, da je riječ o farsi i postavit ću samo nekoliko pitanja, jer mi je strategija Foruma nepoznata, a smisao njegova prvog zborovanja nejasan. Hoće li uvoz tuđinaca početi kad počne vladin ulagateljski „boom“[2] ili „bùm“, ili će uvoz početi odmah, kako bi novi građani bili vladi „pri ruci“, jer domaćeg rada navodno nema? Hoće li se prije prvih tuđinskih građanskih prinova morati u domovinu vratiti svi prognani ili iseljeni domaći Srbi? Hoće li se došljaci smjeti naseljavati u obnovljene, a nenastanjene kuće i stanove odsutnih domaćih srpskih obitelji? Kome će u takvom slučaju plaćati stanarinu? Hoće li novi građani imati dvojno državljanstvo i koliko dugo, te hoće li slobodno moći rabiti hrvatsko državljanstvo za tranzit, primjerice, u Irsku ili Španjolsku, zemlje koje imaju jednak postotak nezaposlenih kao i RH? Tko će i kako određivati razdiobu uvoznih kvota po ishodišnim zemljama.

Kakav treba biti dobni i rodni sastav nove populacije? Hoće li došljaci u Hrvatskoj birati rodnu orijentaciju ili će doseliti sa smrznutim rodom. Koliko će među došljacima biti kalvinaca, ateista, agnostika ili „novih pravednika“? Hoće li među njima smjeti biti ijedan katolik makar i iz Zimbabvea. Hoće li se domaće etničke skupine boriti za povećanje hrvatskog građanskog prirasta iz njihovih matičnih zemalja. Hoće li, primjerice, Arapi tražiti položaj ustavne etničke skupine, a etnički Kinezi dvopismene natpise u ulicama i na ustanovama te stojezično sekvencijalno i simultano prevođenje. Nakon koliko će vremena od dolaska nezaposleni došljaci imati pravo na naknadu za nezaposlene. Hoće li za uzete stambene kredite došljaci imati „deviznu klauzulu“ u svojoj devalvirajućoj nacionalnoj valuti ili će HNB voditi i njihovu monetarnu politiku? Čime će vlasti zaštiti najvažniju narodnu manjinu, srpsku, a čime drugu po važnosti, hrvatsku. Hoće li se mijenjati naziv države za koju mislimo da je naša?

Gornja pitanja ne bi imala smisao, da projekt napučenja Hrvatske doseljenicima nema tako grandiozne, karikaturne[3] i farsične mjere.

Postoje u cijeloj pojavi Nacionalnog foruma i njegova prvog tematskog zborovanja ozbiljni vidici.[4] Izbor predmeta zborovanja očito je zaštićen, omiljeni proizvod utemeljitelja Foruma. To što je sedmomilijunska Hrvatska, a ne, primjerice, obnova gospodarstva ili teško sigurnosno i političko stanje zemlje, izabrana za temu prvog zborovanja pokazuje što je nakana i smisao utemeljenja Foruma. Svatko, tko ima um, kojemu je mozak kao organ ljudskog organizma sposoban ne samo za raščlambu nego i za pravljenje sinteze temeljem svih važnih značajki određene pojave, bio bi oprezan u stvaranju svoje dalekosežne, strategijske doktrine. Međutim, ta neobazrivost, koja ne traži protivna mišljenja, pokazuje da postoji čvrsta nakana da se provede smišljeni naum, bez obzira tko je taj naum smislio[5] te bez obzira na to, da je prvo zborovanje Foruma potraćeno i bez obzira na to, da je njegova tema izazvala ogorčenje, nevjericu i nedoumicu, kako kod koga. U tome nije pomoglo ni krabuljenje glavne teme zborovanja u izlaganja o nacionalnom znanju ili neznanju te o iseljavanju domaćih ljudi. (Liječnici ponovo pokušavaju upravljati Hrvatskom, kao kod Franje Tuđmana.)

Po mojem mišljenju riječ je o uroti pretvaranja Hrvatske u još neviđenu vrstu „otvorenog društva“, kojemu je svrha zatiranje naroda kao naroda, jer se jedino narodi, a ne raspršeni pojedinci ili građani, mogu oduprijeti gospodstvu kapitala nad ljudskom vrstom. Vjerujem da mnogi od brojnih podupiratelja projekta potpuno „otvorene Hrvatske“ ne uviđaju pravi smisao projekta, a da njegovi pobornici ne vide, da su se narodi čak i u jadnoj EU počeli oslobađati opsjene doktrinom „otvorenog društva“. Povrh svega je smiješno i nepolitično to, da je forum, koji je počeo trajanje toliko anacionalnom temom sebi pridjenuo pridjev „nacionalni“.

U pozadini je pokušaj stvaranja nove političke snage u Hrvatskoj, koja bi kao „nacionalni“ pokret ispunila sadašnju pustoš u hrvatskom političkom prostoru, u kojemu nema ni vlasti ni oporbe. Ideja sedmomilijunske Hrvatske ne će naći ni glasače, posebice ne među nezaposlenim ljudima i ljudima koje se plaše otpuštanja s posla, a ne će moći pridobiti ni „akademsko“ javno mišljenje. To pokazuje da je ta ideja pokušaj zavođenja hrvatske političke misli s njezina prokušanog puta zajedništva, samouprave i nesvrstavanja. Ta ideja je dobar poticaj istinskim narodnim snagama da se na baštini hrvatske političke misli – od Ljudevita Posavskog, preko Križanića, Zrinskih i Frankopana, Starčevića, Radića i Broza do Tuđmana – stvori nova politička snaga ili novi politički pokret, koji će dati posao i zaštitu sadašnjim, živim i postojanim Hrvatima, koje žele ostati u domovini, brinuti se za nju i ne prepuštati je tuđim najamnicima kapitala.

Ako je smisao „Nacionalnog“ foruma stvaranje novog političkog uporišta sadašnjem predsjedniku za slijedeće predsjedničke izbore, na kojima se može pojaviti i novi kandidat SDP-a, ali i kandidatkinja „atlantskog saveza“, tema sedmomilijunske Hrvatske je izbor političkog diletantizma, a daleko je neizdašnija i od teme „nove pravednosti“, koja bi se u redakciji Nacionalnog foruma mogla pretvoriti u pravednost za tuđince i nepravdu za domaće ljude.



[1] Opaske: (1) sedam milijuna nije brojka ili znamenka, nego broj; (3) demografija nije politika, nego znanost; (3) Nacionalno vijeće nije „korak“, nego ustanova; (4) Fond bi vjerojatno trebao provoditi politiku, a ne „utvrđivati“ ili određivati strategiju; za strategiju je dobro da je gipka, a ne tvrda.

[2] Engleska riječ „boom“ se rabi za procvat gospodarstva, a dolazi od nizozemske riječi „bommen“ koja znači zvečati ili brujati.

[3] Talijanska riječ „caricare“ znači natovariti, opteretiti (određenu značajku čovjekova lica i tijela).

[4] Zborovanju u Ilirskoj dvorani od katoličkih biskupa bio je samo banjalučki biskup  monsignor Franjo Komarica, vjerojatno radi mogućeg dolaska bosanskih Hrvata u Hrvatsku.

[5] Svijet od 1776. godine – tad su se osamostalile SAD – živi s pogibeljnom izmišljotinom Adama Smitha o „nevidljivoj ruci“ ili providnosti, koja uređuje gloženje ili konkurenciju na tržištu na dobrobit svih sudionika u tržištu.

Continue Reading