Kakav parlament za propalu Europu!
Za neupućene i vlastoljubljive hrvatske političare svih određenja, redova i mjesta pristup Hrvatske Europskoj uniji činio se spasonosnim nacionalnim političkim potezom. Tako je bilo, iako se vidjelo da zamjena (europske) Ekonomske zajednice Europskom unijom nije poboljšala stanje Europe, europskih naroda i građana europskih zemalja, nego je smrtno ugrozila Europu kao kontinent. Unija je podijelila Europu i u njoj rastavila jedne narode od drugih, a sama je postala tvorevinom europskog i svjetskog kapitala. EU je nesuverena paradržava u kojoj vlast ima kapital, koji ima tržište kao svoj politički sustav, a liberalizam kao svoj sustav uvjerenja.
Europska unija je postala „tamnicom naroda“, koja je sputala ne samo politiku europs-kih povijesnih nacionalnih država, nego i njihovu poslovnu poduzetnost te njihovo tehno-loško izumiteljstvo. U vrijeme snažnog i nezaustavljivog svjetskog tehnološkog napretka Europa kao kontinent – iz kojega treba izuzeti Rusiju – tehnološki daleko zaostaje i zaos-tajat će još više za Azijom i Amerikom, koja se trsi da financijalizaciju proizvodnog gos-podarstva istisne tehnološkim izumiteljstvom. (Hvalevrijedna staromodna europska au-tomobilska industrija, još nije pristupila ni smišljanju električnih automobila, a kamoli nji-hovoj proizvodnji.) Europa sve više zaostaje za Azijom i Amerikom i u područjima proiz-vodnje čiste energije, uspostave komunikacijskih mreža te umjetne inteligencije. (Kina kani do 2025. godine uspostaviti stacionarnu svemirsku „sunčanu farmu“ tešku 1.000 tona, koju će od deset sklopova od po 100 tona u svemiru sastaviti roboti. Elektrana će imati snagu 1 megavat, a nakupljana energija će mikrovalovima biti slana u Kinu.)
Dok se u ostalim dijelovima svijeta stvara ili nakuplja nova tehnologija, europske kor-poracije se od prodora tuđe tehnologije i na njoj utemeljenih proizvoda brane poveziva-njem u kartele i financijalizacijom proizvodnih korporacija, koje nastoje stvarati zaradu (profit) politikom cijena i uštedama u poslovanju, a ne smišljanjem i izradbom proizvoda utemeljenih na novoj tehnologiji. Europa treba tehnologiju iz neprijateljice pretvoriti u prijateljicu.
Europi je potrebno oslobođenje stvaralačke snage naroda koji su u prošlosti svijetu dali znanost utemeljenu na matematici i tehnologiju utemeljenu na znanosti. Da se to postigne Europska unija treba od gospodarice europskih građana i europskih naroda postati sred-stvom naroda, da se nose s nezaustavljivim tehnološkim valom, koji će spasiti narode koji se uspnu na nj i na njemu održe, a ne da „u nj potonu i da se u njemu udave“.
Ovih je dana francuski predsjednik Emmanuel Macron objavio u dvadeset osam eu-ropskih nacionalnih novina pismo, u kojemu se zauzima za „transformaciju“ Europske unije, za koju kaže da je iznevjerila „europske građane“ te za preporod Europe. Macron piše, da je Brexit pokazao koliko je Europska unija postala neprimjerenom. Macron se zauzima za Europsku uniju s dvije i više brzina, u kojoj bi bilo mjesta i za Veliku Britaniju.
Nedvojbeno je to, da Macron zastupa probitke slobodnog svjetskog (i europskog) kapi-tala. Zato se on se i potrudio da nešto pruži i radnicima pa predlaže uvođenje europske „minimalne radničke plaće“, što je najgori mogući prijedlog za radnike. Stanje jedinačnih nacionalnih gospodarstava je takvo, da ona ne mogu podnijeti istu minimalnu radničku plaću, ako to nije najniža plaća u najsiromašnijoj zemlji Europe. Usto, ni sve struke u istoj zemlji ne podnose istu minimalnu plaću. Nebrojene proizvodne korporacije će propasti, ako moraju davati plaće za koje nemaju dovoljno pokriće u poslovanju. Macronov prijed-log o najnižoj radničkoj plaći sračunat je na jačanje velikih korporacija, kakvih nema u srednjim i manjim zemljama EU.
Smatram da se Europska unija treba pretvoriti u politički savez s „dvadeset osam brzi-na“ odnosno da se svaka zemlja razvija prema svojim mogućnostima, pri čemu će savez država pomoći u uspostavi bilateralne suradnje među pripadnicama saveza. Sad se kriv-njom Unije Hrvatska razvija ispod svojih mogućnosti, a Njemačka zaslugom Unije iznad svojih mogućnosti. Kad je već riječ o brzini, Europska unija ima brzinu „nula“: Unija stoji na starom mjestu, dok mnogi drugi dijelovi svijeta hrle u novu tehnološku budućnost.
Zadani predmet ovog osvrta je „važnost izbora za Europski parlament na nacionalnoj, ali i na geopolitičkoj razini“ s obzirom na snažne političke procese, koji se odmataju u Europi i u svijetu. Doći će do nove podjele sjedala u Europskom parlamentu, ali budući da ni stari parlament nije imao važnu ulogu u EU neće je imati ni novi. Minulih godina sahne i uloga Europske komisije, jer se njezini naputci ne provode u članicama Unije pa čak ni u Njemačkoj. (Nedavno je mađarski premijer Viktor Orban predložio uspostavu stalnog vijeća ministara unutarnjih poslova šengenskih zemalja bez sudjelovanja povjerenika Europske komisije. Vijeće nacionalnih ministara bi umjesto Komisije određivalo imi-gracijsku politiku u očekivanju novog vala izbjeglica iz arapskih zemalja, opasnijega od vala iz 2015, godine.) Međutim, rezultat „europskih“ izbora odnosno nova podjela sjedala u Europskom parlamentu između uspostavljenih unitarističkih stranaka i novih autono-maških stranaka pokazat će koliko su Europljani odlučni da se obračunaju s Unijom kao tvorevinom slobodnog privatnog kapitala.
Posao razvlačenja Unije ne pripada ni europskim parlamentarcima ni europskim povje-renicima, nego zemljama članicama koje okuplja „konferencija vlada“ članica Unije. U nekim zemljama Unije već vladaju autonomaške stranke. Tako je u Italiji i većini zemalja Podunavlja. Velika Britanija napušta Uniju 29. ovoga mjeseca ili koji mjesec kasnije. Očito je, da najveću pozornost privlače izbori u Francuskoj i Njemačkoj. U Njemačkoj AfD pristupa prvi put europskim izborima, a u Francuskoj je novi zamah autonomaštvu dao pokret „Žutih prsluka“. Talijanska stranka „Pet zvijezda“ pripravlja paneuropsku koaliciju, u kojoj su „Žuti prsluci“, hrvatski „Živi zid“ i neke stranke iz podunavskih zemalja. Tali-janska Lega je u dosluhu s Nacionalnim okupljanjem Marine Le Pen i s poljskim nacionalisti-ma.
Mogući novi, autonomaški sastav Europskog parlamenta srušit će posljednje potpornje Europska komisije, koja će u ime europskih naroda, a ne u ime „europskih“ građana morati početi postupak pretvaranje umorne i nakazne Europske unije u živahnu zajednicu poduzetnih povijesnih europskih naroda, koji su svijetu mnogu pružili u prošlosti i koji su uobličili svijet u kojemu živimo. Sadašnja pasivnost europskih naroda posljedica je uhićenja europskih naroda i njihova utamničenja u Uniju. Razaranjem Unije europski će narodi doći k sebi, okupiti se i pokrenuti se u budućnost.
Svibanjski europski izbori – kakav god bio njihov rezultat – neće okinuti razvlačenje Unije, ali će pokazati da su se ustalili politički procesi, koji će prisiliti slobodan privatni europski kapital da pristane na temeljiti promjenu političkog sustava Europe, jer se u sa-dašnjoj zamrloj Europi kapital nakuplja u vrlo maloj mjeri u odnosu na stupanj nakupljanja kapitala u nekim drugim krajevima svijeta. Europski kapital će biti prisiljen vlast podijeliti s narodima kako je to znao napraviti u Europi poslije Drugoga svjetskog rata. Tad je u strahu od komunizma kapital prihvatio suživot s narodima i služenje njima.