10 ožujak 2019 ~ 0 Comments

Propovijed – Prva korizmena nedjelja

Duh nagna Isusa u pustinju

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je Božje evanđelje: “Ispunilo se vrijeme, približilo se Božje kraljevstvo! Obratite se i vjerujte evanđelju!” (Mk 1, 12-15)
U
Isusu je njegovo krštenje – pri kojem se bio suočio s Ivanovim pozivom na obraćenje, sa širokim odzivom naroda na Ivanov poziv i s pitanjem uporabe vlastitog života – stvorilo prostor Duhu. Opis Isusovog krštenja koje se razmatra prethodne nedjelje, bez obzira na ruho u koje je zaodjenuto, svjedoči o potpunom, izravnom i snažnom prelijevanju Duha u Isusov život. Isus je krštenjem u Jordanu postao novim čovjekom, Božjim čovjekom. Isusovo iskustvo provale Duha u njegov život nije samo prekretnica u njegovom životu i u njegovoj uporabi života, nego je i početak Isusovog pokreta koji se zatim pretvorio u kršćanstvo.
Od Isusovog krštenja i iskustva Duha u Jordanu, Duh dominira Isusovim životom, iako je to Isusovo iskustvo nešto poslije bilo uobličeno u riječi i postalo priopćivim. Prvi potez koji je Isus povukao pod dojmom Duha bilo je njegovo povlačenje iz posla, društva i obitelji u ‘pustinju’. Riječ ‘nagnati’ koju Marko rabi za učinak Duha u Isusu najbolje ocrtava dominaciju, starješinstvo i snagu Duha te ulogu Duha u pobuđivanju i usmjeravanju Isusa.
Obraćeni je Isus – kao i svi veliki obraćenici, kao što su bili apostoli o prvim Duhovima, Pavao, Benedikt, Franjo, Ignacije, Terezija Avilska ili Charles de Foucault, koji su u nastojanju da nasljeduju Isusa doživjeli obraćenje – snažno iskusio zahvat Duha te dobro uočio razliku između ranijeg stanja i novog stanja vlastitog života. Duh koji se zauvijek nastani u obraćeniku, koji iz njegove nutrine prodre u iskustvo svoga nositelja, postaje opipljiv u životu obraćenika.
Obraćenik sa svoje strane osjeća u sebi stanje Duha i prati njegov ‘vodostaj’. Stanje Duha u obraćeniku mjera je kakvoće njegovog vlastitog života ili razine Božjeg života u njemu. U brizi za očuvanjem razine i stanja života u sebi obraćenik osluškuje disanje i prati bilo Duha u sebi upravo zato da bi ravnao svojim životom tako da sačuva i zadrži Duh u sebi. Pogrešna uporaba života protjera Duh iz njegova nositelja ili ga ponovo vrati u velike dubine njegove osobe.
Isus se, slijedeći Duh u sebi, prvo uklonio iz ‘svijeta’ da bi u posebnim okolnostima, bez pljuska ulaznih informacija, vlastitu svijest prepustio utjecaju Duha i u njoj iskovao riječi kojima se nova istina, koja je posljedica iskustva Duha, može priopćiti drugim ljudima. Ideje i vrijednosti staroga svijeta imaju veliku ustrajnost.
Obraćenik u svom prvom razdoblju obraćeničkog života provodi život bez života, rastrgnut napastima ideja i ljudskih vrijednosti kojima je bio podložan prije obraćenja i koje je ranije dijelio sa svim drugim ljudima. Obraćeniku je možda ugodnije sa zvijerima nego s mnogim ljudima podložnim starim vrijednostima. Obraćenik je u ‘strahu za ljubav’, u strahu da će izgubiti Duh, jer se stari svijet u čovjeku žestoko odupire. Izlaz iz stiske nosi prava riječ, koju Duh iskiva u svijest obraćenika.
Prava riječ dođe u tilom času, bez obzira na to koliko se dugo obraćenik mučio za nju i koliko ju je čekao, i ona izvodi obraćenika u novo razdoblje života. U kratkom odlomku od četiri retka Marko sažima dva prva razdoblja Isusovog novog života. Riječ kojom je Isus krenuo u svoju kampanju, potaknut uhićenjem Ivana Krstitelja, jest ‘Božje kraljevstvo’. “Ispunilo se vrijeme, približilo se Božje kraljevstvo! Obratite se i vjerujte evanđelju!”
Snagom koja dolazi od jakog i izravnog iskustva Duha Isus uvjerava ljude da svijet može, treba i mora biti promijenjen. Došlo je vrijeme za zamjenu svijeta nadmetanja među pojedincima, klasama i narodima svijetom za svakog čovjeka, svijetom u kojem pojedinac može obraniti svoje dostojanstvo i svoju čovječnost oslanjanjem na Duh, i u kojem Bog, kojeg su cijelu prošlost prisiljavali da bude na strani društvenih sustava, stoji na strani čovjeka. Isus snagom svoga uvjerenja i slobodom svoje osobe oslobođene po Duhu svjedoči da je novi svijet ne samo moguć, nego i neizbježan. Isus je s tom riječju prohujao galilejskim gradovima i selima, brežuljcima i poljima.

Print Friendly, PDF & Email
Back to top

Leave a Reply

Login with Facebook: