30 ožujak 2020 ~ 0 Comments

Pouzdanje u životno zajedništvo

Uprava tvornice zaštitne medicinske opreme Consomed u Kairouanu u Tunisu ožujka 2020. godine zapovjedila je prestanak proizvodnje i samoizolaciju 150 zaposlenika, uglavnom žena, u njihovim domovima. Ipak, zaposlenici su odlučili napraviti skupnu samoizolaciju u tvornici, nakupili pričuve hrane i potrepština te nastavili proizvodnju za potrebe Tunisa i drugih zemalja. Radnicima su se pridružili upravitelj, liječnik, kuhar i ljekarnik.
Istog dana papa Franjo, sam samcat na Trgu sv. Petra, u svojoj je muci bio pove-zan s cijelim svijetom. Papa je svoj nagovor svršio riječima: „Našli smo se na uzbur-kanom moru u istom čamcu. Veslajmo skupa!“

Opaka pandemija koronavirusa posljedica je napadaja jedne vrste života, Orthocorona-virinae, na drugu vrstu života, našu vrstu Homo sapiens. U sadašnjem ratu naša vrsta trpi teške gubitke: ljudi naveliko umiru, razoreno je svjetsko tržište, smanjeni su in-dustrijska proizvodnja i pružanje usluga, srušile su se cijene sirovina i energenata, ograničene su proljetna sjetva i sadnja, zatvoreni su sveučilišta i škole, a bolnice su prestale liječiti kronične bolesnike. Naša se vrsta zatekla bez obrane: odbacila je za-jedništvo i opremila se štetnim znanjem. To našu vrstu sprječava, da postupa kao vrsta i da se prilagođuje kao vrsta.
Vrstu dugo pritiskuju kapital, svjetsko slobodno tržište i pogoršavanje klime, a sad ju je podmuklo napala vrsta Orthocoronavirinae. Kineska životna zajednica pružila je pošasti odlučan i uspio otpor, ali se virus brzo prilagodio i napao uznositu Europu i izuzetne SAD, koje su se uz goleme gubitke pretvorile u snažna nova uporišta vi-rusa, koji je ondje naišao na slab otpor. Ondje su otpor virusu sputali kapitalistička samoživost i malo javno, skupno bogatstvo. U kapitalističkim zemljama bogati su samo samoživi pojedinci, a životne zajednice su siromašne i nemoćne. U mnogim zapadnim zemljama političari su dvojili: zaštititi kapital ili pučanstvo. U Kini je Ko-munistička partija odlučila zaštititi narod, koji će u poraću obnoviti gospodarstvo.
Danas su temeljne slabosti naše vrste siromaštvo životnih zajednica i samoživost je-dinačnih ljudi. Kapitalizam iscrpljuje kapital iz prirode te iz rada i znanja jedinačnih ljudi, koje kapital iskorištava i kao proizvođače i kao potrošače. Do uspostave civili-zacije naša je vrsta u sebi sustavno i domišljeno suzbijala samoživost, koje nema u ostalim vrstama života. Samoživost u našoj vrsti dolazi od nedotjeranosti i nepouz-danosti uma, koji ima sposobnost pojmovnog mišljenja. Nastanak civilizacije bio je revolucijskom pobjedom samoživosti. Kapitalizam je domišljanjem i širenjem libera-lizma razjario i ozakonio samoživost. Ljudska solidarnost koja je vrsti potrebna za obranu i koju ljudi žele iskazati u sadašnjoj nevolji je isprazna i jalova, jer su životne zajednice postale prosjakinjama. Privatno bogatstvo uništilo je javno, skupno bogat-stvo. Jednodušnost siromaha nije dovoljna za obranu vrste. Vrsta se mora braniti kao sposobna cjelina, kao globalizirana životna zajednica.
Usprkos golemim gubitcima koje sad trpi, naša vrsta će se spasiti i oporaviti. Me-đutim, u očekivanju novih i vjerojatno opakijih virusnih napada, a posebice u suo-čenju s teškim pogoršavanjem klime, vrsta treba odbaciti svoja dva glavna poroka: samoživost i lakoumnost. To može napraviti samo, ako pobaci kapitalizam iz svojeg krila. Likvidacija kapitalizma donijet će jedinačnim ljudima zajedništvo, a životnim zajednicama javno bogatstvo.
Kapitalizam je životnim zajednicama oduzeo bogatstvo, a ljude je raspršio ideo-logijom liberalizma. To posebno vrijedi za europske i sjevernoameričke zemlje. I-pak, naša vrsta je globalizirana, što je posebno potvrdila pandemija koronavirusa. Stoga nije dosta homogenizirati jedinačne životne zajednice: treba homogenizirati cijelu globaliziranu vrstu. Navedeni primjer životnog zajedništva zaposlenika u tvornici zaštitne opreme u Tunisu i istovremeni Papin vapaj za zajedništvo u Rimu pokazuju, da može postojati zajedništvo u prostorno odvojenim i etnički ili vjerski razlučenim jedinačnim zajednicama. Međutim, za životno, a ne ideološko ili vjersko okupljanje cijele vrste nije dosta iz nje ukloniti samo liberalizam. Iz vrste se moraju odagnati i sve povijesne i endemne sakralne i svjetovne vjere i ideologije. Umjesto i na mjesto svih vjera i ideologija treba raširiti jedan, jedini mogući sustav uvjerenja za vrstu. Najteža nevolja vrste je izostanak zajedništva u vrsti pa će novi, opći sustav uvjerenja cijele vrste postati temeljem vladavine zajedništva u vrsti.
Sustav uvjerenja za globalnu vrstu Homo sapiens počiva na uvjerenju, da je život jedina prava vrijednost u Svemiru te da pouzdanje u ljudsko zajedništvo pruža jam-stvo za hranidbu, zaštitu i trajanje vrste, za širenje vrstom pravog životnog i stru-čnog znanja, za prilagodbu vrste okolnostima koje i ona sama mijenja te za potreb-nu preinaku životnih okolnosti. Temeljne zasade sustava štovanja života i pouzdanja u životno zajedništvo su pripadnost jedinačnih ljudi samo vrsti i životnom prostoru u kojemu se zateknu. Vrsta prestaje biti skupom međusobno zaraćenih plemena. Vrsta Homo sapiens prije svega!
Za širenje pravog sustava uvjerenja za vrstu prijeko je potrebno ukloniti ‘multikul-turnost’ i viševjerje prije svega iz Europe, koja je gotovo jedno i pol tisućljeće bila idejni rasadnik vrste. U Europi se nažalost bio zametnuo kapitalizam, ali je ona i ko-lijevka prave znanosti utemeljene na matematici i tehnologije utemeljene na znanos-ti. Europsko viševjerje je za život europskog pučanstva i za budućnost Europe kao jednog od životnih prostora vrste mnogo opasnije od koronavirusa.
Europa je jednom ranije iz sebe bila uklonila viševjerje, koje je samoživost opet namnožila. Poslije propasti Zapadnog Rima i sloma carskog kršćanstva Europljani su na ìzvornoj zamisli uzetoj u Aziji od Isusa iz Nazareta izgradili jednodušje, koje je u veliku, kontinentalnu životnu zajednicu okupilo i urođeno pučanstvo i doseljena plemena, koja su se odrekla ne samo svojih vjerovanja, nego i plemenske pripadnos-ti. Urođenici su bili odbacili rimsko praznovjerje i carsko kršćanstvo, a doseljenici su prestali biti daljinski upravljani iz prazavičaja i prigrlili europski zemljopisni prostor, na kojemu su zatečeni ljudi skupa dograđivali životni prostor. Europa je postala jed-nom zajednicom bez središnje političke vlasti. Javni, skupni posao počivao na do-govoru zemljoposjednika, iz kojega je proizišla današnja parlamentarna demokracija.
Takozvana benediktinska Europa doživjela je snažan agrarni razvitak i širenje pi-smenosti, a uklanjanje viševjerja izvedeno je nenasilno i nenametljivo, dobrim prim-jerom benediktinaca, koji su samo ‘molili i radili’ i koji su sami sebi bili zabranili pro-povijedanje. Okupljanje Europe u marljivu životnu zajednicu nije izvela Crkva kao ustanova, nego ga je izveo pokret rođen u krilu Crkve, koji je bio nadahnut izvor-nom zamišlju Isusa iz Nazareta, koja stoljećima ranije iz Palestine doprla do Europe. Utemeljitelj benediktinskog pokreta, Benedikt iz Nursije u Italiji, govorio je, da je posao Benediktinaca „spašavati ljude, a ne duše“.
Današnje stanje Europe u pogledu sustava uvjerenja znatno je teže, nego prije petnaest stoljeća. Većina novih došljaka smatra, da su sustavi uvjerenja, koje su u sebi donijeli u Europu i kojih se oni ne usude odreći, ravni ili čak nadmoćni sakral-nom kršćanstvu, za koje ne uviđaju, da nepovratno iščezava. Sadašnje europsko vi-ševjerje čine fundamentalističko kršćanstvo, liberalizam, judejstvo, marksizam, troc-kizam, krajnji nacionalizam, islam, uvozni hinduizam, tržišno evangelištvo, islam, uvriježeno protestantstvo i nebrojeni drugi idejni pokreti, koji cjepkaju vrstu. Euro-pi posebne nevolje stvara islam, koji želi zavladati kontinentom. Islam ipak najteže pada svojim vjernicima, koji diljem sadašnjeg islamskog prostora međusobno ratuju i koji se međusobno ubijaju. Muslimani su žrtve muslimanskog nasilja. Oni ginu po-najviše od muslimanske ruke. Islam je utemeljen kao ideologija arapskog imperijali-zma, a islamskim vjerskim općinama u Europi sad upravljaju imami, koje imenuju političke vlasti nekih islamskih zemalja bogatih energentima.
Europa će se od poprišta viševjerja svojim naporom opet pretvoriti u rasadnik ljudske jednodušnosti. Europa za takav posao ima potrebno povijesno iskustvo, a tomu će joj od pomoći biti trajno pogoršavanje klime i prijeteće pošasti. U globalnoj vrsti stiješnjenoj na konačnoj plohi Zemlje ne može se proizvoljno i obijesno birati sustav uvjerenja. Vrsta treba samo jedan sustav uvjerenja. Život kakav se razrastao na Zemlji traje zadovoljenjem potreba jedinki svih vrsta života. Ništa živo u svijetu nije slobodno. U svijetu je slobodna samo ‘mrtva’ tvar. Slobodno biranje sustava uvjere-nja ne dolazi od života. Ono vrsti nosi izumiranje.
U prvom primjeru ujednačivanja sustava uvjerenja u europskom življu vrste, Crk-va je benediktinskom pokretu bila prepustila djelatno poslanje za pitomo stvaranje jednog sustava uvjerenja za Europu, u kojoj su ljudi bili skromni. Usprkos svemu što je u međuvremenu činila, Katolička crkva je ipak ostala jedinom općom, svjetskom ljudskom ustanovom, ali ona se mora, ako želi opstati, opet prihvatiti djelatnog po-slanja stvaranja jednog jedinog i jedinog mogućeg općeg sustava uvjerenja, prije sve-ga u Europi, ali i u svijetu. To poslanje ona treba prepustiti novom pokretu, koji se rađa u njezinu krilu, koje će nenametljivo uspostaviti i blago širiti novi sustav uvje-renja za vrstu Homo sapiens, sračunat na obnovu ljudskoga, zemaljskog životnog zajed-ništva. U dosadašnjim okolnostima ljudi su postali uznositi i tašti, ali ih pogoršavanje klime i učestale pošasti opakih bolesti mogu napraviti skromnijima i manje prohtje-vnima.
Pouzdanje u životno zajedništvo s vremenom će (1) ukloniti viševjerje i multikul-turnost na svim jedinačnim životnim prostorima vrste, (2) suzbiti kapitalističku sa-moživost, (3) uspostaviti skupno, životno bogatstvo, (4) učiniti životnu razdiobu bogatstva prihvatljivom, zakonitom i prirodnom te (5) osposobiti vrstu za obranu, za prilagodbu okolnostima i za domišljenu preinaku životnih uvjeta na Zemlji. Us-postava jednog sustava uvjerenja i njegovanje životnog zajedništva nužni su uvjeti za opstanak naše vrste. Ipak, za obavljanje svojih prijekih životnih poslova životne za-jednice naše vrste moraju imati dovoljno skupnog bogatstva i slobodnog kapitala. Pandemija koronavirusa razara svjetsko slobodno tržište i jača ulogu država jedinačnih životnih zajednica. Vrsta Homo sapiens treba iz sebe pobaciti kapitalizam.
Pokret za stvaranje jednog sustav uvjerenja ne mora se razviti u Katoličkoj crkvi. On se može začeti i u Svjetskom pokretu zelenih, ako se u njemu razvije sluh za potre-bu vrste za jednim sustavom uvjerenja i ako se u tom pokretu uvidi, da su ljudske potrebe preče od ljudskih prava, a životna odgovornost preča od slobode jedinač-nih ljudi. Takav bi se pokret mogao začeti i među potrošačima, koji su raspršeni i prilijepljeni na svjetsko slobodno tržište. Tržište je slobodno, a ljudi nisu slobodni da se međusobno povezuju i da se ponovo okupe u vrstu. Potrošačima je također potrebno zajedništvo. Potrošači svih zemalja ujedinite se!

Print Friendly, PDF & Email
Back to top

Leave a Reply

Login with Facebook: