Zdravko Mršić – Konsenzus

Hrvatskim građanima u ovom trenutku nije lako, a nije ni vlastima. Kažu da smo u krizi nezapamćenoj od Domovinskog rata. Kao da su se sve novolje odjednom sručile na nas. Kako se vlasti s time nose?

Uistinu je teško i ljudima i vlastima. Mislim da je Hrvatskoj teže nego za Domovinskog rata, u kojemu smo imali nasilnog i žestokog, ali vidljivog i nesnalažljivog neprijatelja. Koronavirus je nevidljiv i podmukao neprijatelj ne samo Hrvata, nego i cijelog ljudskog roda. Koronavirus kao vrsta života neprijatelj je vrste života Homo sapiens.

Pošast koronavirusa iznenadila je mnoge državne vlasti na svijetu. Postupanje vlasti u suočenju s pojavom pošasti ili epidemije ovisi o mnogim okolnostima: o položaju i prostornoj odvojenosti države, o prostornoj gustoći i usredotočenju pučanstva, o jakosti kolanja ljudi u prostoru, o snazi međunarodne trgovine proizvoda i usluga, ali ovisi i o vremenskoj točki na epidemijskoj krivulju bolesti. Jedno vrijeme dobro su prolazile prostorno izolirane zemlje: Japan, Australija i Rusija. Nasuprot tomu prometne su zemlje brzo stradale. Kad je Luxemburg imao 3.705 oboljelih ljudi na milijun stanovnika, Švicarska je imala 1.980, Izrael 646, Slovenija 405, Hrvatska 235, a Japan 17. Sad je dnevni postotak porasta oboljelih u Italiji znatno manji od postotaka u Turskoj, Rusiji ili SAD.

Vlasti Južne Koreje i Japana brzo su i strogo reagirale na pojavu epidemije, jer su se našle blizu prvog žarišta pandemije u gradu Wuhanu u pokrajini Hubei u Kini. Sad je u Japanu broj oboljelih ljudi jednak broju oboljelih ljudi u Luxemburgu. Poslije je u Italiji i slijedno u Europi izbilo drugo žarište, a sad se pošast širi iz trećega velikog žarišta u SAD, posebice u New Yorku.

Naše državne vlasti su kasno uvele stroge mjere ograničenja. Sjetite se odbijanja zahtjeva Istre da se zatvore škole. Granice i škole su prekasno zatvorene, dugo se održavao opskrbni prijevoz s Italijom, primljen je trajekt iz Italije s putnicima za Crnu Goru., a primani su i talijanski jedriličari. Stoga je dnevni porast oboljelih ljudi u Hrvatskoj početkom prošlog tjedna bio 21%. Sad je 11%. Mjere ograničenja kretanja ljudi još pravo ne djeluju. Oštre su mjere kasno uvele Italija, SAD i Rusija pa je u tim zemljama epidemija buknula. Britanske vlasti su dugo oklijevale uvesti stroge mjere pa je ondje početkom prošlog tjedna dnevni porast broja oboljelih bio 20%. Otad je taj postotak smanjen na 17. U Italiji je ovih dana porast oboljelih pao na 4,5%. Epidemiju treba suzbijati u početku. Posebnost epidemije u Hrvatskoj je to, što su neke bolnice postale mjestima zaraze, jer su neki lakomisleni liječnici kriomice putovali u područja zahvaćena pošašću.

Hrvatski zdravstveni sustav zasad se nosi s koronavirusom, ali u Italiji, Španjolskoj, a pogotovo u SAD-u teško mogu odgovoriti na izazove. Kako to da su zdravstveni sustavi u zemljama Zapada na rubu kolapsa?

Naš se zdravstveni sustav dobro drži i dobro pomaže ljudima, koji su ni krivi ni dužni pali u nevolju. To najbolje pokazuje to, što je dosad preminulo vrlo malo bolesnika. Usto, dolaze izvješća da se broj izliječenih ljudi znatno povećava. Nanesreću, neke bolnice su stradale u nedavnom potresu, ali su se neke bolnice zbilja iskazale kao središta izvrsnosti.

Pokazalo se, da u mnogim zemljama zdravstveni sustav nije bio dovoljno pripravljen za borbu protiv pošasti, ali tomu su pridonijele političke vlasti, koje nisu na vrijeme poduzele opskrbne i zaštitne mjere, tako da je došlo do iznenadne navale bolesnika na bolnice. Mnoge bolnice nisu bile u stanju zaštititi ni svoje osoblje. U Španjolskoj je u jednom času među 40.000 oboljelih bilo pet tisuća zdravstvenih radnika. Vojska je preuzela neke domove umirovljenika, koje je osoblje napustilo. Zatekla je umiruće ljude i umrle u krevetima. Ondje je sad dnevni porast oboljelih samo 6%.

Stroge mjere protiv kolanja i druženja ljudi, koje su odredile središnje i pokrajinske vlasti u mnogim zemljama donijele su smanjenje broja novooboljelih. Iz SAD još ne stižu puno bolje vijesti ni iz države New York, koja je uvela izvanredno stanje. Stanje u nekim saveznim državama je sve slabije. Usto, sve se manje putuje. Turizam, ugostiteljstvo te hotelsko, sportsko i zabavljačko poslovanje su zamrli. Zamro je i poslovni turizam. Sastanak na vrhuncu zemalja G20, koji je bio posvećen suzbijanju pandemije obavljen je putem vidnoga, a ne tjelesnog sastanka prvaka. Stoga je i pritisak na zdravstvo smanjen.

Zdravstvenom sustavu u svim zemljama početno su nedostajali pribor kao što su zaštitne maske, odjeća, obuća, sredstva za dezinfekciju te oprema za pročišćavanje zraka, respiratori i drugo. U mnogim zemljama nedostajali su kompleti za ustanovljenje oboljenja. Neki su se pokazali nepouzdanima, a u mnogim zemljama se dugo čeka na nalaz. Međutim, u tako teškom stanju mnoge su zemlje dobile vanjsku pomoć u priboru i opremi, a hvalevrijedna je pomoć koju je Rusija pružila talijanskom narodu. Petnaest velikih tovarnih vojnih zrakoplova u jedan je dan donijelo pomoć u priboru, opremi, strojevima za dezinfekciju prostora i u vojnim stručnim epidemiolozima. Rusija je prvog travnja vojnim transportnim zrakoplovom Antonov 124 uputila medicinsku pomoć SAD.

Kako ocjenjujete to što je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen oštro kritizirala izvanredne mjere u borbi protiv koronavirusa, kojima pojedine članice EU-a narušavaju ljudska prava i slobode te demokraciju? Mislila je vjerojatno na Mađarsku, ali je nije spomenula.

U jeku svojeg rata protiv koronavirusa SAD su i dalje opsjednute rastućom ulogom i političkim utjecajem Kine u svijetu. U jeku europskog rata protiv virusa liberalistički mediji i liberalistički krugovi u EU opterećeni su povećavanjem „deficita demokracije“ u sve većem broju članica Unije. Posebno ih je razjarila odluka mađarskog parlamenta o prenošenju svojih ovlasti na vladu i to bez vremenskog ograničenja, kako bi vlada uspjelije suzbila epidemiju, koja je pogodila sve članice i sve narode Unije. Mađarska vlada dobila je ovlast, da upravlja uredbama te da krivično goni objavu „lažnih vijesti“ o širenju i suzbijanju epidemije i o posljedicama epidemije na gospodarstvo. Liberalni mediji sadašnji prijenos ovlasti na mađarsku vladu uspoređuju s prijenosom ovlasti parlamenta 1920. godine na „regenta“, admirala Mikloša Hortyja, čime je uspostavljen prvi nacionalistički režim u Europi.

Sama Unija nije maknula ni mali prst, da svojim članicama olakša brigu za nevoljne ljude. Na pobačenom sastanku koncem prošlog tjedna Unija se nije mogla složiti ni da uspostavi Koronafond za ublažavanje nevolja korporacija i nacionalnih gospodarstava. Neosporno je i to, da su odgovornost za ljude i za obranu od napada virusa preuzele članice Unije, iako su neke od njih to učinile donekle kasno pa su trebale i pomoć izvan Europe. Odgovornost se ne može obnašati bez ljudskih, financijskih i organizacijskih sredstava. Napad koronavirusa na Europu pokazao je, da su zdravstveni sustavi rastrojeni te da nemaju dovoljno osoblja, tvarnih i financijskih sredstava, bolesničkih kreveta, mjesta za intenzivnu njegu i sredstava zaštite zdravstvenog osoblja.

Crni kapitalizam koji zastupa Unija oduzeo je nacionalnim državama diljem svijeta ovlasti i novac. Napadi medija i središnjice EU na mnoge nacionalne države sračunati su na obranu i održanje jalove Unije.

Kako objašnjavate da među velikim zemljama jedino Kina i Rusija nekako vladaju situacijom i solidarno pomažu drugim narodima u borbi protiv epidemije, šaljući im zrakoplove medicinske opreme. Je li to “propagandni trik”, kako kažu neki mediji na Zapadu?

Tako kažu birani mediji zemalja, koje nisu bili u stanju pomoći ni sebi ni drugima. Kina je prva pružila privatnu pomoć u priboru i opremi Belgiji, Francuskoj i posebno Italiji. Državna pomoć Kine upućena je Italiji, koja se zatekla u najtežem stanju, ali i Hrvatskoj. Spomenuli smo rusku pomoć Italiji. Kina je u borbi protiv virusa također dobila 100 milijuna dolara privatne pomoći uglavnom iz SAD. Zna se, da su i Rusija i Kina pod teškim gospodarskim i financijskim sankcijama SAD. Rusija i Kina imaju „deficit demokracije“ pa su u stanju pomoći i drugima.

Pandemija koronavirusa razotkrit će mnoge zablude i poroke kapitalizma kao pristupa uređenju životnih zajednica. Jedno od toga je „Amerika prije svega!“ Kina i Rusija imaju veliko samopouzdanje, koje im dopušta suradnju s drugim životnim zajednicama, a suradnja je zapovijed koju je dala globalizacija naše vrste. Samožive zemlje zaziru od suradnje.

Spominjete da su države osiromašile (počevši od talijanske, hrvatske i drugih). Međutim, već tri-četiri desetljeća prevladava mišljenje prema kojem su države prejake, pa ih navodno treba svesti na najmanju mjeru, kresanjem poreza, provođenjem liberalizacije, deregulacije i privatizacije javnih dobara. Kome je to u interesu i kakve su posljedice za ljude?

Stara je izreka: „Prazna ruka mrtvoj druga!“ U svojem naletu poslije sloma socijalizma u Europi kapitalizam je razvlastio i osiromašio države upravo putem deregulacije, privatizacije i liberalizacije. U Italiji su, primjerice, javni i privatni sektor 1970. godine imali podjednako bogatstvo: dva godišnja domaća proizvoda. Godine 2010. privatni je sektor imao bogatstvo od sedam godišnjih domaćih proizvoda, a država je bila dužna jedan i pol domaći proizvod. Stoga nije čudno to, što se talijanska država bila pokazala nemoćnom u suzbijanju pandemije.

Po liberalnoj kapitalističkoj zamisli, „jadne“ korporacije kao što su Apple, Google, Microsoft i Amazon ne trebaju plaćati porez, da bi mogle preživjeti. Porez trebaju plaćati građani, a njihove se države trebaju zaduživati. Zadužuju se i građani. Tako se kapital povećava i iskorištavanjem rada i kreditiranjem potrošnje.

Zapadne države ne mogu zaštititi ljude ni od virusa, ni od pogoršanja klime ni u slučaju potresa. Pandemija je pokazala da u globalnom svijetu kapital ne može upravljati životnim zajednicama. On ne zna upravljati ni sam sobom. Kapital za kriza traži socijalnu pomoć.

Neki zapadni komentatori ovih dana poručuju da u predstojećoj ekonomskoj krizi treba provesti državnu intervenciju i snažne socijalističke mjere, kako bi se kapitalizam i slobodno tržište spasili od propasti. Kakvi su izgledi za spašavanje kapitalizma?

Minulih trideset godina množenje kapitala počivalo je na kombinaciji pretjeranog gospodarskog rasta i podjarivanja potrošaštva. Zna se u kakvo je stanje kapitalizam doveo klimu, ali zna se i kakvi su duševno i tjelesno zdravlje ljudi. Kapitalu je važno da se proizvodi roba i pružaju usluge, ali on ne želi preuzeti odgovornost za Zemlju i ljude. Kapital ne zna i ne može obavljati javne, skupne poslove životnih zajednica ni poslove vrste Homo sapiens. Treba li te poslove obavljati ili ne treba? Ako treba, a treba, njih trebaju u svoje ruke uzeti same životne zajednice, kojima su njihove države sredstva. Zajednice trebaju odlučivati same za sebe, a države vjerno provoditi odluke zajednica. To je jedini smisao demokracije ili narodovlašća. Kad se odlučivanje vrati u zajednice, kapital će se od gospodara pretvoriti u slugu. Neka kapital postoji, ali on ne mora biti privatan. Neka pripada zajednicama. Globalizacija nameće rušenje hegemonije kapitala. Prestanak kapitalizma označit će i prestanak civilizacije, koja je oduvijek bila kapitalistička pojava. Civilizacija je bitno označena oduzimanjem vlasti životnim zajednicama i njezinom privatizacijom.

Okršaj s gospodarskom krizom nije još pravo ni počeo, ali neki već unaprijed hrvatskoj Vladi poručuju neka pripazi da se u toj borbi previše ne zaduži. Hrvatskoj narodnoj banci istodobno poručuju da ne smije “pokrenuti tiskaru”, odnosno da ne smije novcem iz primarne emisije pokrivati manjak u državnom proračunu, iako bi to spriječilo novo zaduživanje Vlade kod privatnih banaka. Može li Hrvatska uz tako sputanu Vladu i HNB-u odgovoriti na najveću krizu nakon Domovinskog rata? Treba li pomoć očekivati iz Europske unije?

Pojavu svjetske recesije, a možda i depresije mnogi su neovisni ekonomisti i stručnjaci najavljivali i prije pojave sadašnje pandemije. Kapital je pretjeranim gospodarskim rastom pretrpao tržišta, ali su prezasićenima postali i potrošači odnosno ljudi. Ljudi počinju umjerenije razmišljati i skromnije živjeti. Osim toga, pogoršavanje klime, koje je zasjenila pojava koronavirusa, nameće ulaganje u novu, čistu tehnologiju za novu, čistu industriju. Dolazi vrijeme znanja i poduzetnosti.

Novoga, slobodnog privatnoga kapitala za novu tehnologiju i novu industriju u nas nema. Tko bi mogao uložiti novac u obnovu rada Imunuloškog zavoda, koji bi nam došao kao komad kruha? Obrtni i ulagateljski kapital u nas može stvoriti samo država i to emisijom novog novca. Možda ga za nas nađe i Kina. Tiskaru novca smiju imati SAD, UK, Kina, Rusija, EU, Turska i Izrael, ali je ne smije imati Hrvatska. Emisijom novca gube ti koji imaju, a ne ti koji znaju, rade i poduzimaju novo. Zagovaratelji monetarne strogosti samo otkrivaju svoju ideološku zadojenost. Oni žive u svijetu koji je već nestao. Životne zajednice preuzimaju odgovornost za svoju zemlju i za svoje ljude.