Zdravko Mršić – Konsenzus

U Engleskoj je u dvanaestom stoljeću došlo do pokreta „ograđivanja“ zajedničkog ili komunalnog zemljišta, kako bi se povećala površina pod pašnjacima na privatnim, velikaškim posjedima. Taj postupak je bio uzeo maha u petnaestom stoljeću i bio okončan u sedamnaestomu. Tad su Englezi naveliko izvozili vunu, iako su donekle izvozili i vunene tkanine. To je bio jedan od primjera oduzimanja i prisvajanja bogomdanog zajedničkog bogatstva.

Međutim, i nastanak prvih civilizacija bio je praćen „ograđivanjem“. U civilizacijama nije došlo samo do oduzimanja i prisvajanja bogomdanog zajedničkog bogatstva unutar životnih zajednica, nego i do „ograđivanja“ dijelova Zemlje i njihova odvajanja od ostatka Zemlje. Planet Zemlja prestala je skupno pripadati našoj vrsti i ostalim vrstama života.

Ipak, osim „ograđenih“ civilizacijskih prostora, koje su antropolozi nazvali krletkama, postojao je i neograđen prostor, na kojemu su trajali brojna plemena i narodi. Tako je bilo, jer je Zemlja konačan planet s konačnom plohom, na kojoj nema ruba ili vanjske granice. To je značajka svake kugle, lopte i sfere. S civilizacijama je Zemlja počela dobivati unutarnje granice, jer su vladari nastojali zaštititi svoje bogatstvo od ostatka vrste. S vremenom je cijela Zemlja postala ispresijecanom (unutarnjim) međama.[1]

Izvan prostora civilizacija postojali su plemena i konfederacije plemena, koji su se često premještali s jednog mjesta na drugo, izdašnije mjesto. Poslije se govorilo o seobama naroda. Ljudske životne zajednice su se u jednom času od premještanja dale u osvajanja. Ograđene izvorne civilizacije koristile su bogatstvo koje su im pružale naplavine plodnog mulja u dolinama velikih rijeka Afrike i Azije. S vremenom se pokazalo da su bogate „krletke“ oskudijevale u mnogočemu, primjerice u drvu, kovinama te u brzim jahaćim konjima i u tovarnim životinjama. Civilizacije su usprkos zidinama, kojima su se ogradile bile prisiljene trgovati s okolnim „neciviliziranim“ plemenima ili plemenskim konfederacijama. Trgovanjem je došlo do doticaja i upoznavanja „gorštaka“, koji su nadzirali ratnu tehnologiju (pašnjake, nalazišta željezne rudače i uzgoj konja) i civilizacija, u kojima su žitelji bolje, bogatije i sređenije živjeli.

Slobodna, gorštačka plemena uviđala su razliku u načinu i izvjesnosti života u gradu i na otvorenom prostoru. U njima se pojavila želja da dođu na bolje ili želja za napretkom. Kad bi se u njima nakupio dovoljan životni i politički naboj združena plemena bi se kao narod sručila na oslabljeno carstvo u blizini, za koje se moglo znati da trpi od ozbiljnih unutarnjih poteškoća. Narodima su bile privlačne i civilizacije, zbog života u gradu, pitomijeg ophođenja i pismenosti, ali su im bila privlačna i carstva. Prigoda da se dođe na bolje te da se osvoji primamljivo i privlačno carstvo od plemena bi stvorilo poduzetan učinkovit i djelatan narod. Narodi su se pokazali dobrim sredstvima za stvaranje novih carstava.

Prije upuštanja u osvajanje slabih obližnjih carstava narodi bi obično u tim carstvima imali svoje dijaspore. Slaba carstva su trebala useljenike, koji su često znali biti najamni vojnici.[2] U velikim carstvima se s vremenom pojavila potreba za tuđincima, a tuđinci su u njima stvarali svoju dijasporu, koja bi u zavičaj prenosila obavijesti i koja bi služila kao ratna prethodnica.

Poslije osvajanja natrulih civilizacija narodi, koji su dotad imali svoje predvodnike i jasnu ideju širenja i osvajanja, bi usvojili civilizaciju koju bi osvojili. Narodi bi se našli u civilizaciji, koja je za narode uistinu viša sila, koliko god im je ta sila prije bila privlačna. Ubrzo bi se uvidjelo, da su posebni probitci vlasti preči od skupnih dobrobiti naroda, koji su se radi namicanja tih dobrobiti i bili upustili u osvajanja. Narodi koji su prije trajali na otvorenom prostoru našli bi se ubrzo u krletci civilizacijskih vlasti, u koje bi se pretvarali nekadašnji predvodnici naroda.

Skupna svrha novog naroda bi se ubrzo pretvorila u posebnu svrhu nove vlasti. To je vodilo do prestanka naroda i pretvaranja pripadnika naroda koji je obavio posao u podanike vlasti. Tako se događa do današnjeg dana. Kako su prošli narodi koji su u novom vremenu izveli veličajne revolucije?[3]

Poslije pretvaranja pohoda ili pokreta naroda u civilizaciju otvorilo se ne samo pitanje sudbine naroda, nego i budućnosti novouspostavljene civilizacije. Otvorena je temeljna dvojba vlasti: dograđivati životni prostor za pučanstvo ili graditi veličajne građevina za stvaranje vlastitoga ispraznog ugleda? Treba li graditi životni prostor ili „piramide“? Otvara se i pitanje mogućnosti djelatnog nadzora prostora i zaštite ljudi bez primjerene prometne, komunikacijske i životne infrastrukture. Infrastruktura je dio životnog prostora, a ne imovina vladara ili vlasti. Izgradnja infrastrukture je skupna svrha, a ne poseban probitak vlasti. Izostanak skupne svrhe, koji se osvećuje svakoj vlasti postaje klicom njezine propasti. Usklađeno djelovanje („sinergija“) pučanstva ne može se nadoknaditi pojačanim naporom vlasti, koja obično uključuje i prisilu nad pučanstvom. Carstva su sama od sebe slabila i počinjala se rasipati dok ih ne bi ugrabio neki novi vlastoljubljiv narod.

Već sam spomenuo smjenjivanje carstava na Prednjim Istoku. Jedan za drugim sirovi okolno narodi bi se pod vlastitim političkim nabojem bacili na osvajanje istog prostora koji je tražio novu civilizacijsku vlast. Izredali su se Asirci dva puta, Babilonci dva puta, Perzijanci, Grci, Rimljani, Arapi, Mongoli i Seldžuci. Iznimkom su bili Osmanski Turci koji se svoje carstvo, kako sam spomenuo, nastojali napraviti u Europi.[4]

U povijesti naroda postoje određene iznimke. Jedna od njih se odnosi na kinesko carstvo ili na kineski narod. U Kini je napravljen obrat: umjesto da narod stvori državu i da se poslije toga raspline u podanike, carstvo je u drevna vremena stvorilo narod Han, koji postoji i danas te koji je još uvijek najmnogoljudniji narod na Zemlji. U Kini carstvo nije stvorio narod, jer je do pobjede Čin Ši Huangdija na kraju Razdoblja zaraćenih država postojalo više kraljevina sa sedam baštinjenih slikovnih pisama. Carstvo je stvorio Čin Ši. On nije bio predvodnik sirovih plemena ili naroda. Kina je i dotad bila civilizacija koja je imala svoju pisanu povijest, ali je bila razjedinjena.

Osim što je postavio veličajnu prometnu, komunikacijsku i životnu infrastrukturu (ceste, plovne kanale koji su spajali dvije velike rijeke, sustav mjera, jedno pismo) Čin Ši je stvorio narod, koji je Kinu držao na okupu, kao jedinstvenu zemlju. Narod je unio život u mrtvu carsku infrastrukturu. Kina se kao jedinstvena zemlja nije održala samo brigom vlasti, koja je imala „mandat nebesa“ da se brine za zemlju i ljude, nego i usklađenim djelovanjem pripadnika naroda, koji se i sad smatra narodom i koji se ponosi time, što je narod. Rimljani u stvaranju svojeg carstva nisu kanili stvoriti jedan sredozemni narod. Cijelo Sredozemlje postalo je rimsko, Mare nostrum.[5] Sovjetski komunisti nisu u Sovjetskom Savezu ni pokušali stvoriti jedan narod, jer im to ne bi uspjelo. Poslije svršetka Hladnog rata rasule se sve višenarodne države u Europi. Sad se rasipa Ujedinjena Kraljevina, koja se pružanjem autonomije trima manjim narodima nastojala spasiti.[6] Nepostojane su vlasti i u Belgiji i u Španjolskoj, koje su višenarodne zemlje.

U naše vrijeme obavljena je globalizacija poslovanja korporacija, ali i vrste Homo sapiens. U svijetu ima mnoštvo pritajenih naroda – od kojih je jedan i hrvatski – koji su se našli u civilizaciji kapitala. Globalnost je postala višom (civilizacijskom) silom, kao što su civilizacije uvijek bile višim silama za narode koji bi ih stvorili. Međutim, svjetskom slobodnomu privatnom kapitalu nije pošlo za rukom da napravio carstvo, jer je preslab da zavlada cijelom vrstom. Napor kojim je kapital nastojao stvoriti svjetsko carstvo ili kojim nastoji održati sadašnje krnje carstvo nikad neće biti dovoljan da zamijeni ljudsku infrastrukturu, kakvu u Kini, Iranu ili u Izraelu čine svjesni i ponosni pripadni narodi. Kako bi opstao, svijetu je potrebno da od mnoštva naroda dođe do jednoga. To se može izvesti samo putem uspostave jednog sustava uvjerenja za sve ljude. Međutim, taj sustav ne može stvoriti novi umjetni narod, nego ga se mora usaditi u postojeću vrstu Homo sapiens. To može biti samo sustav pripadnosti ljudi samo našoj ranjenoj i ugroženoj vrsti i štovanja života kakav se pojavio na Zemlji.

---

[1] Američki pjesnik Robert Lee Frost (1874.-1963.) napisao je pjesmu Popravak plotova, u kojoj stoji redak. „Dobri plotovi stvaraju dobre susjede.“ Zbog te pjesme Frost je bio protjeran iz SAD. U njih se vratio iz Engleske nakon tri godine (1915.) kao priznat i velik svjetski pjesnik.

[2] Prije nego što je Aleksandar Makedonski (356.-336.-323.) osvojio Perzijsko carstvo mnogi Grci su u uvježbanim falangama služili kao perzijski vojnici. Atenski prvak Temistoklo (534.-459.) nakon protjerivanja (ostrahe) iz Atene (478.) stupio je u službu perzijskog kralja Artakserksa (465.-424.) i postao upraviteljem (satrapom) pokrajine Magnezija, na kojoj dužnosti je i umro. Prije toga Temistoklo je pobijedio perzijsku mornaricu u bitkama kod Artemizija i Salamisa -480. godine. Očito je, da je grčka „dijaspora“ u Perziji znala za stanje tog carstva, kad se Aleksandar odlučio na pohod na Perziju.

[3] Kako je prošao francuski narod, koji je izveo Revoluciju 1789. godine; kako je prošao ruski narod, koji izveo Veliku oktobarsku revoluciju; ili kako je prošao hrvatski narod, koji je u vrlo teškim svjetskim, europskim i područnim okolnostima obnovio svoju državnost u uzorno izvedenom Domovinskom ratu? Kakvu vlast sad imaju Hrvati u obnovljenoj državi?

[4] Zanimljivu iznimku napravili su drevni Feničani, koji poslije sloma carstava Brončanog doba oko tisućite godine prije Isusa nisu nasrnuli na Prednji Istok, nego su se upustili u osvajanje južnih i zapadnijih sredozemnih priobalnih prostora. Prije stvaranja svoje napredne civilizacije – Feničani su smislili slogovno i glasovno pismo, kojim su zamijenili slikovno – Feničani su živjeli u „konfederaciji“ malih kraljevskih gradova na istočnoj obali Sredozemlja. Feničani nisu svoje nove naseobine rabili samo za trgovanje, kao što su radili Grci, nego su u svoje kolonije ulagali novac i tehnologiju. Feničani su bili stvorili Kartagu i naseobinu koja se danas zove Katalonija i u kojoj je jezgra današnje španjolske industrijske proizvodnje.

[5] Novo kinesko carstvo ili “Središnja kraljevina“ uspostavljeno je -221. godine, a Rimljani su pošli u pohod na Sredozemlje sredinom trećeg stoljeća prije Isusa, a Kartagu su razorili istom -146. godine. Rimljani su u Bitci kod Pidne pobijedili Makedonce -168. godine, a Korinćane u Bitci kod Korinta -146. godine. Što je ostalo od Rima poslije 476. godine?

[6] U Ujedinjenoj Kraljevini postoje četiri neovisna nacionalna nogometna saveza.