Knjiga o životu na Zemlji
Život: Ugroza i čuvanje je knjiga o dugoročnim, milenijskim promjenama u životu na Zemlji. To je knjiga i o tomu, kako čovjek kao vrsta može poboljšati sadašnje slabo stanje života. Život na Zemlji polagano sahne.
Knjiga ima tri dijela: Život po volji Stvoritelja, Život po volji Sapiensa i Spašavanje života.
U prvom sam dijelu objasnio svoje poimanje nastanka života, koji sam pripisao stvarateljskoj sili izvan tvari. Život se pojavio u tvari, koja ga nije mogla stvoriti. Život je rođen iz klice, ključa ili riječi života, što ne može proizvesti tvar. Poslije sam opisao kako su evolucijom na istim životnim načelima nastale nebrojene vrste, kako je nastala silna bioraznoličnost, kako opstanak vrsta ovisi o hranidbenoj mreži i kako je putem kulturne evolucije nastao čovjek, koji za razliku od drugih vrsta ima pojmovno znanje. Kulturnu evoluciju prolazi samo naša vrsta. Ta se evolucija sastoji u promjeni ljudskog organizma putem uporabe uma, a ne pojavom genskih mutacija. To pokazuje, da se čovjek kao vrsta može smišljeno i svrhovito mijenjati. Naglašavao sam, da se vrste zajednički hrane, brane i množe te da je životno zajedništvo u vrstama temeljna zasada života.
Drugi dio opisuje propadanje života na Zemlji, koje dolazi od prljanja i zagrijavanja Zemlje te od poremećaja klime, a očituje se u izumiranju vrsta, smanjenju bioraznoličnosti, pobolijevanju naše vrste te u goropadnom napadu virusa na ljudske organizme. Izravan počinitelj kvarenja života na Zemlji je naša vrsta, ali je pravi krivac tomu kapital. Kapitalisti samo u svrhu izlišnog gomilanja privatnoga, a ne skupnog bogatstva rabe goleme fizičke sile da prekopavaju Zemlju i da kvare okoliš u kojemu žive biljke, životinje i čovjek. Kapitalizam je otkrio izvore energije u ugljenu, nafti i zemnom plinu pa je njihovom neumjerenom uporabom pregrijao Zemlju, pokvario klimu i oslabio uvjete za život općenito.
Treći dio naglašava potrebu povratka vrste kulturnoj evoluciji, jer su civilizacija općenito i kapitalizam posebno uzeli vrsti mogućnost da se prilagođuje okolnostima. Uspostavom civilizacije vrsta je dobila gospodara. Vrsta je radila, što je morala. Sad se vrsta sa zakašnjenjem treba prihvatiti prilagodbe okolnostima. Još je važnije da vrsta mijenja okolnosti u kojima se zatekla. Ona će to moći raditi, ako se opremi životnim i stručnim znanjem, ako umjesto dosadašnje prljave razvije čistu, zelenu tehnologiju i ako umjesto prljave izgradi čistu, zelenu industriju. Vrsta to ne može obaviti s ljudima kakvi je sad sastavljaju. Čovjek se mora promijeniti ili obratiti na novi život. Zemlja je unakažena, a život na njoj ugrožen zato što je kapitalizam vrstu navukao da prekomjerno nakuplja i rabi materijalna dobra. Stoga ljudi trebaju više posezati za kulturnim dobrima, u koje svakako spada znanje, ali i doživljaj ljudskosti i stjecanje zadovoljstva čovjeka vlastitim životom. (Kod uživanja kulturnih dobara nema otpada.)
Čovjek je prisiljen zauzeti novi stav prema životu i prema sebi kao posebnoj vrsti života, u kojoj su jedinke svjesne svijeta i sebe. Čovjek nije robot. Čovjek se mora upitati, što želi imati od života. Kako bi mogli pravo obavljati posao vrste, ljudi moraju odbaciti sadašnju samoživost i prigrliti životno zajedništvo. Ljudi će prihvatiti pripadnost vrsti, umjesto pripadnosti društvu, naciji, čovječanstvu ili vjeri. Pripadnost vrsti će stvoriti životno zajedništvo. Ona nije potrebna samo za obavljanje posla vrste, nego i za to, da ljudi dožive ljudskost te da ostvare zadovoljstvo vlastitim životom. Ljudi jedni u druge mogu unositi život.
Svaki čovjek kao svoje ima samo život, a sve drugo je tuđe. Zato se čovjek treba trsiti, da u sebi ima više života. Zajedništvo proizvodi život.
Zar Isus iz Nazareta nije rekao: „Došao sam, da svi imaju život!“ i „Čime čovjek može nadomjestiti svoj život?“ Isus je bio velik i jedini učitelj životnog zajedništva.
