Predsjednički izbori u SAD
2020. godine – koji su počeli dva tjedna prije 3. studenoga i koji nisu minuli
ni do 10. studenoga i koji vjerojatno neće minuti ni do sastanka Zborova
elektora po saveznim državama predviđenih za 14. prosinca – otkrivaju nakaznost
načina izbora američkog predsjednika. Umjesto da američki građani izravno
biraju predsjednika pri čemu bi cijele SAD bile jedna izborna jedinica, građani
po državama i po kongresnim izbornim okruzima biraju državne ili republičke izbornike
ili elektore, koji kao zbor trebaju dati svoje glasove u federalne izborne kutije predsjedničkih kandidata.
Takav
način biranja predsjednika u konačnici je baština engleskog (britanskog) kolonijalizma
u Americi. Englezi svojim posjedima u Sjevernoj Americi nisu vladali kao
cjelinom, nego su vladali posebice svakom od trinaest svojih kolonija. Svaka
kolonija ili nova naseobina imala je svojeg autoritarnog upravitelja
(guvernera), kojega su imenovale kraljevske vlasti u Londonu i koji je imao
svoju vojsku. Neposredno prije osamostaljenja Amerike, središnji ured za svih
trinaest američkih kolonija imao je ministra i samo pet činovnika. Nakon
osamostaljenja kolonija i stvaranja SAD, svaka od dotadašnjih trinaest kolonija
nastojala je sačuvati najveći mogući stupanj autonomije. Tako je došlo do toga,
da de facto savezne države, a ne
pučanstvo SAD biraju zajedničkog, federalnog predsjednika. Dosadašnji način
biranja predsjednika SAD postao je uistinu nakaznim, ako se uzmu u obzir silne novovjeke
unutarnje migracije pučanstva, koje su izazvane tehnološkim i gospodarskim razvitkom
SAD. Američko pučanstvo seli sa sjeverno-istočnih dijelova u jugo-zapadne, jer
je američka trgovina preko Tihog oceana već 1980. godine nadmašila američku trgovinu
preko Atlantskog oceana. Kapital i ljudi se premještaju bliže Aziji i Latinskoj
Americi.
Za ovogodišnje predsjedničke izbore, koji su se održavali
usred nove plime pandemije koronavirusa, savezne države, gradovi i izborni okruzi
određivali su svoj način i svoje razdoblje glasovanja te način i razdoblje
brojenja glasova ili listića po predsjedničkim kandidatima. Primjerice, savezna
država Pennsylvania – u kojoj će biti velikih poslijeizbornih okapanja –
odredila je, da se dopisni glasovi ne smiju brojiti prije zatvaranja birališta
s izbornim kutijama. Golem broj ljudi, mahom glasača Demokratske stranke, glasovao
je dopisnim putem zbog pandemije koronavirusa. Jednim od glavnih sukrivaca za
sadašnju izbornu zbrku postala je Poštanska
služba SAD. Još od lipnja ove godine predsjednik Trump je upozoravao da će
dopisno glasovanje biti izvor izbornih pronevjera. Demokrati su u isto vrijeme
zatražili, da se Poštanska služba, koja je u rasulu na vrijeme osposobi za
izvanredan izborni posao posebnim ulaganjem, ali su Republikanci koji su imali
većinu u Senatu SAD odbacili prijedlog Demokrata. (Ulaganju u Poštansku službu SAD protive se privatne
dopremne ili kurirske kuće i internetski trgovci poput Amazona.)
U
SAD nije nakazan samo predsjednički izborni sustav, nego je nakazan cijeli
politički sustav, koji je saveznim državama ostavio goleme ovlasti naslijeđene
od kolonijalnih vremena. Zadržavanje velikih političkih i gospodarskih ovlasti
saveznih država dobilo je dodatno opravdanje poslije osamostaljenja kolonija. U
SAD bilo je malo ljudi, a mnogo zemljopisnog prostora. Sporazumom u Passyju kod
Pariza 1782. godine Britanci su prepustili SAD sav prostor između današnje
Kanade i današnjeg Meksika, od Atlantika do Pacifika. Središnje vlasti u
Washingtonu nisu se mogle hrvati s tim silnim prostorom pa su nadzor nad njim
prepuštale saveznom državama. Iako se suverenost svake države sastoji u pravu
nadzora nad prostorom i pučanstvom u
njemu, američki ustav se pobrinuo samo za nadzor prostora, ali ne i za nadzor
ljudi. Stoga vlasti u SAD nisu bile u stanju od useljenika stvoriti narod. SAD
se još uvijek sastoje od useljenika, koji su razvrstani po zemlji ili po
kontinentu podrijetla.
Pet
dana nakon „izbornog“ dana, 3. studenoga, američki mediji, a ne neka središnja
izborna komisija proglasili su pobjednika izbora. Nakon toga se i predsjednički
kandidat Demokrata proglasio pobjednikom izbora. Kandidat Republikanaca još ne
priznaje svoj poraz, nije čestitao „pobjedniku“ i kani podnijeti tužbe zbog
„krađe izbora“ u nekoliko saveznih država. Dosad je u SAD pobjednika izbora
proglašavao potučeni kandidat priznavanjem poraza, ali zasad je takav potez
izostao. Po svemu se čini, da će pobjednika izbora konačno proglasiti Vrhovni sud, za koji ne treba vjerovati
da će biti na strani sadašnjeg predsjednika, usprkos trojim članovima, koje je
u Sud imenovao upravo sadašnji predsjednik.
Zahvaljujući
nakaznosti svojega izbornog sustava, SAD su i dalje izborno, politički i
ljudski podijeljene. Obično se kaže, da je Donald Trump svojom nepredvidljivom,
neobazrivom i bezobzirnom politikom podijelio narod (koji nikad nije bio ni
stvoren) u SAD. Međutim, podjela naroda je stvorena zauzimanjem demokratskih
„liberalnih“ medija, koji su od dana njegove inauguracije za predsjednika SAD nastojali
politički izolirati Donalda Trumpa. (Na posebnom skupu u Washingtonu šesto
tisuća uglavnom prosvjednica iz cijele Amerike tražilo je impičment ili
podizanje kongresne optužnice protiv Donalda Trumpa, upravo kad je polagao prisegu.)
Uslijedile su „neovisne“ kongresne istrage protiv predsjednika Trumpa u svezi s
tobožnjim uplitanjem Rusije u izborni postupak, uhićenja nekih od
predsjednikovih najbližih suradnika, impičment vezan uz vojnu pomoć Ukrajini,
uskraćivanje suglasnosti Donjeg doma Kongresa za predsjedničke projekte i
drugo. Američki uvriježeni krugovi nisu nikad prihvatili ni Trumpov ulazak u
politiku ni njegovu izbornu pobjedu 2016. godine. Otpor Donaldu Trumpu kao
političaru trajno se pojačavao, jer je Trump kao predsjednik izabrao nov način
i nova sredstva za održanje američkog imperijalizma u svijetu, koji je (1)
globaliziran i u kojemu je (2) Kina u mnogomu sustigla, a u mnogomu i prestigla
SAD.
Za
vladavine Billa Clintona SAD su nastojale američku hegemoniju protegnuti na
cijeli svijet putem širenja svjetskog tržišta i izvoza liberalne demokracije.
George W. Bush je mimo uvriježene strategije Republikanaca silom prilika –
rušenje Tornjeva – obilno rabio vojnu silu i vojno nasilje. Administracija
Baracka Obame kao sredstva hegemonije odabrala je obavještajno potkopavanje
nepoćudnih država s à la carte
političkim sustavima, kojih nema na jelovniku svjetskog kapitala.
Administracija Donalda Trumpa kao sredstva hegemonije odabrala je političke i
gospodarske kaznene mjere protiv nepoćudnih država i
te
uporabu dronova (hrv. trutova) ili letjelica bez posade. Tomu treba dodati
trgovinski i tehnološki rat SAD protiv Kine. Usto predsjednik Trump je
zapovjedio da SAD napuste niz međunarodnih sporazuma (Pariški protokol, Iranski
nuklearni sporazum, NAFTA, TTP, TTIP) i niz svjetskih ustanova (WHO, UNESCO).
Takva sredstva i takvi načini ugrozili su američke gospodarske probitke i
zarade korporacija u mnogim industrijskim granama (poljoprivreda, energetika,
digitalne industrija).
Privremeni,
nepotpuni, nepotvrđeni i nepresuđeni rezultati predsjedničkih izbora te
promijenjen način glasovanja izgleda da pokazuju, da je Donald Turmp postao
nepoćudan stvarnim američkim vladajućim krugovima. Ti krugovi zagovaraju
uporabu provjerenijih, neeksperimentalnih načina i sredstava održavanja
svjetske hegemonije kapitala. Donald Trump je prije bio gurnut u američku i
svjetsku politiku, kako bi dosegnuo prijeporne i teško dosežne svrhe, koje su
trebale zajamčiti nastavak svjetske hegemonije američkog kapitala. Sad se čini
da bi Trump mogao biti žrtvovan, jer i Vrhovni
sud pripada uvriježenim krugovima vlasti u SAD. Međutim, iako su Demokrati ukupno
prikupili 4 milijuna (3%) više glasova od Republikanaca, predsjednik Trump je
prikupio više glasova, nego što ih je ikad prikupio ijedan republikanski
predsjednički kandidat. Trump ima svoje glasače, a čini da ih Republikanci nemaju.
Mogući konačan izborni poraz Donalda Trumpa pogodit će silno Republikansku
stranku, njezinu vjerodostojnost i njezinu zamisao za Ameriku. Republikanska
stranka bit će bočna, kolateralna žrtva mogućeg uklanjanja Donalda Trumpa s
vlasti.
Način
i sredstva kojima je administracija Donalda Trumpa nastojala sačuvati svjetsku
hegemoniju kapitala doveli su ne do ostanka te hegemonije, nego do stvaranja
posvemašnje političke, gospodarske, sigurnosne i kulturne zbrke u svijetu. U
drugomu predsjedničkom mandatu Donalda Trumpa ta bi se zbrka samo povećala, a u
zbrci se bolje od uvriježenih snalaze nove političke i gospodarske snage. (Zar
se Turska nije dobro snašla u svjetskoj političkoj zbrci?) Zbrku u svijetu
treba smanjiti, kako bi se spasilo i samu Ameriku. Po govoru Joea Bidena u
kojemu se on sam proglasio pobjednikom, moglo se zaključiti, da bi on kao
predsjednik SAD nastojao spasiti Ameriku. Rekao je, da će „spasiti dušu
Amerike“. Od političkih zadaća posebno je izdvojio borbu protiv pandemije
koronavirusa. To je također vidik spašavanja same Amerike. O spašavanju
američke hegemonije nije izustio ni riječi. Jedino je rekao da će „opet učiniti velikim ugled Amerike u svijetu“. Joe Biden bi mogao zaliječiti
ljute rane Amerike, ali Donald Trump ne bi mogao ni to, jer je krajnje
ideološki zadojen i zato krajnje neobazriv. Njemu pogotovo ne bi pošlo za rukom
ukloniti zbrku u globalnom svijetu nakon neuspjela samoubilačkog napada na
globaliziranu vrstu Homo sapiens.
Unakažena klima i pandemija nakaznog koronavirusa pokazuju da političke sile
imaju prečeg posla od uspostave hegemonije, koje u globalnoj vrsti ionako ne
može biti. Dobriša Cesarić je propisao način liječenja za svaku silu, koja trpi
od napasti uspostave svjetske hegemonije. Kao voćka poslije kiše, „neka bude kao prvo, obično, jadno malo
drvo“. Tako se Amerika može pomiriti sa svijetom i sama sa sobom.
Continue Reading
Najnoviji komentari