Archive | siječanj, 2021

04 siječanj 2021 ~ 0 Comments

Stara godina i stoljeća neizvjesnosti

Za početak ću reći, da sam čim sam vidio pitanja za ovaj osvrt pomislio na to, da bi urednik mogao poslati kakva lakša pitanja. Usto ću natuknuti dvoje. Prvo, kad je novinar Sunday Timesa u razgovoru za njegov osamdeseti rođendan (10.02.1974.) pitao Harolda Macmillana, nekadašnjeg britanskog premijera, što mu je padalo najteže u vladanju zemljom, premijer je odgovorio: „Događaji, sinko, događaji.“ Mislio je na opasnu aferu Profumo, koja je Konzervativce stajala slijedećih izbora. Drugo, Robert McNamara kao predsjednik Korporacije Ford uveo je u svoju korporaciji strategijsko odlučivanje na temelju silnih ekonometrijskih podataka. Usto je financirao uvođenje takvog strategijskog planiranja kao predmeta na Sveučilište u Harvardu, a kao Kennedyjev ministar obrane svoj je način strategijskog planiranja uporabio za vođenje rata u Vijetnamu i izgubio taj rat.

Danas teoretičari strategije smatraju, da je za poslovne sustave često bolje ne pripravljati strategiju, nego imati obvezujuću strategiju, jer se okolnosti poslovanja neprestance i brzo mijenjaju. To posebice vrijedi u globaliziranom svijetu, u kojemu ima mnogo međusobno povezanih političkih i gospodarskih subjekata, koji samostalno donose odluke. Važnije od straegije je imati zdravu i korisnu zamisao za poslovanje ili za vođenje države te pravo, odgovorno, brižno i savjesno postupanje.

Stoga se od prošle godine ne treba upuštati u predviđanja događaja i događanja. Događaji i postupci diljem naše vrste u Staroj godini samo su oštro upozorili državnike, političare, poslovne ljude, gradonačelnike, obitelji i sve pripadnike naše vrste, da se u svijet zavukla neizvjesnost, koja će trajati naraštajima. To posebice vrijedi za Hrvatsku, koja je u dva navrata bila iznenađena dvama jakim potresima u istom trusnom području usred Hrvatske. Međutim, neizvjesnost je zavladala cijelom vrstom Homo sapiens zbog (1) ozbiljnog pogoršavanja klime, (2) pandemijâ koronavirusa, (3) teške slabosti kapitalističkog pristupa uređenju gospodarstva i političkih zajednica, i (4), što nije malo važno, burnog i nenadziranog razvitka tehnologije, koju za spas vrste treba usmjeriti u stvaranje nasušnih proizvoda i usluga, kako bi se iz vrste uklonile nevolje, koje su nabrojene od (1) do (3).

Prije nekoliko desetljeća u poslovnom se svijetu govorilo o „upravljanju putem dobro postavljenih meta“. Već tad sam pisao i poučavao studente, da se poslovnim sustavima treba „upravljati putem dobrog poslovnog postupanja“. (Na jesenskom, godišnjem zasjedanju Svekineskog nacionalnog kongresa prvi put u četiri desetljeća nije postavljena meta gospodarskog rasta Kine izražena u postotcima. Kongres je odlučio samo to, što treba raditi i kako treba postupati u pojedinim područjima narodnog života, primjerice u uklanjanju siromaštva i u proizvodnji sjemena.)

Prvo oko čega se naša vrsta treba početi trsiti je jačanje ljudskog zajedništva u obitelji, među susjedima, na poslu, u školi, u gradu, u narodu, u državi, među narodima i u cijeloj vrsti. Zajedništvo omogućuje, da se više napravi i postigne; da se tegobe lakše podnose; ali i da se svi ljudi odgovorno ponašaju.

Drugo, ljudi trebaju odbaciti sve ideologije, koje omogućuju da se ljudima daljinski upravlja i da ih se navodi na nekorisno ili štetno postupanje. Umjesto ideologija, vodič za postupanje treba biti uvažavanje probitaka zajednica i dobrobiti za ljude. Za primjer odbacivanja uvriježene zapadne ideologije navest ću nedavno dogovoreni Dvostrani sporazum o ulaganju (Sveobuhvatan ugovor o ulaganju) između EU i Kine. Sporazum o ulaganju napravljen za ostvarenje probitaka i Europe i Kine, iako su odlazeći američki političari tražili od EU da se „ideološki solidarizira“ sa SAD te da nakon sedam godina pregovaranja sebi na štetu odustane od dogovara s Kinom. SAD i EU bi se trebale skupsa uprotstavljati Kini, koja nudi samo suradnju. SAD nastoje kazniti Kinu, pri čemu bi EU bila usputna žrtva. U drugom primjeru, hrvatske su se vlasti „ideološki solidarizirale“ sa SAD, kad su poništile natječaj za pravljenje kontejnerskog odredišta u Rijeci. Natječaj je bio otvoren godinu i pol dana, a potkraj prošle godine je poništen, jer je ponuda uglednog kineskog konzorcija Ningbo-Tianđin-CRBC bila znatno, znatno povoljnija od ponude grupe A.P. Möller-Mærsk. Usto se pitam, kako se poništavanje natječaja u Rijeci uklapa u europsko-kineski sporazum o uzajamnom ulaganju. Hrvati su ispali „papskijima od pape“.

Treće, hrvatska država treba obnoviti svoju teško stečenu i olako prepuštenu suverenost. Hrvatska od „europske“ treba postati nacionalnom državom. To vrijedi i za ostale članice Europske unije. Neka se poslovi Unije obavljaju u obnovljenom zajedništvu, a ne u dosadašnjoj činovničkoj stezi ili, što je opasnije, u jarmu SAD. Zajedništvo je djelotvornije od vanjskih ili daljinskih zapovijedi.

Četvrto, svaka se država pa i Hrvatska treba prestati oslanjati na kapital i ideologiju (liberalizma). Treba se početi oslanjati na vlastiti narod, ako ga ima. SAD nemaju vlastiti narod pa se zato i zabadaju u tuđe narode. Hrvatska ima vrijedan i dobar narod, što su pokazali i Domovinski rat i nevolje s potresima. Hrvatski narod je bolji i jači od svoje države pa zato mora napraviti jaku, dobru i djelotvornu državu. Ojačana hrvatska država moći će se spokojno osloniti na svoj narod.

Sve dugoročne ili kronične nevolje, koje su postale očitima u Staroj godini sile sve ljude da uzmu novi pristup životu općenito. Pošast koronavirusa upozorila je sve ljude, da pripadaju biološko-kulturnoj vrsti Homo sapiens i da sebe moraju smatrati pripadnicima vrste. Pripadnost vrsti ili poistovjećivanje s vrstom i pripadanje životnom prostoru trebaju kod svakog čovjeka zamijeniti pripadanje bilo čemu drugomu: vjeri, ideologiji, rasi, spolu, poslovnom staležu ili političkom određenju. Po meni, pripadanje životnom prostoru povlači pripadnost narodu ili životnoj zajednici, koja kao cjelina dograđuje životni prostor i koja je životna jedinica vrste Homo sapiens. Cijela vrsta treba pripadati Zemlji, a ne kapitalu.

Stanje klime, kriza kapitalizma, onečišćenost Zemlje, pandemije virusa i pritisak novog, beskrajnoga tehnološkog vala sile ljude da umjesto svih zatečenih vjera i ideologija uzmu za svoj sustav uvjerenja štovanje života, kakav se bio razrastao na Zemlji. Pravo rečeno, čovjek kao svoje ima samo vlastiti život, koji je stručak života na Zemlji. „Čime možeš nadomjestiti svoj život?“ Svakog čovjeka na tom putu obraćenja čeka radosna vijest Isusa iz Nazareta, koji je u svojemu globaliziranom svijetu predlagao ljudima, da jedni u druge, bližnji u bližnje, unose radost života. Ako prihvati pravi, jedini spasonosan stav prema životu, našoj se vrsti u Staroj godini možda dogodila sreća u nesreći.

Continue Reading