Zdravko Mršić – Konsenzus

Osvrt koji čitate je prvi od dva dijela prikaza stanja, u koje je našu vrstu doveo kapitalizam. U prvom dijelu nastojat ću objasniti zašto naša vrsta općenito ne smije više trpjeti kapitalizam. U drugom dijelu nastojat ću iznijeti stanje u pojedinim područjima života, koje pokazuje da kapitalizam pogađa ljude, obitelji, narode i cijelu vrstu u tolikoj mjeri, da ga vrsta kao cjelina mora gurnuti s ruba u ponor povijesti.

Kapitalizam je najnoviji i završni uzorak civilizacije, koja je od početka određena (1) otimanjem vlasti zajednici i iznošenjem vlasti iz nje, (2) vezanjem vlasti uz imovinu i (3) uspostavom religije ili sustava uvjerenja obvezujućih za sve podanike vlasti, koji su prije uspostave civilizacije bili pripadnici životnih zajednica, koje su vladale sobom. Prije uspostave civilizacije imovina je skupno pripadala zajednicama, koje su same birale predvodnike. Nasuprot tomu, u civilizaciji je najvrjedniji i najveći dio imovine (zemljište, druge nekretnine, ljudi, znanje i rad, vojska i infrastruktura) pripadao vladaru, za kojega se ipak uzimalo, da ima odgovornost za prostor i ljude. Životno zajedništvo i predvodništvo u zajednicama naslijeđe je biološke evolucije života i kulturne evolucije naše vrste. Religija kao sredstvo vlasti navodila je ljude da želju za blagostanjem i zadovoljstvo životom zamijene nadom u blažen život poslije smrti. (Isusova radosna vijest je jedini sustav uvjerenja sračunat na obnovu izvornog zajedništva koje nosi blagostanje i zadovoljstvo ljudi vlastitim životom. Isus nije držao do vlasti.)

Posebnost kapitalizma kao civilizacije je u tomu, što je vlast vezana uz gotov novac ili slobodni kapital, koji pripada pojedincima koji nemaju nikakvu odgovornost prema prostoru, ljudima, prirodi, životnim zajednicama, klimi ni prema životu općenito. Kapitalistima su jedina briga njihovi vlastiti probitci. Kapitalisti zarađenim i nezarađenim novcem stvaraju proizvodna, uslužna i bankovna poduzeća, koja iskorištavaju tuđi rad i znanje, ali zarada pripada samo vlasnicima poduzeća. U kapitalizmu su ljudi, priroda i novac roba. (Novac nije sredstvo razmjene, nego roba za preprodaju i zaradu.) Kapitalizam svoju svjetovnu religiju ili sustav uvjerenja ima u liberalizmu, koji propovijeda da će najveće moguće dobro nastati tako, da se svatko brine samo za svoje probitke. Kapitalizam je stvorio liberalizam kao sustav uvjerenja spojivši suludu zamisao Adama Smitha o nevidljivoj ruci koja ispravlja pogreške tržišta sa socijalnim darvinizmom – kao krivotvorbom Darwinove zamisli evolucije – koji je prilagodbu okolnostima zamijenio međusobnom borbom jedinki vrsta za opstanak. „Jači tlači!“ U civilizaciji su ljudi od pripadnika zajednice bili pretvoreni u podanike vladara, a u kapitalizmu su pretvoreni u tržišne nadmetatelje, suparnike i gladijatore. (Isus iz Nazareta je smatrao da ljudi trebaju biti bližnji i da se život bogati zajedništvom.)

Kapitalizam kao sustav uređivanja životnih zajednica je domišljaj i proizvod Europe. Kapitalizam se počeo razvijati u vrijeme Renesanse, kad su sjevernotalijanski i jadranski gradovi (Genova, Milano, Firenca, Venecija i Dubrovnik) nakupili golem kapital europskom i istočnom trgovinom. Poslije se zbog prodora Osmanskih Turaka trgovina premjestila u Baltik i na Atlantik. Bogatstvo koje se tim trgovanjem slilo u Nizozemsku omogućilo je toj zemlji da u sedamnaestom stoljeću zavlada Europom i da uspostavi prekomorsko carstvo. Taj uzorak osvajanja su kasnije preuzeli Francuzi i Englezi, Belgijanci i Danci. Najveće i najtrajnije carstvo su napravili Englezi, koji su na prijelazu u devetnaesto stoljeće iskoristili Industrijsku revoluciju.

Europa kao cjelina stvorila je industrijski kapitalizam. Kad su SAD industrijski pretekle Britaniju, u njima se počeo stvarati kapitalizam velikih korporacija i velikih banaka. Stvoren je financijski kapitalizam, u kojemu su i proizvodna poduzeća i nacionalne države postali sluge kapitala te pali u dužničko ropstvo. Jezgra kapitalizma se iz Europe premjestila u SAD. Konačno, globalizacija poslovanja – koja je označena uspostavom Svjetske trgovinske organizacije (WTO) 1. siječnja 1995. godine – stvorila je slobodno svjetsko tržište, koje je de facto postalo svjetskom državom financijskog kapitala.

Globalizacija poslovanja je mimo nastojanja kapitala prouzročila i globalizaciju naše vrste. Živalj Homo sapiensa nije više upretinčen u pojedine države, kojima je do globalizacije kapital upravljao pojedinačno, ali i neujednačeno: kapital se više trsio u prostorima, koji su nosili veći dobitak. Kapital je krotio, rabio i iskorištavao sve države za stvaranje unutarnjeg slobodnog tržišta, putem kojega je kapital vladao. Usto je kapital zlorabio pojedine jače države i njihove političke sustave za uspostavu tržišta u jedinačnim nepoćudnim narodima, od kojih mnogi ni danas ne prihvaćaju kapitalističke „vrijednosti“ i ideologiju liberalizma. Narodi su nepoćudni kapitalu, ako smatraju da se javni poslovi trebaju voditi na dobrobit i blagostanje ljudi, a ne za probitke kapitala.

Za prodor na nova tržišta i za pokoravanje neposlušnih naroda kapital nije samo rabio trgovinu i ulaganja u tržište, nego i politiku, državu i ideologiju te ratovanje. Tijekom dvadesetog stoljeća kapital je rabeći SAD i neke europske države izazvao dva strašna svjetska rata, velike azijske ratove te nebrojene vojne i obavještajne intervencije u drugim državama. Kapital je nastojao silom i nasilno usmjeravati evoluciju naše vrste. U sadašnjem stoljeću američki kapital se više ne usudi u rat uvlačiti druge države, nego za kroćenje naroda (ruskog, kineskog, iranskog i drugih) obično rabi obavještajna sredstva, izazivanje građanskih ratova te trgovinske i financijske kaznene mjere SAD. Kapital računa da intervencije lokaliziraju nered i da neće prerasti u svjetski rat, koji bi u uvjetima globalizacije uništio i kapital i vrstu Homo sapiens. Odustajanjem od guranja država u pravi rat kapital pokazuje i obazrivost i zabrinutost.

Globalizacijom poslovanja i naše vrste stvoren je golem životni organizam, koji obuhvaća cijelu vrstu. Takvim golemim sustavom, koji bi trebao zadovoljavati životne potrebe svih ljudi, obitelji i naroda ne može se upravljati putem tržišta, jer su učinci tržišta – koje ima svoja kruta pravila – nepredvidljivi. Teško je preduhitriti zle učinke tržišta na vrstu, jer oni ovise o potezima brojnih sebičnih ljudi i samovoljnih korporacija. Kapital ne može i ne želi preuzeti odgovornost za ljude, obitelji, narode i vrstu, ali ni za prostor, okoliš i klimu, o kojima ovise život i dobrobit ljudi te opstanak života na Zemlji. U novim, teškim okolnostima vlast u vrsti treba pripasti onima, koji hoće i mogu preuzeti odgovornost za prostor, klimu i život općenito.

Neodgovornost kapitalista i nesposobnost kapitalizma da ukloni životne nevolje koje je sam prouzročio oduzimaju kapitalizmu vjerodostojnost i potrebu postojanja. Tako je, jer kapitalistima nije stalo do ljudi i života, nego do zarade. Život je mnogo više od privatne zarade.

Kapitalizam je izgubio vjerodostojnost i potrebu postojanja najviše po šteti koju je nanio životu. Opake nakane kapitala najviše otkriva to, što je kapital kao svoje sredstvo upravljanja ljudima, Zemljom i životom odabrao ne neka čovjekolika bića – kakvima su nekada bili veliki svećenici, kraljevi i drugi vladari – nego mrtvo, bešćutno i nerazumno tržište. Od uspostave globalnog poslovanja svjetsko slobodno tržište obujmilo je cijelu vrstu i upravljalo njome. Tržište je davalo ljudima posao, hranu, odjeću i ostala tvarna dobra; preprodavalo im je kulturna dobra; liječilo ljudska tjelesa i ljudske duše; uvlačilo ih u poroke; navodilo ih da eksperimentiraju vlastitim životima; pružalo im zabavu i stjecanje ljudskih iskustava. Tržište je provalilo u sve čovjekove zajednice uključujući obitelj i razorilo ih. Tržište je ljude natjeralo da se međusobno nadmeću za tvarna dobra, položaje, novac i za uspjeh. Tržište je od ljudi napravilo ranjive gladijatore.

Tržište je gotovo nepovratno upropastilo Zemlju kao jedino mjesto života u Svemiru. To je učinilo putem prekomjernog i najvišeg mogućeg gospodarskog rasta, kojemu svrha nije zadovoljavanje tvarnih i kulturnih životnih potreba, nego prvobitno gomilanje kapitala i to kao sredstva vladanja ljudima. Našoj vrsti i našoj konačnoj, iscrpljivoj Zemlji potreban je najmanji mogući gospodarski rast. Čemu služi vlast jednih ljudi nad drugima? Komu su potrebna turistička putovanja u Svemir?

Kapitalizam je unakazio bogomdanu klimu, koja je sve manje izdašna za rast i razvitak pa čak i za nastavljanje života na Zemlji. Pokvarena klima i zagrijana Zemlja nose običnim ljudima i cijeloj vrsti goleme nedaće kao što su topljenje ledenjaka i polarnog leda, otkravljivanje smrznutog tla, poplave, dugotrajne suše, orkansko nevrijeme, podizanje razine mora, opustinjavanje tla te posljedično seobe naroda. Ljudi u kapitalizmu gube zavičaj.

Liberalizam kao ideologija kapitalizma rasistička je ideologija, koja stvara duboke i pogibeljne podjele u vrsti po zemljopisnim područjima, dohotku, uvjetima života, mogućnostima doprinosa zajednicama i rastu čovjeka kao vrste, po razvoju ljudskih sposobnosti te, što je porazno, po zadovoljstvu ljudi vlastitim životom i po doživljaju ljudskosti. U kapitalizmu su bogataši jedan soj ljudi, a obični ljudi drugi. Kapitalizam stalno stvara nove podjele u vrsti, a zanijekao je jedinu prirodnu podjelu u vrsti, a to je rodna podjela na muškarce i žene.

Pandemija koronavirusa je jasno pokazala koliko u svijetu ima bolesnih ljudi i koliko je život ljudi podložan i najmanjim poremećajima te koliko je imunosni sustav čovjeka osjetljiv i nepostojan. U kapitalizmu je zbog tvarnog obilja te zbog razvitka znanosti i medicine produžen životni vijek, ali su zato i stariji i mlađi ljudi postali podložni mnogim starim i novim bolestima ponajviše zbog vlastite neskromnosti i vlastoljublja, neuredna života, eksperimentiranja u životu (pušenje duhana, uživanje alkohola i zloporaba narkotika), stresa koji uzroče tržište i nesređene obiteljske prilike te zbog izlišna nastojanja ljudi da vladaju jedni drugima.

Kapitalizam je ozbiljno poremetio duševno zdravlje ljudi, što se ne očituje samo u trpljenju jedinačnih ljudi, nego i u nepoželjnim i opakim pojavama kao što su nasilje u obitelji, javno nasilništvo i ubojstva, nasumično nasilje koje upropaštava mlade ljude. Zlo u zajednicama nije rezultat slobode tobožnjeg Sotone, nego posljedica duševnih poremećaja i bolesti. Nasilje u međudržavnim odnosima i građanski ratovi u državama bili su izravna posljedica nakupljenog kapitala i vlastoljubljivosti kapitalista. Kapitalisti su sad u nedoumicu, jer ratovi u globaliziranom svijetu pogađaju i države, koje ih zapodijevaju. U kakvu je zemlju neprekidno ratovanje pretvorilo SAD?

Kapitalisti su u pohlepi za dodatnim kapitalom razjarili ljude da nakupljaju tvarna dobra. Nova neskromnost koju je kapitalizam ucijepio u našu vrstu postala je mnoštvenim uzrokom pretjeranog iscrpljivanja prirodnih izvora i posebice energenata. Taj postupak je pokvario Zemlju te učinio klimu opasnom i gotovo smrtonosnom. Iako se naša vrsta putem sustavne uporabe iznimno razvijenog mozga dokopala ne samo pojmovnog mišljenja, nego i svijesti o sebi ili ljudskog duha, ljudi ne žude za uživanjem kulturnih dobara, koja su neograničena, nego upravo tvarnih dobara koja su ograničena. Kapitalizam nije dopustio da čovjek kao vrsta dođe do zrelosti. Kapitalizam, koji može pružiti samo tvarna dobra, zakočio je dozrijevanje čovjeka kao vrste. Kapitalizam je od Homo sapiensa napravio vrstu „s posebnim potrebama“.

Kapitalizam je iz naše vrste uklonio svaku vrstu zajedništva. Za vrstu je posebno pogibeljno uklanjanje obiteljskog zajedništva. Obitelj je do uspostave kapitalizma osposobljava ljude za život. Obitelj je bila vježbaonica života, u kojoj je svako ljudsko mladunče bilo zaštićeno. U kapitalizmu su djeca nezaštićena, jer su obitelji rijetke. Zbog postojanja pojmovnog mišljenja našoj je vrsti potreban odgoj duži, nego u ostalim životinjskim vrstama, koje imaju samo slikovno razmišljanje. Kapitalizam odgaja našu mladunčad za tržište, a ne za život, iako mladom čovjeku treba odgoj za život do dvadesete godine ili dok god mu se razvija mozak.

Poremećaji u gospodarstvu koje je donijela pandemija koronovirusa pokazali su da u „hitnim stanjima“ kapital nije u stanju upravljati tržištem, a kamoli da poremećeno tržište upravlja našom globaliziranom vrstom i životom na Zemlji. U „najkapitalističkim“ zemljama došlo je do ozbiljnog poremećaja opskrbnih mreža. Poremećena je opskrba energentima. Poremećen je cijeli sustav prijevoza: nema praznih kontejnera na mjestima na kojima su potrebni i nema dovoljno vozača za upravljanje tegljačima. Slaba je opskrba industrijskom i automobilskom elektronikom.

Došlo je do mnoštvenog bijega stručnih ljudi iz zahtjevnih struka, koji su, doslovce, bili iskorištavani podvrgavanjem teškim uvjetima rada i slabo plaćeni: zdravstveno osoblje, klaonički radnici, vozači, stručni radnici u središtima za raspačavanje robe naručene putem interneta ili sezonski poljoprivredni radnici. Došlo je do bijega stručnih ljudi u lakše struke.

Tržište je iznevjerilo potrošače i radnike te izdalo kapital. Došlo je do općeg promašaja tržišta. Pred našim očima odvija se duboka gospodarska i ljudska depresija, koja nije izazvana proizvoljnom uporabom kapitala, nego izvangospodarskim, prirodnim, biološkim i životnim čimbenicima.

Nije riječ o izmišljanju, ako se kaže da svi traže spas u zaduženoj državi: obični pripadnici naše vrste, poslovni ljudi i prgavi nositelji kapitala. Države se uistinu moraju uključiti u sređivanje opskrbnih mreža, a za to je potrebno da iza država stanu njihovi narodi, umjesto kapitala kojemu je vođenje državne politike bilo kazalište lutaka.

Kapitalizam stoga treba gurnuti s ruba povijesti i zamijeniti ga dogovornim gospodarstvom i međusobnom suradnjom nacionalnih država. Države trebaju imati zadnju riječ. Novi nacionalni i svjetski politički sustav nazivam politizmom.

Već dugo se Ameriku smatra predvodnicom kapitalističkog svijeta, iako je Amerika poslije dolaska engleskih kolonista bila zemlja ratara, ribara, lovaca i uzgajivača industrijskog bilja. Ona nije bila kapitalistička zemlja. Kapitalizam kao način uređenja životnih zajednica smišljen je u Europi. On je bitno označen time, što zajednicama ili narodima upravlja kapital prekomjerno izlučen iz ljudskog rada, ljudskog znanja i prirode. Sredstvo upravljanja u kapitalizmu je tržište.

Slobodni kapital se počeo nakupljati trgovinom u petnaestom stoljeću u sjevernotalijanskim i jadranskim republikama, nad kojima je bila slaba carska ili kraljevska vlast. Poslije se kapital, opet trgovinom, ponajviše nakupljao u Nizozemskoj. Od sedamnaestog stoljeća kapital se ponajviše nakupljao u Engleskoj i to prvo kolonijalnom pljačkom, a poslije putem Industrijske revolucije. Od druge polovice devetnaestog stoljeća do danas Amerika je najjača kapitalistička država.

Kao što je kasniji razvitak kapitalizma u Europi bio neosporno vezan uz kolonijalna osvajanja, tako je razvitak kapitalizma u Americi bio vezan uz širenje prostora SAD do Tihog oceana, pri čemu je zemlja oteta zatečenom indijanskom pučanstvu, koje je uglavnom bilo uklonjeno. Predsjednik Abraham Lincoln upriličio je krvavi Građanski rat protiv Južnjaka, poslije kojega su Sjevernjaci imali dovoljno poreznog novca za postavljanje prijevozne i komunikacijske infrastrukture do Tihog oceana. Brzojav i telefon su izmišljeni u SAD. Pod sam konac devetnaestog stoljeća SAD su izbile na Tihi ocean i odmah se upustile u kolonijalni rat protiv slabe Španjolske. Amerikanci su nakratko oponašali europske kolonijalne sile, ali im se pokušaj klasičnog kolonijalizma nije posrećio: izgubili su Filipine i Kubu, koji su se ubrzo osamostalili; ostao im je samo Portoriko. „Vidjela žaba, kako se kuju konji pa i ona digla nogu.“

Ipak, Amerika je ubrzo pokušala naći svoj izvorni način osvajanja svijeta i to putem izvoza kapitala i izvoza američke demokracije čime je nastojala i europske kolonijalne matice i njihove posjede pretvoriti u puka tržišta i to putem Lige naroda. To nastojanje predsjednika Woodrowa Wilsona spriječile su europske pobjednice Prvoga svjetskog rata i Kongres SAD. Kao što je Wilson nastojao iskoristiti Prvi svjetski rat tako je predsjednik Franklin Roosevelt nastojao iskoristiti Drugi svjetski rat putem Ujedinjenih naroda i uspostave svjetskih financijskih ustanova. Međutim, u tomu mu nije pomogla ni uporaba nuklearnog oružja, jer je Josip Staljin u ratu zauzeo više od polovice Europe izvan SSSR-a te polovicu Azije. Americi su ostali krnja Europa, Bliski Istok i Južna Amerika. Poslije Drugog svjetskog rata Amerika je neprestance izravno ili neizravno ratovala (Koreja, Vijetnam, Irak, Iran, Afganistan, Sirija, Libija, Somalija, Jemen) te poticala revolucije i građanske ratove i pravnih poslova.

Amerika je duboko i žestoko podijeljena zemlja: rasno, vjerski, etnički te posebice putem dohotka. SAD nisu u stanju putem domaćih školovanih ljudi održavati gospodarski, tehnološki i znanstveni napredak. Napredak SAD ovisi o uvozu studenata, dobro školovanih ljudi i znanstvenika, jer se domaći školovani ljudi drže poslovanja novcem i pravnih poslova. Amerika sad uvozi i kapital, jer mnoga azijska poduzeća otvaraju svoje poslovnice u SAD i u SAD prikupljaju kapital za svoja matična poduzeća. Američki kapitalisti ne žele raditi. Oni bi samo nakupljali kapital. Amerika je i duboko politički podijeljena. Sadašnji predsjednik ne nadzire ni svoju stranku, koja ga je kandidirala i dovela u Bijelu kuću.

Tijekom predsjedanja Donalda Trumpa (2017.-2021.) američki vodeći krugovi su shvatili koliko Amerika zaostaje i propada. Američka prijevozna i komunikacijska infrastruktura zaostaju za infrastrukturom mnogih azijskih zemalja. To pokazuju dugi prekidi opskrbom električnom energijom, dugotrajan zastoj u opskrbnim mrežama za potrošačku robu, skupoća energenata (ugljen, nafta, plin), mukotrpna borba s pandemijom koronavirusa i drugo. Američke dosadašnje i najnovije vlasti kao jedinog i pravog krivca za svoje nedaće nalaze u Kini. Kina je proglašena opakim vanjskim neprijateljem, kako bi taj izmišljeni neprijatelj omogućio površinsko i površno ujedinjenje američkog naroda, kojega zapravo nema, jer je „kotao za taljenje“ (useljenika) prestao djelovati u useljeničkom valu iz Azije i islamskih zemalja.

Kina je krivac za sve američke nedaće, iako se ona trsi samo oko svojeg razvitka i oko obrane zemlje. Kina je pretakla SAD u svemirskim istraživanjima, jer sama napravila svemirsku postaju Tiangong (Nebeski dvori) i uputila je u Svemir, u kojoj sad boravi druga smjena astronauta. Kina je za svoje potrebe napravila 37.000 kilometara željezničkih pruga za brze vlakove i uzornu internetsku mrežu petog naraštaja. Za potrebe međunarodne robne razmjena Kina postavlja prijevoznu infrastrukturu, koja će povezivati Aziju, Europu i Afriku. Kina nikoga ne ugrožava politički, ideološki ili vojno. Nema svoja vojna uporišta u svijetu, iako SAD imaju više od 800 zračnih, kopnenih i pomorskih uporišta diljem kontinenata, ne računajući svemirska uporišta. Kina je stvorila domaće tržište, a njezin srednji stalež broji više od 400 milijuna ljudi.

Međutim, osim žestokog nagona za nepoštednim osvajanjem tuđeg prostora Amerikanci imaju snažnu svijet o vlastitoj iznimnosti. Oni smatraju, da su suvremeni odabrani narod, koji ima poslanje da donese mudrost i uljudbu ostalim narodima svijeta. Stoga se Amerikanci uzalud trse da ponovo preuzmu predvodničku ulogu među svim narodima. Tako postupaju, iako su (1) poslovanje i vrsta Homo sapiens globalizirani te iako je (2) Kina „za petama“ Americi. Dvadeseto stoljeće bilo je američko stoljeće, a prije toga bila su dva britanska stoljeća i jedno nizozemsko. Dvadeset prvo stoljeće bit će nedvojbeno kinesko stoljeće.

U uzaludnom nastojanju da obnovi predvodničku ulogu u svijetu Amerika je posegnula za ideologijom. Liberalizam kao ideologija kapitala i kapitalizma trebao bi se proširiti u sve narode, od kojih mnogi imaju drukčije političke sustave, druge sustave uvjerenja i drukčije poimanje o ljudskim vrijednostima. Mnogi narodi ne žele kapitalizam kao način uređenja životnih zajednica. Amerikanci tvrde, da njihov sadašnji pristup međudržavnim odnosima počiva na potrebi i želji da se sačuvaju vrijednosti, koje je Amerika mukotrpno njegovala i širila od Drugoga svjetskog rata. Američki ideološki pristup je posljednja crta obrane dosadašnjeg predvodničkog položaja SAD. To je ujedno i očajničko nastojanje da se spasi kapitalizam s kojim se Amerika poistovjetila. Način suzbijanja pandemije koronavirusa pokazao je očitu prednost kineskog političkog sustava nad američkim. Sadašnji američki politički sustav nije primjeren vođenju zemlje u globaliziranoj vrsti.

Mislim, da je došlo vrijeme da američki vodeći krugovi prekinu poistovjećenje Amerike s kapitalizmom te da potraže pragmatičan način vođenja skupnog posla naroda, koji nazivam politizmom. To je zapovijed globalnosti. Globalnost sili sve narode na suradnju „države i države“.