07 studeni 2021 ~ 0 Comments

Kapitalizam gurnuti s ruba povijesti (2)

Kapitalizam je izgubio vjerodostojnost i potrebu postojanja najviše po šteti koju je nanio životu. Opake nakane kapitala najviše otkriva to, što je kapital kao svoje sredstvo upravljanja ljudima, Zemljom i životom odabrao ne neka čovjekolika bića – kakvima su nekada bili veliki svećenici, kraljevi i drugi vladari – nego mrtvo, bešćutno i nerazumno tržište. Od uspostave globalnog poslovanja svjetsko slobodno tržište obujmilo je cijelu vrstu i upravljalo njome. Tržište je davalo ljudima posao, hranu, odjeću i ostala tvarna dobra; preprodavalo im je kulturna dobra; liječilo ljudska tjelesa i ljudske duše; uvlačilo ih u poroke; navodilo ih da eksperimentiraju vlastitim životima; pružalo im zabavu i stjecanje ljudskih iskustava. Tržište je provalilo u sve čovjekove zajednice uključujući obitelj i razorilo ih. Tržište je ljude natjeralo da se međusobno nadmeću za tvarna dobra, položaje, novac i za uspjeh. Tržište je od ljudi napravilo ranjive gladijatore.

Tržište je gotovo nepovratno upropastilo Zemlju kao jedino mjesto života u Svemiru. To je učinilo putem prekomjernog i najvišeg mogućeg gospodarskog rasta, kojemu svrha nije zadovoljavanje tvarnih i kulturnih životnih potreba, nego prvobitno gomilanje kapitala i to kao sredstva vladanja ljudima. Našoj vrsti i našoj konačnoj, iscrpljivoj Zemlji potreban je najmanji mogući gospodarski rast. Čemu služi vlast jednih ljudi nad drugima? Komu su potrebna turistička putovanja u Svemir?

Kapitalizam je unakazio bogomdanu klimu, koja je sve manje izdašna za rast i razvitak pa čak i za nastavljanje života na Zemlji. Pokvarena klima i zagrijana Zemlja nose običnim ljudima i cijeloj vrsti goleme nedaće kao što su topljenje ledenjaka i polarnog leda, otkravljivanje smrznutog tla, poplave, dugotrajne suše, orkansko nevrijeme, podizanje razine mora, opustinjavanje tla te posljedično seobe naroda. Ljudi u kapitalizmu gube zavičaj.

Liberalizam kao ideologija kapitalizma rasistička je ideologija, koja stvara duboke i pogibeljne podjele u vrsti po zemljopisnim područjima, dohotku, uvjetima života, mogućnostima doprinosa zajednicama i rastu čovjeka kao vrste, po razvoju ljudskih sposobnosti te, što je porazno, po zadovoljstvu ljudi vlastitim životom i po doživljaju ljudskosti. U kapitalizmu su bogataši jedan soj ljudi, a obični ljudi drugi. Kapitalizam stalno stvara nove podjele u vrsti, a zanijekao je jedinu prirodnu podjelu u vrsti, a to je rodna podjela na muškarce i žene.

Pandemija koronavirusa je jasno pokazala koliko u svijetu ima bolesnih ljudi i koliko je život ljudi podložan i najmanjim poremećajima te koliko je imunosni sustav čovjeka osjetljiv i nepostojan. U kapitalizmu je zbog tvarnog obilja te zbog razvitka znanosti i medicine produžen životni vijek, ali su zato i stariji i mlađi ljudi postali podložni mnogim starim i novim bolestima ponajviše zbog vlastite neskromnosti i vlastoljublja, neuredna života, eksperimentiranja u životu (pušenje duhana, uživanje alkohola i zloporaba narkotika), stresa koji uzroče tržište i nesređene obiteljske prilike te zbog izlišna nastojanja ljudi da vladaju jedni drugima.

Kapitalizam je ozbiljno poremetio duševno zdravlje ljudi, što se ne očituje samo u trpljenju jedinačnih ljudi, nego i u nepoželjnim i opakim pojavama kao što su nasilje u obitelji, javno nasilništvo i ubojstva, nasumično nasilje koje upropaštava mlade ljude. Zlo u zajednicama nije rezultat slobode tobožnjeg Sotone, nego posljedica duševnih poremećaja i bolesti. Nasilje u međudržavnim odnosima i građanski ratovi u državama bili su izravna posljedica nakupljenog kapitala i vlastoljubljivosti kapitalista. Kapitalisti su sad u nedoumicu, jer ratovi u globaliziranom svijetu pogađaju i države, koje ih zapodijevaju. U kakvu je zemlju neprekidno ratovanje pretvorilo SAD?

Kapitalisti su u pohlepi za dodatnim kapitalom razjarili ljude da nakupljaju tvarna dobra. Nova neskromnost koju je kapitalizam ucijepio u našu vrstu postala je mnoštvenim uzrokom pretjeranog iscrpljivanja prirodnih izvora i posebice energenata. Taj postupak je pokvario Zemlju te učinio klimu opasnom i gotovo smrtonosnom. Iako se naša vrsta putem sustavne uporabe iznimno razvijenog mozga dokopala ne samo pojmovnog mišljenja, nego i svijesti o sebi ili ljudskog duha, ljudi ne žude za uživanjem kulturnih dobara, koja su neograničena, nego upravo tvarnih dobara koja su ograničena. Kapitalizam nije dopustio da čovjek kao vrsta dođe do zrelosti. Kapitalizam, koji može pružiti samo tvarna dobra, zakočio je dozrijevanje čovjeka kao vrste. Kapitalizam je od Homo sapiensa napravio vrstu „s posebnim potrebama“.

Kapitalizam je iz naše vrste uklonio svaku vrstu zajedništva. Za vrstu je posebno pogibeljno uklanjanje obiteljskog zajedništva. Obitelj je do uspostave kapitalizma osposobljava ljude za život. Obitelj je bila vježbaonica života, u kojoj je svako ljudsko mladunče bilo zaštićeno. U kapitalizmu su djeca nezaštićena, jer su obitelji rijetke. Zbog postojanja pojmovnog mišljenja našoj je vrsti potreban odgoj duži, nego u ostalim životinjskim vrstama, koje imaju samo slikovno razmišljanje. Kapitalizam odgaja našu mladunčad za tržište, a ne za život, iako mladom čovjeku treba odgoj za život do dvadesete godine ili dok god mu se razvija mozak.

Poremećaji u gospodarstvu koje je donijela pandemija koronovirusa pokazali su da u „hitnim stanjima“ kapital nije u stanju upravljati tržištem, a kamoli da poremećeno tržište upravlja našom globaliziranom vrstom i životom na Zemlji. U „najkapitalističkim“ zemljama došlo je do ozbiljnog poremećaja opskrbnih mreža. Poremećena je opskrba energentima. Poremećen je cijeli sustav prijevoza: nema praznih kontejnera na mjestima na kojima su potrebni i nema dovoljno vozača za upravljanje tegljačima. Slaba je opskrba industrijskom i automobilskom elektronikom.

Došlo je do mnoštvenog bijega stručnih ljudi iz zahtjevnih struka, koji su, doslovce, bili iskorištavani podvrgavanjem teškim uvjetima rada i slabo plaćeni: zdravstveno osoblje, klaonički radnici, vozači, stručni radnici u središtima za raspačavanje robe naručene putem interneta ili sezonski poljoprivredni radnici. Došlo je do bijega stručnih ljudi u lakše struke.

Tržište je iznevjerilo potrošače i radnike te izdalo kapital. Došlo je do općeg promašaja tržišta. Pred našim očima odvija se duboka gospodarska i ljudska depresija, koja nije izazvana proizvoljnom uporabom kapitala, nego izvangospodarskim, prirodnim, biološkim i životnim čimbenicima.

Nije riječ o izmišljanju, ako se kaže da svi traže spas u zaduženoj državi: obični pripadnici naše vrste, poslovni ljudi i prgavi nositelji kapitala. Države se uistinu moraju uključiti u sređivanje opskrbnih mreža, a za to je potrebno da iza država stanu njihovi narodi, umjesto kapitala kojemu je vođenje državne politike bilo kazalište lutaka.

Kapitalizam stoga treba gurnuti s ruba povijesti i zamijeniti ga dogovornim gospodarstvom i međusobnom suradnjom nacionalnih država. Države trebaju imati zadnju riječ. Novi nacionalni i svjetski politički sustav nazivam politizmom.

Print Friendly, PDF & Email
Back to top

Leave a Reply

Login with Facebook: