Zdravko Mršić – Konsenzus

Životno zajedništvo među ljudima baština je biološke evolucije. U svim vrstama života zajednice upravljaju sobom i same biraju svoje predvodnike. Nastanak prvih civilizacija u dolinama velikih rijeka označio je vladavinsku revoluciju: ljudskim zajednicama počeli su upravljati jaki pojedinci, koje one nisu birale i pripadnici kojih su postajali podanici vladara.

Drevne civilizacije obično su stvarale narode, koje su političke vlasti homogenizirale putem nametanih sustava uvjerenja. Neki od tih naroda još traju. Takvi su Kinezi, Indijci, Perzijanci, Japanci i Židovi. Neki drevni narodi su nestali ili su gotovo izumrli. Takvi su Feničani, Grci, Rimljani, Asirci, Babilonjani.

Vladari nekih drevnih naroda poduzimali su prostorna osvajanja u potrazi za novim podanicima, njihovim blagom i njihovom zemljom. Većina drevnih naroda, koji su se bili odali imperijalizmu prestala je postojati. Takvi narodi su spomenuti. Golem tuđi prostor koji bi oni zauzeli tražio je široku prijevoznu ili prijenosnu podlogu, koja bi s vremenom postala ponorom bogatstva koje je bilo stvarano ili otimano.

Kad su posustale mnoge izvorne azijske civilizacije došlo je do snažne seobe azijskih (arijskih) plemena u Europu. Otad je od mnoštva doseljenih plemena počelo mukotrpno stvaranje europskih naroda. Grci su shvatili da su narod istom u petom stoljeću prije Isusa kad su u bitkama kod Termopila i Salamisa potukli Perzijance. Nijemci su od mnoštva doseljenih germanskih plemena te od pučana malih srednjovjekovnih kneževina i biskupija postali narodom istom poslije Francusko-pruskog rata 1871. godine.

U drevnim vremenima u Aziji i Africi kao i u novom vremenu u Europi političke su zajednice po civilizacijskom vladavinskom načelu bile podijeljene na vladara i puk. Postojali su knezovi i kneževine, biskupi i biskupije, papa i papinska država, kraljevi i kraljevine ili carevi i carevine.

Unatoč takvom vladavinskom sustavu, u Europi je razlučivanje naroda (plemena) ili životnih zajednica po krvi postupno ustupalo mjesto razlučivanju po prostoru. Germanska i keltska plemena u Francuskoj, koja je od Julija Cezara bila rimskom provincijom, a ne kolonijom kao što je bila Germanija – počela su se slijevati u narod ubrzo nakon prestanka Karolinške franačke države koncem devetog stoljeća.

U vrijeme Renesanse počela se približavati nova vladavinska revolucija, koje je dozrela za Industrijske revolucije na prijelazu u devetnaesto stoljeće. Političkim zajednicama postupno su počeli vladati ljudi koji bi nakupili kapital. Tako je bilo u sjevernotalijanskim gradovima i Dubrovniku, koji su se osilili zbog slabe kraljevske ili carske vlasti. Kapital je nakupljan ponajviše trgovinom, a ne proizvodnjom, pljačkom ili zauzimanjem tuđeg prostora. Tako se uspostavljao kapitalizam kao europska endemska, mjesna pojava.

U razdoblju od dobrih šest stoljeća u Europi je stvoren značajan broj država, koje nisu bile države ni političkih vladara ni naroda, nego upravo države kapitala. U takvim državama – kao što je bila Nizozemska od 17. stoljeća – vlast je pripadala kapitalu, koji bi na odijeljenim državnim prostorima stvarao mjesne narode. Takvi razlučeni narodi (prvo Portugalci i Španjolci, Nizozemci i Englezi, Švicarci, Škoti te poslije Talijani i Nijemci) bili su najamnici, a ne podanici kapitala.

U tom razdoblju u Europi se naveliko ratovalo, što je dovelo do razvitka tehnologije i znanosti, koja je bila utemeljena na mjerenju i matematici, a ne na nagađanju. Kapitalizam, prava znanost i suvremena tehnologija stvoreni su u Europi.

Europljani su u Renesansi bili stiješnjeni s istoka pa su iz zapadnog Sredozemlja i s obala Atlantskog oceana tražili odušak preko svjetskih mora. Svoje su oružje tad uperili uglavnom u afrička i američka plemena te u azijske narode. Taj se europski pohod na ostatak svijeta naziva kolonijalizmom. Kolonijalna vladavina nije stvarala nove narode u zauzetim zemljama pa je – poslije rasapa kolonijalnog sustava poslije Drugoga svjetskog rata – razlučenim bivšim kolonijalnim posjedima pripala uloga stvaranja novih naroda od podanika kolonijalnih gospodara.

Stoga je poslije Drugoga svjetskog rata – u dijelu svijeta koji nije pripao komunističkom bloku, u kojemu se držalo do naroda – kapitalu odnosno SAD kao njegovom političkom i vojnom sredstvu bilo razmjerno lagano uspostaviti hegemoniju. Poslije Hladnog rata i poslije sloma komunizma u Europi kapital je nastojao takvu hegemoniji protegnuti na cio svijet. Za to je predsjedniku Clintonu trebala poslužiti Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Kapital je nastojao zavladati svijetom putem slobodnog svjetskog tržišta, koje je mreža za hvatanje i kroćenje naroda, ali je Kinu članstvo u WTO napravilo neželjenom velesilom.

Ipak, na veliku sreću narodima, s globalizacijom poslovanja globalizirana je i vrsta Homo sapiens. Usto, presudno se povećala uloga kopna u stvaranju svjetske prijevozne podloge, a SAD od ostatka svijeta odvajaju dva najveća svjetska oceana. Na širokom eurazijskom kopnu, na kojemu se stvara prijevozna podloga, našli su se neki od drevnih naroda (Kinezi, Indijci i Perzijanci) i neki stari europski narodi (Rusi i Turci).

Globalizacija vrste i stalno pogoršavanje klime – koje je prouzročio kapitalizam – nameću potrebu, da svaki narod preuzme odgovornost za život na svojem dijelu Zemlje. Tako je u globaliziranoj vrsti naglo došlo do goleme važnosti drevnih i starih naroda. Kinezi su nedvojbeno svjetska velesila. Indija to postaje. Te zemlje imaju po petinu svjetskog pučanstva, koje je dobro školovano. Rusija ima najveći kopneni prostor na svijetu i golem dio Arktika. Turska i Perzija su na iznimno važnim zemljopisnim mjestima. Izraelci su važan stari narod, koji se silom prilika vezao uz tekući novac, a ne uz prostor i nekretnine. (Japan i Njemačka su još pod američkom okupacijom.)

Globalizacija vrste i odgovornost za prostor nameću uspostavu globalnog višestožernog poretka u svijetu. Hegemonija kapitala upravo prestaje. Ipak, SAD upravo sad nastoje obnoviti tu hegemoniji, koja nikad nije bila potpuna. Usto, jedinačni državni prostori se neprekidno nadovezuju jedni na druge. Ljudi iz mudrosnih zaklada kapitala ne vide iznesenu zemaljsku stvarnost pa nagovaraju kapitaliste, da prijetnjama i obavještajnim načinom unose razdor i rat u vrstu. Plaćeni savjetnici kapitala ne uviđaju, da se u svijetu ubrzano uspostavlja novi višestožerni savez spomenutih prekaljenih drevnih i starih naroda, koji predvode ostale narode i koji neće propustiti prigodu da postanu suvereni. Suverenost je naličje odgovornosti. Jedan je svijet! Sad je našem jedinom svijetu potreban trajan mir. Globalnost naše vrste je stvarnost. Svaki rat u vrsti je „građanski“ rat. Isus je rekao: „Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i nijedan grad ili nijedna kuća u sebi razdijeljena neće opstati.“ Život na Zemlji mogu spasiti samo odgovornost za vlastiti prostor i suradnja životnih zajednica. Zapad će se morati uklopiti u novi globalni poredak. Europa se s Atlantika mora premjestiti u Euraziju.