Archive | srpanj 23rd, 2022

23 srpanj 2022 ~ 1 Comment

Za što se sve političari brinu umjesto za klimu

Političari se biraju i bivaju plaćani da se bave politikom. Politika bi trebala biti javno obavljanje posla naroda ili životne zajednice, koja zauzima određeni prostor na Zemlji i koja se za taj prostor treba suvereno starati. Suverenost je sparena s odgovornosti.

Stanje klime je postalo takvo, da svi narodi i posebice njihovi političari moraju smjesta napraviti velike korake za ublažavanje kvarenja klime i – ako vrijeme Zemlje dopusti – za zaustavljanje klimatskih promjena. Hitno stanje klime nameće korjenitu promjenu u pristupu klimi, koja je postala gorućim pitanjem ne samo jedinačnih naroda, nego i cijele naše vrste, jer je poremećaj klime globalan, kao što je globalna i vrsta.

Sadašnja pošast toplinskih plima – „toplinski val“ je slab izraz za sadašnje stanje podneblja – u SAD i Europi, koje su praćene šumskim i drugim velepožarima, veliko je upozorenje kapitalistima, političarima i medijima te narodima i našoj vrsti. Sadašnje toplinske plime pogodile su cijeli zapadni svijet, u kojemu je bilo došlo do sablažnjivo snažnog nakupljanja kapitala i u kojemu je upravo zato bilo začeto kvarenje podneblja, koje je već premašilo podnošljivu mjeru. Stanje zemaljskog podneblja je takvo, da bi svi političari trebali smjesta postati „vatrogascima“. Umjesto da kao dosad raspiruju klimatsku pandemiju, oni je moraju stišavati i zauzdati.

U osvrtu ću nastojati iznijeti čime su se umjesto djelatnog bavljenja klimom bavili sadašnji zapadni političari i u domaćoj i u svjetskoj politici. Ukratko, dosadašnji političari brinuli su se za probitke kapitala, kapitalizma i tržišta te za promicanje liberalizma kao sustava uvjerenja kapitala. U tomu su im zdušno pomagali plaćeni zapadni mediji, koji nastoje monopolizirati mreže raspačavanja obavijesti i pogleda.

Pitanje pogoršavanja podneblja Zemlje bivalo je naglašeno samo oko vremena održavanja godišnjih „Konferencija stranaka“ (COP), koje upriličuje Konferencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNCCC) te kakva je prošlog studenoga održana u Glasgowu i kakva će se u studenomu ove godine održati u Kairu. Izvan tog prazničnog i proštenjarskog vremena kao da nema pogoršavanja klime. Sudeći po izjavama zapadnih političara te po govoru i pisanju zapadnih medija, izvan tog blagoslovljenog vremena ne postoji pitanje ubrzanog pogoršavanja klime. Moglo bi se reći, da je Zapadu najžešći svjetski problem Vladimir Putin, a ne klima.

Neposredno prije sadašnjih toplinskih valova ili plima sva pozornost medija bila je usredotočena – osim na ratovanje u Ukrajini – na opću, svjetsku skupoću te na razmjernu nestašicu energenata i hrane, koje su dovele do inflacije, kakva na Zapadu nije zabilježena od 1981. godine za vladavine svijetom Ronalda Reagana i Margaret Thatcher. Sadašnja svjetska inflacija nedvojbeno je prouzročena političkim i gospodarskim kaznama zapadnih vlada određenih Rusiji, kakve su prije bile odrezane nizu nepoćudnih zemalja, kao što su sama Rusija, Kina, Kuba, Sirija, Venezuela, Bolivija, Sjeverna Koreja i Iran. (Pod određenim američkim kaznama su i zemlje EU, američka saveznica Turska, Japan, Ujedinjena Kraljevina i Indija.)

Svjetska inflacija nije samo ugrozila vrijednost nakupljenog kapitala, nego je izravno pogodila milijarde ljudi i obitelji diljem svijeta. U zapadnim zemljama dodatne nevolje prouzročile su uporna pandemija koronavirusa i toplinske plime. Vlade mnogih zapadnih zemalja našle su se u nedoumici: štititi kao i dosad probitke kapitala i spašavati kapitalizam ili štititi ljude, narode i život. Zapadni političari nemaju za sadašnje stanje pripremljen predložak postupanja. Imaju ad hoc – kao sadašnji američki predsjednik – napisane listiće o tomu kakvu će izliku reći za otvoreno pitanje, ali nemaju predložak za postupanje. Stoga, neka nikoga ne čudi to, što je vlastita stranka odbacila dosadašnjeg britanskog premijera, što je vlastita koalicija odbacila dosadašnjeg talijanskog premijera te što se sadašnji američki predsjednik pokazao slabim, da bi ostvario vlastite prijeizborne zamisli o zauzdavanju pogoršavanje klime. [Joe Biden sad na državni dug putem Saveznog ureda za upravljanje hitnim stanjima (FEMA) stavlja u džepove građana pogođenih toplinskom plimom novac, kako bi mogli kupiti uređaje za hlađene domova, a ne zna se što bi mu pomoglo da spasi parlamentarne izbore u studenomu. Draghijeva vlada je pala, jer je po mišljenju koalicijskih ortaka odredila nedovoljnu svotu za pomoć građanima, koji su pogođeni na više načina.] Visoki njemački dužnosnici ne govore javno minulih tjedana. Čak je ušutio i govorljivi „zeleni“ vicekancelar Robert Habeck. Od Nijemaca govori i još uvijek prijeti samo Ursula von der Leyen, ali ona obnaša izvanprostornu dužnost.

Pred narodima svijeta nisu samo raskrinkane nesposobnost sadašnjih političara i njihova mala zauzetost pitanjima narodnog života, nego je i izvrgnuta uvidu naroda prljava uloga medija, koji nastoje nadzirati sustav uvjerenja odnosno to, što ljudi misle. Mediji su kao i političari u najmu kod kapitala.

Čime su se dosad u unutarnjoj i vanjskoj politici bavili političari jedinačnih zapadnih zemalja? U SAD je od dolaska Joea Bidena u Bijelu kuću glavno unutarnje pitanje obračun s Donaldom Trumpom, koji je potučen na izborima prije dvije godine. Amerika je zauzeta pitanjem pobačaja, iako se može dogoditi da pokvarena klima pobaci cijelu našu vrstu. „Do zubi naoružana“ Amerika je zapanjena mnoštvenim ubojstvima, koje izvode uglavnom maloljetnici. U vanjskoj politici SAD gorljivo nastoje ideološki razlučiti narode, od kojih traže da se svrstaju uz njih, ako ne žele biti opetovano kažnjavani. Prvobitno sredstvo američke politike diljem svijeta je Atlantski savez, kojega se glavni tajnik toliko unio u prijetnje Rusiji i Kini(!), da je on jedini visoki dužnosnik, kojemu ne treba glasnogovornik. (On je ovlašteni glasnogovornik SAD.) SAD se izazovno upleću u unutarnja pitanja ostalih zemalja. Američka politika nastoji nepomirljivo podijeliti vrstu, kako bi napravljene podjele izazvale svjetski vojni obračun, a u ratu se najbolje zarađuje.

Britanija se pripravno unijela u predvodništvo obračuna Zapada s Rusijom, nakon što je za tekuću proračunsku godini povisila osobne poreze i doprinose na plaće, a da za sadašnje skupoće nije dužno i primjereno povećala plaće javnih zaposlenika. Konzervativci su uklonili svojeg premijera, ne bi li s drugim predvodnikom stekli prigodu, da na izborima sačuvaju vlast. Čini se, da je i laburistička oporba izgubila doticaj sa stvarnosti. Škotski nacionalisti upravo sad pripravljaju referendum o odcjepljenu Škotske od UK.

Britanske vlasti su napravile Pacifički savez s Australijom i SAD, kako bi razvrgnule ugovor, po kojemu je Francuska trebala praviti nuklearne podmornice za Australiju. Britanska mornarica po uzoru na američku izaziva Kinu u Južnokineskom moru. U angloameričke vojne projekte u Tihom oceanu uključuje se i Japan, ali se Indija nije dala namamiti na sudjelovanje u udaljenim mjesnim podružnicama Atlantskog saveza. Gotovo sve zemlje EU učinile su pitanje Ukrajine prječim od pitanja klime. Njemačka se zbog kazni Rusiji čak vratila proizvodnji električke struje od ugljena! (Možda Japan i Njemačka 77 godina od rata nastoje neopazice prijeći na pobjedničku stranu?)

Nedavni velepožari napali su mnoge američke savezne države. Na Aljasci je 70 požara opustošilo više od milijun hektara šume i oranica; u Novom Meksiku 48 požara 550.000 hektara; u Nevadi 41 požar 450.000 hektara; i dalje redom. Sto milijuna Amerikanaca bilo je danonoćno izloženo nesnosno velikoj vrućini. Sve su to podnosili u vrijeme velike svjetske skupoće. Predsjednik Biden je 20. srpnja objavio izvršnu zapovijed, kojom je odobrio 2.3 milijarde dolara pomoći mjesnim vlastima, da se priprave za lakše podnošenje krajnjih vremenskih pojava. Pomoć predviđa preuređenje škola i drugih javnih zgrada, a pomoć će se pružiti i obiteljima, kako bi lakše podnijele povišene izdatke hlađenja i grijanja. Joe Biden nastoji građanima kratkoročno olakšati podnošenje krajnjih vremenskih pojava, a ne može dugoročno spriječiti nove klimatske napade na svoje građane.

Od 7. do 18. srpnja u Portugalu su od vrućine preminule 1,063 osobe, a u Španjolskoj više od 500 osoba. U francuskoj pokrajini Gironde premješteno je više od 40,000 duša uglavnom gostiju čija oprema je izgorjela, a uništene su stotine četvornih kilometara šume. Požari su zbog vrućine izbijali i u samom Londonu.

Nedavne toplinske plime u zapadnom svijetu pokazale se da snovi njegovih političara nisu sukladni sa zbiljom, koju doživljavaju ljudi i narodi te koju trpe Zemlja i život na njoj. Zapadna politička misao nije više stvarna i uporabljiva. Ona je već stoljećima podložna liberalizmu kao ideologiji kapitalizma. Kao što se nekad prigovaralo Crkvi, da je „filozofija sluškinja teologije“, tako se već stoljećima moglo reći, da je „politika sluškinja ideologije“, dakako ideologije kapitala.

Temeljni porok liberalizma je oslanjanje na prava, koja se olako naziva ljudskima. „Ljudska“ bi prava trebala kapom i šakom dijeliti država, koju to raspačavanje prava stoji. Dodjela izmišljenih prava potkopava državu. Pritom kapital sa strane gleda širenje pošasti ljudskih prava, koje je upravo kapital putem medija napravio važnima, jer svojatanje osobnih prava dijeli i rastače vrstu. Međutim, u rječniku kapitalizma nema riječi „potreba“. „Mrtve“ tvari kao što su kamen ili komad suhog drveta nemaju potrebe. Naprotiv, potrebe ima sve što je živo: sve živo ovisi o okolini, jer se život u organizmima sastoji od neprestanog protoka ili kolanja sićušnih čestica, kao što su molekule, ioni i atomi.

Sad sve živo na Zemlji treba oporavak klime, a dobru klimu trebaju i kapitalisti kao živi nositelji kapitala. (Kapitalizam već ima robote kao zamjenu za radnike, a možda će uskoro napraviti robote kao zamjenu za žive kapitaliste, kako se novi kapitalisti ne bi morali starati za uređenje klime ni svoj kapital ulagati u zelenu energetiku.) Potrebu vrste za oporavak klime trebaju uvažiti i kapitalisti, koji bi nagomilani kapital morali uložiti u oporavak klime. Ako to neće napraviti milom narodi ih na to trebaju navesti silom. Ipak, bitno je to, da ljudi prisile političare, da javne poslove vode za njihove životne zajednice, a ne za kapitaliste, u kojima je novac zamijenio život. Potreba za oporavkom klime i za obnovom Zemlje je tako velika i presudna, da narodi za izvedbu te posljednje revolucije smiju rabiti svoju silu života.

Continue Reading