Stanje vrste
Ovaj je osvrt napisan u božićno vrijeme, u vrijeme u kojemu oživljavamo izvornu objavu radosne vijesti Isusa iz Nazareta o nadi za ljude i narode, koji su bili pritisnuti nevoljama, koje je Sredozemlju donio rimski imperijalizam.
U minulo božićno vrijeme kao jedan progovorili su papa Franjo, novi kralj Ujedinjene Kraljevine Karlo III i nadbiskup Canterburyja Justin Welby. Oni su kao jedan osudili „besmisleni“ rat u Ukrajini, ali su usto naglasili skupoću i oskudicu energenata, hrane i ostalih dobara, koje su i školovane zaposlene ljude (učitelje i medicinske sestre) dovele u siromaštvo, u kojemu teško „spajaju kraj s krajem“. Diljem Europe dosad dobrostojeći ljudi sve češće dolaze u pučke kuhinje ili u središta za besplatnu podjelu hrane. Ne treba spominjati stanje u ostalim krajevima svijeta. U ove dane cijela naša vrsta ostala je bez prave opskrbe, bez mira i bez nade.
Rat, oskudica i skupoća najteže se pali Europljanima, koji su dosad naširoko pomagali siromašnim narodima dalekih krajeva. Od europskih zemalja najteže je pogođena Ujedinjena Kraljevina, koja je pretrpjela, prvo, lakomisleno i još uvijek nedovršeno istupanje iz Europske unije, drugo, iznimno teške i skupe posljedice pandemije koronavirusa i, treće, porazne posljedice sadašnjeg rata za Ukrajinu.
Pod udarcima nevolja našle su se i SAD, koje je ne samo o Božiću pogodio teško podnošljiv udarac ledenog vremena, nego i velika skupoća svega te silna provala useljenika preko južne granice. Od stupanja Joea Bidena u Bijelu kuću u SAD je nezakonito ušlo 5 milijuna tuđinaca, koje dovode uređene skupine krijumčara i koji dodatno unose nebrojene poroke od raspačavanje droge i širenja prostitucije do trgovine ljudima i ropskog rada. (Cijena dovođenja jedne osobe iz Azije u SAD je 20.000 dolara.) SAD politički i vojno ureduju diljem svijeta, a ne znaju zaštititi svoju južnu granicu.
Tko želi biti iskren prema Europi i prema Zapadu općenito priznat će, da su sadašnje nevolje posljedice američke političke i vojne nasrtljivosti, koja je izazvala „narančastu revoluciju“ u Kijevu 2014. godine. Na spomenutu revoluciju Rusija je odvratila zaposjedanjem Krima i dijelova Ukrajine u kojima žive Rusi, na što je Zapad bio odlučio, da nove vlasti u Ukrajini iskoristi za slamanje i komadanje Rusije. Angela Merkel je nedavno priznala, da su četvorni pregovori o Ukrajini (Sporazum iz Minska) bili sračunati na dobivanje vremena za jačanje ukrajinske vojske. SAD se poslije poraza u Koreji, Vijetnamu, Afganistanu i Iraku ne usude same vojno ratovati pa su za rat protiv Rusije izabrale političke i gospodarske kazne, koje su više zla nanijele Zapadu, nego Rusiji.
Sadašnje teško stanje naše vrste izravna je posljedica američke politike. Međutim, američka politika nije slobodna. Nju je unajmio svjetski privatni kapital, koji se ne miri s tim, da u svijetu postoje narodi, koji su izgradili ili koji izgrađuju nacionalne političke sustave različite od sustava privatnog kapitalizma. Američkoj politici ne bi smetali Kina, Rusija, Venezuela, Kuba ili Iran, da je u njih usađen liberalni kapitalizam ili usađena “liberalna demokracija“. Mnoge nevolje naše vrste su posljedice opreke privatnog kapitalizma i narodnjaštva ili politizma, koji je postao prikladan za globaliziranu vrstu, koju usto ugrožava poremećena klima. Privatnom kapitalizmu nadmetanje odgovara više od suradnje, rat više od mira te rasipanje naroda i raspršenje vrste više od životnog zajedništva.
Sadašnje stanje vrste posljedica je trajanja kapitalizma, koji nikad nije služio vrsti i koji je uvijek služio samoživim osobama. Kapitalizam je zaokupio sve vidike života ljudi i naroda, pri čemu je rabio sve poluge utjecaja u političkim zajednicama ili državama. Prvo, kapital je politiku upregnuo u svoju službu, tako da su politički sustavi država prvobitno sračunati na daljnje nakupljanje privatnoga, a ne nacionalnog kapitala. Koncem prošlog stoljeća kapital je putem svjetskog tržišta nastojao u svoja kola upregnuti cijelu vrstu. Drugo, gospodarstvo, poduzetnost ljudi, razvitak tehnologije i ulaganje novca služe samo dodatnom izlučivanju privatnog kapitala iz rada ljudi i iz prirode. Treće, u kapitalizmu zaštita znači ratovanje, jer se kapital najviše nakuplja u ratu. Četvrto, liberalizam kao ideologija kapitala i kapitalizma rastresa vrstui sprječava je da se okupi za obavljanje svojih skupnih poslova, od kojih je najprječi oporavak klime i uklanjanje krajnjih vremenskih pojava.
Iako je kapitalizam na štetu prirodi i vrsti jedno vrijeme vrsti nosio razmjerno blagostanje, sad kapitalizam siromaši i ugrožava cijelu vrstu. Vrsta je kao cjelina sve siromašnija. Iako su opća skupoća i nestašica vrstu uistinu učinile siromašnom, privatni grabež sve oskudnijeg skupno stvaranog bogatstva se nastavlja. Vrsta bi sad više nego ikad prije trebala imati svoj kapital, kako bi mogla obavljati svoj posao, posebice u vezi s poremećenom klimom i s načetim zdravljem u vrsti. Vrsta bi za uređivanje klime trebala do 2030. godine ulagati 5 trilijuna američkih dolara (5,000.000,000.000) godišnje. Usto, sad kad globalizirana vrsta uistinu treba unutarnju povezanost i uzajamnost kapital i dalje nemilosrdno stvara podjele unutar naroda i među narodima. Osim ulaganja u klimu vrsta treba postaviti svjetsku prijevoznu, komunikacijsku i upravljačku infrastrukturu te zajamčiti održljiv razvitak tehnologije. Za sve to je vrsti potreban vlastiti kapital, koji joj otimaju privatnici.
Zato se vrsta kao cjelina treba oduprijeti kapitalizmu i kao zmiju ga izbaciti iz svojih njedara. Jedino tako se u vrstu mogu vratiti blagostanje za sve, mir i nada. Ljudima i vrsti prvo valja vratiti nadu. Nju u vrstu može usaditi samo novi sustav uvjerenja, koji neće zagovarati samoživost i međuljudsko nadmetanje, nego skromnost i zajedništvo.
Za opstanak naše vrste presudno je to, da netko odlučno i zauvijek vikne: „Dosta je kapitalizma!“ Minulo božićno vrijeme pružilo je prigodu, da se prisjetimo zahvata Isusa iz Nazareta u povijest vrste u vremenu, u kojemu je Rim bio globalizirao tadašnji svijet. Današnji su svijet globalizirali kapital, privatne korporacije i tržište. Današnja vlast je kapital. Kao što se Isus putem radosne vijesti bio odvažio na stvaranje novih odnosa u vrsti bez oslanjanja na političku vlast („Caru carevo, Božje Bogu!“), tako se vrsta treba posvetiti svojim poslovima bez oslanjanja na privatni kapital. Smisao Isusove radosne vijesti bila je obnova životnog zajedništva. To treba biti smisao i sadašnje obnove radosne vijesti.
Po meni, uklanjanje kapitalizma iz umrežene vrste treba povesti Katolička crkva kao umrežen pokret. Ona je jedina prava čuvarica – kakva god ona sama bila – Isusove radosne vijesti. Ostale vjerske zajednice, koje su nastale prije i poslije Isusa – uključujući judejstvo i islam – nastale su raskolom ili napuštanjem životnog zajedništva u vrsti, koje je uvjet opstanka vrste i opstanka života na Zemlji.
