Zdravko Mršić – Konsenzus

Od početka sadašnjeg stoljeća postalo je očitim slabo stanje politike u većini nacionalnih država. To se prvobitno očituje u teškim posljedicama za ljude i obitelji, koji su izloženi životnoj neizvjesnosti. Neću nabrajati zemlje u kojima je teško životno stanje naroda. Ipak, spomenut ću neke zemlje u kojima vlada politički nered, a koje su mnogim narodima bile uzor uređenja države: SAD, Ujedinjena Kraljevina i Njemačka, koja je od razorene zemlje bila napravila „gospodarsko čudo“. Kakvo je stanje politike EU?

Stanje svjetske politike je gore. Svijet ili vrsta nema politiku, koja bi se nosila s pogoršavanjem klime, pandemijom virusa korona, čestom inflacijom, financijskim krizama i gospodarskim recesijama, raskidom opskrbnih mreža te koja bi u korijenu sasijecala izbijanje ratova u narodima i među narodima.

Opća okolnost koja uzroči nered u nacionalnoj i svjetskoj politici je kapitalizam, koji putem privatnog kapitala i slobodnog tržišta nastoji upravljati svijetom zlorabeći nacionalnu i posebice američku politiku, zanemarujući Ujedinjene narode, izazivajući građanske i međudržavne ratove te ograničujući razvitak naroda, koje imaju politički sustav, koji je nepoćudan nositeljima kapitala. Kapitalisti bi se trebali baviti ulaganjem kapitala za dobrobit i blagostanje ljudi, obitelji i naroda.

Krizu nacionalne i svjetske politike okinula je globalizacija naše vrste. Globalizacija je postavila nove složene zadaće nacionalnoj i svjetskoj politici i svjetskim političarima. Globalizacijom je – htio to netko ili ne – uspostavljena međuovisnost svih naroda i njihovih država. Kao što su mjesne vremenske prilike diljem atmosfere međusobno povezane, tako su međusobno povezane okolnosti, u kojima se zatiču narodi ili koje pogađaju narode. Uspostavljena je međuovisnost naroda, koja više ne može biti zamijenjena poretkom, koji bi uspostavili ili obnovili nositelji kapitala ili koja velesila.

Potpunu unutarnju povezanost u našoj vrsti potvrdila je pandemija virusa korona, koja već četvrtu godinu obilazi vrstom, pogađajući u valovima jedne zemlje za drugima ne zaobilazeći ni bogataše ni siromahe. Bogate zemlje su se uzalud nastojale same zaštititi gomilanjem cjepiva te zaštitne opreme za bolničko osoblje i građane, umjesto da je proveden svjetski program zaštite od pandemije, koji bi postupno i ujednačeno štitio sve pripadnike vrste.

Nagla pojava globalizacije poslovanja i naše vrste donijela je zbog uspostave svjetskog tržišta buran razvitak tehnologije posebice u području novčarstva, energetike, biotehnologije i prehrane te digitalnih komunikacija i robotike. Nove životne okolnosti posebno su prouzročili uspostava privatnih („društvenih“) mreža i uvođenje privatnih moneta, kao što je bitkoin. Politika još ne zna kako bi uredila ta područja obavještavanja odnosno financija, kao što je bila uredila bankarstvo ili kao što je poslijeratna svjetska politika bila uredila novo područje ratne i mirnodopske nuklearne energije.

U sadašnjem stoljeću privatni kapital – zlorabeći američku državu – proizvoljno politički i gospodarski kažnjava brojne narode, kočeći ih u razvitku, koji bi vodio povećavanju njihova bogatstva i zadovoljstva njihovih ljudi te povećavanju bogatstva cijele vrste, koja treba imati vlastiti kapital za obavljanje svojih poslova: uređenje klime, suzbijanje pandemija, iskorjenjivanje siromaštva, liječenje vrste, briga za sve više starog pučanstva te zatiranje krijumčarenja ljudi i narkotika. Privatni kapital je „brz na kaznenom okidaču“, umjesto da skupno nastojanje velikih sila privuče u suradnju odmetnute narode.

Jedan od trajnih poremećaja u svjetskoj politici dolazi od cionizma, koji se nije zadovoljio uspostavom vlastite države, nego je nastojao protjerati Palestince s njihovih ognjišta i koji je bio stalna prijetnja zaštiti i blagostanju okolnih naroda. Minulih godina stanje Bliskog istoka postaje bolje, zahvaljujući prvobitno velikom gospodarskom napretku mnogih arapskih zemalja.

Globalizacija i dodatne smetnje, koje je djelomice potaknula sama globalizacija učinile se politiku izuzetno složenim poslom vrste. Osim što je usložila nacionalnu politiku globalizacija je stvorila potrebu vođenja svjetske ili globalne politike. Politika je osim posla naroda postala i poslom cijele vrste. Stoga se nevolje u vrsti ne mogu više uklanjati političkim djelovanjem jedinačnih naroda i njihovih država čak i da narodi od kapitala preuzmu vođenje domaće politike.

Međutim, sadašnji političari koje je kapital uvježbao u vođenju politike nisu pripravljeni, da se nose sa životnim izazovima koje su donijele nove životne okolnosti u narodima i u vrsti. Ne postoje prethodni primjeri ili „presedani“, koji bi političarima pomogli u okapanju sa sadašnjim, novim političkim izazovima. Novo stanje u vrsti nameće potrebu nove politike ili novih načela i novog načina vođenja politika naroda i vrste. „Na novu ranu novu travu!“ Sadašnji političari po svojem pristupu politici kao skupnom poslu naroda i vrste nisu dorasli vođenju nove politike. Politika je težak posao ako se vodi za kapital, a lagan ako se vodi za narod.

Dosadašnji i sadašnji političari uvježbani su u služenju kapitalu. Uigrali su se u obećavanju kapitalistima i glasačima najvećeg mogućeg gospodarskog rasta, koji je upropaštavao klimu i koji je načeo zdravlje u vrsti, koja je neprekidno u stisci koju nosi nadmetanje i u neizvjesnosti koju nose tehnološke i globalizacijske promjene. Ljudima i vrsti potreban je najmanji potreban gospodarski rast.

U služenju kapitalu nacionalni političari se dijele u više stranaka, koje kapital tjera da se međusobno nadmeću za naklonost glasača, koji unatoč redovitom pristupanju izborima nemaju politički izbor. Izbore vode i dobivaju kapitalistički mediji, a ne političari koji su gladijatori u izbornom borilištu. Mediji i kapitalisti, koji plaćaju i medije i izborne pohode stranaka, daju prevagu stranci ili strankama, za koje im se prije izbora čini, da će bolje služiti kapitalu i tržištu. Političar koji se odmetne od kapitala i počne služiti narodu, može biti uklonjen i prije redovitih izbora. Raniji primjeri takva „izbora“ bili su predsjednici Kennedy i Nixon u SAD, a nedavni premijeri Blair, Cameron, May, Johnson i Truss u UK, koje su otjerale urote odnosno vlastite stranke.

Političke stranke se međusobno razlučuju po svjetonazoru ili po političkoj baštini. „Svjetonazora“ u svijetu ima toliko, da se u većini zemalja teško sastavljaju jednostranačke vlade. Poslijeizborne pogodbe toliko oslabe vladajuće koalicije, da kapital bez muke gospodari mjesnom i svjetskom politikom.

Ideologizirana politika odvodi političare na stranputicu ugađanja kapitalu i sprječava ih da obavljaju zbiljski posao za narode, koji je jedan: jamčenje suverenosti, pružanje zaštite i namicanje blagostanja. Globalna vrsta ne treba više političare, koji se međusobno bore za mrvice vlasti. Ona treba državnike, koji će predano služiti ljudima, obiteljima, životnim zajednicama i vrsti. Sadašnje stoljeće vrste traži državnike rođene u vrsti za vrstu.