26 siječanj 2023 ~ 0 Comments

Japansko geopolitičko njihalo

Koncem siječnja japanski premijer Kišida dramatično je objavio, da je Japan pogodila demografska kriza i da je u pitanju održanje Japana kao zajednice. Premijer je izjavu dao nakon objave, da je u prošloj godini u Japanu rođeno manje od 800.000 djece na 120 milijuna stanovnika. Kišida je iznenadio svijet, jer se dosad isticao zagovaranjem obnove japanskog militarizma.

Povijest Japana obilježena je nizom geopolitičkih zaokreta. Sredinom šesnaestog stoljeća Japan se bio otvorio katolištvu. Dotad su vjere u Japanu bile uvezeni budizam i domaći mnogobožački šintoizam, koji zagovara sljubljenost čovjeka s prirodom u kojoj stanuju bogovi. Prodor katolištva bio je utemeljen na jednoboštvu i na zagovaranju opće životne povezanosti ljudi. Dotad je Japan geopolitički bio usmjeren uglavnom na Kinu.

Međutim, 1603. godine Jejasu Tokugava uspostavio je autoritarni šogunat. Car je dobio obrednu ulogu. Samuraji su bili razoružani. Velikaši su prisilno živjeli u carskom taboru u Edu, budućem Tokyju. Katolici su bili ili poubijani ili protjerani. Japanom su vladali, mir, red i gospodarski razvitak. Japan se sam ogradio od svijeta, s kojim je suobraćao samo putem luke Nagasaki, u kojoj su od tuđinaca poslovali samo protestantski Nizozemci.

Šogunski Japan smetao je Nizozemcima, koji su tad vladali svijetom i Englezima, koji su se uspinjali. Godine 1844. nizozemski kralj Willem IV pismom je upozorio šoguna, da bi Japan mogla zadesiti kob, kakva je već zadesila Kinu, u kojoj su ubijene tisuće ljudi i razoreni brojni gradovi. Willem je upozorio šoguna, da se „u japanskom moru naglo povećao broj zapadnih brodova“.

Japanci su i sami uviđali, da se Japan mora preobraziti. Seišisai Aizava je u djelu Nove postavke (1825.) bio zagovarao okupljanje „zemlje izlazećeg sunca“ oko cara umjesto oko šoguna. Politolog Šozan Sakuma (1811.-1863.) zagovarao je prestanak oslanjanja Japana na šuguna i feudalce. Tražio je, da se Japanci raziđu diljem svijeta, da prikupljaju vojno, političko i tehničko znanje te da se najširi slojevi naroda uključe u obranu zemlje.

U međuvremenu, 1853. godine, američki zapovjednik Matthew Perry doplovio je s trima brodovima do luke Uraga pokraj Eda i prisilio Japan da otvori sve svoje luke za američke brodove. Godine 1868. Japanci su uklonili šogunat i obnovili carstvo pod carem Meiđijem (1852.-1867.-1912.). Japan se istrgnuo iz trokuta Japan-Koreja-Kina.

Poslije Restauracije Meiđi Japan je brzo osuvremenio politiku, gospodarstvo i vojsku, ali je odlučio sačuvati svoje uvriježene ljudske vrijednosti i svoj način života. U razvitku gospodarstva Japanu su pomagali prvo britanski, a poslije njemački savjetnici.

Snažan gospodarski razvitak gurnuo je Japan u militarizam. Godine 1894. Japan je napao Kinu. Mirom u Šimonosekiju prestala je kineska suverenost u Koreji, Japanu je priznat utjecaj u Koreji, a Kina je izgubila Tajvan i otoke Penghu. Godine 1904. Japan je napao Rusiju i sporazumom u Portsmouthu dobio utjecaj u Koreji te preuzeo Mandžuriju, Južno-mandžursku željeznicu i ruske luke Port Artur i Talien.

Ohrabren vojnim uspjesima na prijelomu stoljeća Japan se upustio u punokrvni imperijalizam. Godine 1910. Japan je zaposjeo Koreju, u njoj izgradio vojnu industriju i Koreju pretvorio u uporište za napad na Kinu. Godine 1937. Japan je napao Kinu, a do kraja svjetskog rata bio je osvojio Južni Sahalin, obalni dio Kine, Hong Kong, Vijetnam, Kambodžu, Laos, Tajland, Maleziju, Singapur, Filipine, Indoneziju, Burmu, Istočni Timor, Novu Gvineju, Guam i brojne druge otoke. Japansko carstvo imalo je 470 milijuna stanovnika i 8,5 milijuna četvornih kilometara.

Poslije američkog atomskog napada na Hirošimu i Nagasaki Japan se predao saveznicima i povukao se na svoje otoke. Sovjeti su potkraj rata povratili Sahalin i Japanu uzeli Kurilske otoke. Zapovjednik američkih snaga na Tihom oceanu dao je napisati novi japanski ustav, kojim je japanska vojska dobila obrambenu ulogu, kojim je caru oduzeto „božanstvo“ i kojim je Japan de facto postao američkom kolonijom. Japansko gospodarstvo je pretvoreno u „kućnu radinost“, a velike obiteljske poslovne aglomeracije zaibatsu (osiguranje-banka-proizvodanja-raspačavanje) pretvorene su u dionička društva keiretsu.

Poslije sloma u imperijalnom ratu Japanci su marljivošću, preuzimanjem zapadne i razvijanjem vlastite tehnologije te izumom novog načina proizvodnje napravili gospodarsko čudo i postali gospodarskom velesilom. Japan je proizvodima, a ne vojskom osvojio svjetska tržišta. Po gospodarskoj snazi Japan se izjednačio s Europom kao cjelinom i s Amerikom. Japanci su postali prvaci u fotografiji, izradbi automobila, elektroničkoj i laserskoj obradbi slika te svih vrsta zvuka, izradbi računala i svih vrsta čipova te u drugomu. Japanci nisu naglasak stavili na tehnologiju, nego na proizvode. Japanske tvrtke postale su poznate diljem svijeta i zauzele vodeća mjesta na svjetskom tržištu.

Japan je nakupio silan višak u svjetskoj robnoj razmjeni pa je počeo kreditirati američki proračunski manjak i Rat zvijezda predsjednika Reagana s 50 milijardi dolara godišnje. Godine 1985. Dogovorom u hotelu Plaza u New Yorku Japanu su nametnuti poskupljenje yena i jačanje domaće potrošnje, što je de facto zakočilo japansko gospodarstvo, od čega se ono ni do danas nije oporavilo. SAD su „dogovorom“ pokazale da su gospodarice Japana.

Koncem devedesetih godina japanske banke – kao dijelovi aglomeracija keiretsu – izgubile su silan novac u financijskoj krizi u Jugoistočnoj Aziji. Spašavajući banke država je bila postala vlasnicom 70% bankarstva. Japan su zahvatile stagnacija i deflacija, od kojih se japansko gospodarstvo ne može oporaviti.

Minulih desetljeća nestali su japanski optimizam i pouzdanje Japanaca u budućnost. Osim što Japan prednjači u svijetu po broju samoubojstava, mladi Japanci rađaju sve manje djece, a napredak medicine je produžio životni vijek ljudi. U Japanu je previše starosti, a premalo mladosti. Osim toga, zbog japanskog uvriježenog rasizma nije se dopuštao dolazak tuđih radnika, posebice ne Korejaca. (Tako nije bilo u Njemačkoj, koja je također bila pogođena Dogovorom u hotelu Plaza. Njemačka je bila druga velika gubitnica svjetskog rata!) Usto, japanska muškaračka kultura nije oslobodila mnogo žena za zapošljavanje u industriji. Demografsko stanje Japan ugrozilo je i gospodarstvo i životnu zajednicu.

U vrijeme stagnacije japanskog gospodarstva Kina je postala drugom političkom, gospodarskom i vojnom silom svijeta. SAD u Kini vide veliku suparnicu, koja bi je mogla u svemu nadmašiti. SAD stvaraju novu protivkinesku koaliciju u kojoj bi Japan imao važnu ulogu. SAD zlorabe slabi Japan i guraju ga u novi militarizam. Japan prihvaća volju svoje gospodarice, ali i sam opet umišlja da bi mogao postati vojna velesila.

Japan će u tomu spriječiti demografsko stanje. Zamahom u novu krajnost Japan će se ponovo iscrpiti. Japanskim političarima bi bilo bolje, da se brinu za narod, koji bi kao životna zajednica bolje prošao, da je prije prihvatio katolištvo, koje potiče zajedništvo.

Print Friendly, PDF & Email
Back to top

Leave a Reply

Login with Facebook: