Zdravko Mršić – Konsenzus

U veljači ove godine američko Središte za nadzor i sprječavanje bolesti (CDC) objavilo je zabrinjavajući rast osjećaja potištenosti i izloženosti nasilju u mladenačkoj dobi (13-18 godina). Posebno su pogođene djevojke, od kojih se 57% osjeća stalno potištenima i nemoćnima. Godine 2011. taj postotak je bio 36. Sad se 29% mladića osjeća potištenima i nemoćnima, a 2011. godine bilo ih je 21%. Jedna od tri djevojke je ozbiljno pomišljala na samoubojstvo kao na izlaz iz životne stiske. Osamnaest posto djevojaka je pretrpjelo rodno nasilje (rast 20% od 2017. godine), a 14% ih je bilo prisiljeno imati snošaj (rast 20% od 2017. godine kad je CDC počeo pratiti duševno stanje srednjoškolaca). Stanje među učenicima istorodnog usmjerenja (LGBT+) je teže: 22% ih je pokušalo napraviti samoubojstvo.

Američke školske vlasti sad nastoje školama dati potporu, kojom bi se umnožili znanje i vještine te pružila izravna potpora učenicima, kako bi se spriječio i smanjio učinak nasilja i drugih lomova te poboljšalo duševno zdravlje učenika. Školske vlasti nastoje zapravo samo ukloniti posljedice, znakove ili simptome nasilja, koje je proželo cijelu američku „životnu“ zajednicu. Treba ukloniti nasilje i zamijeniti ga životnim zajedništvom. Nasilje se duboko ukorijenilo ne samo u SAD, nego i u cijelu vrstu Homo sapiens, koja je posebna, jedincata među vrstama života. Životno zajedništvo je baština biološke evolucije života. Ono je bilo doprlo i do čovjeka kao vrste, ali se s vremenom izmetnulo u samoživost i u nadmetljivost jednih ljudi prema drugima te u nasilje jednih ljudi nad drugima.

Najveća, jedina i prava vrijednost u stvorenom svijetu je život. Međutim, život postoji samo u jedinačnim organizmima, koji su prostorno omeđeni i koji traju dok su im unutarnji odnosi ustaljeni. Organizmi su unutar svake vrste života međusobno različiti. Svi organizmi svih vrsta obavljaju svoj posao: razvijaju se, rastu i donose potomstvo. Bilje se širi zrakom i u tlu, a životinje se gibaju odnosno premještaju. Za obavljanje svojeg posla bilje ima kemijsko opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje. Bilje za opažanje ima raznovrsne prijemne stanice ili receptore. Životinje imaju slikovno opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje. Životinje za opažanje imaju sjetila ili senzore: očima vide slike stvarnosti, ušima čuju glasove i zvuke, nozdrvama njuše, jezikom kušaju, a udovima dotiču okolne predmete. To što životinje vide i čuju je istinita slika stvarnosti. U životinja nema neistina ili laži.

Mladunčadi gotovo svih vrsta životinja potrebno je stanovito vrijeme za uvježbavanje života i opstanka. Životinje se uz pomoć roditelja uvježbavaju u uporabi slika koje opažaju. To uvježbavanje života vodi životinje do „urođenog“ ponašanja i postupanja. Međutim, kod čovjeka kao vrste urođeno ponašanje i postupanje potisnuto je i svedeno na malu mjeru. Zbog iznimno razvijena mozga – koji čovjeku i ostalim životinja služi za razmjenu obavijesti među stanicama, organima i organskim sustavima – čovjek je s vremenom ili s evolucijom stekao sposobnost pojmovnog mišljenja.

Čovjek je postao sposoban, da opažanim slikama dodaje pojmove te da pojmovima dodaje riječi i pisane znakove, a neprijepornim zamislima suvisle i cjelovite govorne ili pisane tvrdnje. Ukratko, čovjeka u životu i u zajednici ne vode urođeno ponašanje i postupanje, nego prvobitno sadržaj njegova uma, koji se sastoji od pojmova i njihovih sklopova. Budući da su ljudi međusobno različiti te da imaju nejednako razvijen mozak i nejednako uvježban um ovisno o vrijednosti obiteljskog odgoja i primjerenosti školovanja, istina koju mogu dokučiti jedinačni mladi ljudi je također jedinačna. Takvu je istinu lako potkopati, ako nije duboko usađena odgojem. Odgoja za život u našoj vrsti gotovo i nema, iako bi čovjekov odgoj trebao trajati toliko dugo koliko se razvija čovjekov mozak – barem do dvadesete godine života. Kapitalizam ljude odgaja samo za tržište.

Međutim, čovjekovo pojmovno mišljenje je samo po sebi poročno. Ono je čovjeku donijelo mogućnost iznošenja neistina, obmana i laži, ali i mogućnost da jedinačni ljudi budu žrtve prijevare, sustavnog zavođenja, ispiranja uma i nametanja svjetonazora. U primjeru američkih srednjoškolaca ključnu ulogu u širenju nasilja i u stvaranju osjećaja nemoći među srednjoškolcima su i jedinačni i široko usklađeni nasrtaji iz privatnih („društvenih“) mreža. (Razglašeno je koliko je FBI putem privatnih mreža smišljeno i sustavno utjecao na rezultat predsjedničkih izbora u SAD 2020. godine.) Napasnici iz privatnih mreža rabe i slikovno i pojmovno mišljenje. Po meni, opaki nasrtaji iz privatnih mreža sračunati su na razaranje američkog naroda, kako bi ga se spriječilo da podigne antikapitalističku revoluciju, za koju su SAD zrele. Mediji programiraju istinu!

Pitanje je – kao na Pilatovu sudištu – što je istina. Po meni, ako um može proizvesti i istinu i neistinu, istine kao takve nema. Može postojati samo osobna, jedinačna, individualna istina. Za svakoga može postojati samo „njegova“ istina, a to je – kako reče sv. Pavao – „mjed što ječi i cimbal što zveči“. Pitanje je, tko uopće može biti u pravu ili tko može imati istinu. Američke srednjoškolce obeznađuje tuđa istina. Stoga, bez obzira na činjenicu da se čovjek ponaša po sadržaju svojeg uma, istinu kao takvu valja obezvrijediti i zamijeniti je nečim boljim, što će unijeti nadu u život mladih ljudi diljem vrste, a ne samo u SAD.

Izlaz iz sadašnjeg stanja i položaja čovjeka ne treba tražiti u uspostavi strogih pravila za ljudsko postupanje i još strožih pravila za kažnjavanje neposlušnih ljudi. Takav pristup iskušan je u svim civilizacijama od onih izvornih u Egiptu, Kini, Mezopotamiji i Indiji. (Mojsije je zapovijedao: to moraš, a to ne smiješ pa je Isus iz Nazareta bio prisiljen donijeti radosnu vijest „o laganom bremenu i o udobnom jarmu“. Ljudi su različiti pa ih se ne smije podvrgnuti istim pravilima postupanja. Pravo postupanje treba biti prihvaćeno, usvojeno i zdušno očitovano.

Uistinu smatram, da nepouzdanu i varljivu istinu valja zamijeniti životom. Isus je govorio: „Što možeš dati u zamjenu za svoj život?“ Život je jedino dobro Svemira. Stoga briga za život treba biti jedini pravi posao za svakog čovjeka. U takvoj brizi je smisao čovjeka, koji je za razliku od bilja i životinja svjestan sebe i svojih postupaka. (Američki i europski političari bježe od brige za svoje ljude i za život u svojem prostoru u Ukrajinu i hrle u ondješnji rat.) Kako bi naša vrsta opstala, ljudi se moraju okaniti samoživosti i međusobnog nadmetanja te u punoj uzajamnosti unositi život jedni u druge. Život je istinit!

U govoru o Stanju države 1978. godine predsjednik Carter je rekao: „Postoje granice uloge i zadaće vlade. Vlada ne može ukloniti siromaštvo, stvoriti snažno gospodarstvo, ublažiti inflaciju, spasiti naše gradove, ukloniti nepismenost ili proizvoditi energiju. Vlada ne može zapovjediti dobrotu!“

To sve mogu praviti i napraviti ljudi u uzajamnosti i zajedništvu. Posla za našu vrstu je uistinu napretek.

Continue Reading

Prva američka revolucija izvedena je prije gotovo dva i pol stoljeća, 1776. godine. Tad su se uglavnom engleski kolonisti oslobodili kraljevske vlasti iz Londonu i napravili državu za sebe. Načela ustrojstva nove države, Sjedinjenih Američkih Država, postavili su slobodni zidari i oni su to ustrojstvo nazvali demokracijom ili narodovlađem. Pojedinci su dobili široka osobna prava, koja su uspostavljena amandmanima ili dopunama ustava države. Vlast u državi bila je temeljito raspačana ili „distribuirana“ na savezne države, okruge i gradove, koji su sami birali guvernere, gradonačelnike, tužitelje i upravitelje policije ili „šerife“. Pojedinci su uživali slobodu govora i birali vjersku pripadnost – nije postojala državna vjera kao u Engleskoj – te slobodu udruživanja i pravo odgoja vlastite djece.

Sprva su u SAD glasovali samo imućni ljudi. Engleski kolonisti su se osamostalili kako bi u svojem prostoru stvorili kapitalističku državu, kakvom je Engleska postajala istom poslije Američke revolucije. Amerikanci su smatrali da država pripada njima kao narodu, iako je kapital sve čvršće vodio američku politiku. Za vođenje američke politike borili su se kapitalisti i građani. Američki političari su se od uspostave Federalističke stranke 1789. godine dijelili u stranke. Federalisti su zagovarali jaku središnju (saveznu) vlast, a južnjački Demokrati jaku vlast saveznih država. (Federalistička stranka je prestala 1824. godine.) Od utemeljenja Lincolnove protivrobovske Republikanske stranke 1854. godine američki političari su se dijelili na Demokrate i na Republikance, koji su izvorno nastojali stvoriti jaku središnju vlast. (Danas Republikanci zagovaraju raspačanu, a Demokrati usredotočenu vlast.)

Pod sam konac devetnaestog stoljeća SAD su postale vodećom gospodarskom silom svijeta. U tom vremenu SAD su dovršile zauzimanje cijelog prostora između Kanade, Meksika i Tihog oceana. SAD su se u to vrijeme okušale i u klasičnom kolonijalizmu zarativši sa Španjolskom, ali taj pokušaj nije uspio. Poslije Prvoga svjetskog rata američki kapitalisti su nastojali zavladati svijetom rabeći Ligu naroda i to putem izvoza kapitala i izvoza demokracije. Nastojali su sve zemlje pretvoriti u „nekretnine“ i tržišta. Ni to nastojanje nije uspjelo pa su se SAD izolirale i u samoizopćenju olakim pružanjem kredita pregrijale svoje gospodarstvo te izazvale tešku i duboku Veliku depresiju 1929.-1933. godine.

Franklin Roosevelt je dobivši izbore 1932. godine upriličio New Deal (Novi sporazum) kojim je obnovio američko gospodarstvo. Roosevelt je de facto uspostavio novi kapitalistički poredak: Poredak New Deala. Roosevelt je pod raznim izlikama tiskao novac i trpao ga ljudima u džepove te time potaknuo potražnju i slijedno proizvodnju dobara. Nije bila riječ samo o novoj politici, nego i o novom kapitalističkom poretku koji se ustalio, jer su Demokrati vladali do 1953. godine kad su taj poredak preuzeli Republikanci pod predsjednikom Eisenhowerom. (Premijerka Thatcher je u UK isto uspostavila novi poredak, jer su Konzervativci zaredom dobili četiri petogodišnja mandata, a laburistički premijer Blair je sačuvao i preuzeo poredak koji su uspostavili Konzervativci.)

Poredak New Deala bio je potresen 1971. godine kad je predsjednik Nixon razorio svjetski novčarski sustav koji je Roosevelt uspostavio ratne 1944. godine u Bretton Woodsu, po kojemu su nacionalne monete imale zadane tečajeve, a dolar je bio čvrsto vezan uz zlato. Zemljama je bilo zajamčeno, da svoj novac po važećem tečaju pretvaraju u zlato. Budući da su se mnoga gospodarstva razvijala brže od američkoga (koje je New Deal počeo kočiti), SAD su ostajale bez zlata pa je Nixon ukinuo obvezu SAD da prodaju zlato. Time je Poredak New Deala dobio smrtonosan udarac. Međutim, Nixon nije dovršio početi posao zbog Slučaja Watergate pa je poslije slabih predsjednika Forda i Cartera taj posao zapao Ronalda Reagana 1981. godine.

Republikanski predsjednik Reagan je u SAD usporedo s premijerkom Thatcher u UK uspostavio Novi liberalni poredak koji je začet 1971. i koji je trajao do 2020. godine, do izbora Joea Bidena za predsjednika SAD. Novi liberalni poredak je nakon 12 godina vladavine Republikanca preuzeo demokrat Bill Clinton. U tom razdoblju SAD su nastojale vladati svijetom „milom i silom“: političkim pritiskom, vojnim pohodima i obavještajnim potkopavanjem država te poslije putem Svjetske trgovinske organizacije. SAD su umjesto pretvaranja država u tržišta nastojale „izgrađivati države“: Somaliju, Afganistan, Irak, Siriju, Tunis, Libiju, Egipat, Sudan, Jemen, Etiopiju, Tajvan, Gruziju i konačno Ukrajinu.

Kapitalizam je zloporabom američke politike stvorio političku zbrku u svijetu, u kojemu su se u međuvremenu pojavile nove političke i gospodarske velesile kao što su Kina, Rusija, Indija, Brazil, Južna Afrika, Saudijaka Arabija, Turska, Egipat, Indonezija i druge. Projekt uspostave vlasti kapitala nad cijelim svijetom putem zloporabe američke politike se izjalovio pred našim očima. Uz sadašnji Novi liberalni poredak SAD nisu u stanju vladati ni same sobom. Američki narod je gotovo razoren, ali se već počinje buditi.

Američki građani su počeli shvaćati, da su im uskraćena ustavom zajamčena osobna prava i da im savezna vlast propisuje ponašanje; da su državna tijela prisile uperena protiv tradicionalista i konzervativaca; da su morske i kopnene granice te zračni prostor države nezaštićeni; da se djeci nameće državni (ljevičarski) odgoj, iako po američkom ustavu svatko slobodno bira svoj svjetonazor; da se građanima nameće budnost („wokism“ od woke=budan) prema svemu što je bilo uvriježeno od uspostave SAD; da se propovijeda popustljivost prema teškim zločinima („restorative justice“); da je FBI razaslao svojim područnim suradnicima okružnice, kojima se traži da motre katolike kao moguće teroriste u pitanju pobačaja te da uzimaju kao nasilnike roditelje koji u školskim odborima traže drukčiji, cjelovit pristup obrazovanju; da se građanima nameće prijekost ideologije pred marljivim radom i čestitim ponašanjem; i druga odstupanja od uvriježenog pristupa životu. (Jednog dječaka od 14 godina liječnici su zahvatom pretvorili u djevojčicu bez znanja roditelja. U gradu Baltimoreu jedva 30% učenika srednjih škola stekne propisano znanje matematike. Po znanju matematike američki učenici su na 15-om mjestu u svijetu, a kineski na prvom.) Ukratko, u SAD je stvoren ljevičarski totalitarni politički sustav.

Sad se u SAD u javni život srdito uključuju ljudi, koji su se dosad bavili samo poslom od kojega su živjeli, a koji su zbog osobnih pogleda postali nepoćudni uspostavljenom obavještajnom, totalitarnom sustavu: glumci, liječnici, voditelji javnih TV programa, zviždači koji su izgubili posao zbog iskrenosti, izbrisani sudionici privatnih mreža, građani koji su se zamjerili obitelji Biden te mnogi drugi pogođeni građani. Pomnim motriteljima američke politike biva jasno, da je u SAD na pomolu korjenit politički pokret, koji će u ime naroda podignuti Drugu američku revoluciju.

Continue Reading