Zdravko Mršić – Konsenzus

U veljači ove godine američko Središte za nadzor i sprječavanje bolesti (CDC) objavilo je zabrinjavajući rast osjećaja potištenosti i izloženosti nasilju u mladenačkoj dobi (13-18 godina). Posebno su pogođene djevojke, od kojih se 57% osjeća stalno potištenima i nemoćnima. Godine 2011. taj postotak je bio 36. Sad se 29% mladića osjeća potištenima i nemoćnima, a 2011. godine bilo ih je 21%. Jedna od tri djevojke je ozbiljno pomišljala na samoubojstvo kao na izlaz iz životne stiske. Osamnaest posto djevojaka je pretrpjelo rodno nasilje (rast 20% od 2017. godine), a 14% ih je bilo prisiljeno imati snošaj (rast 20% od 2017. godine kad je CDC počeo pratiti duševno stanje srednjoškolaca). Stanje među učenicima istorodnog usmjerenja (LGBT+) je teže: 22% ih je pokušalo napraviti samoubojstvo.

Američke školske vlasti sad nastoje školama dati potporu, kojom bi se umnožili znanje i vještine te pružila izravna potpora učenicima, kako bi se spriječio i smanjio učinak nasilja i drugih lomova te poboljšalo duševno zdravlje učenika. Školske vlasti nastoje zapravo samo ukloniti posljedice, znakove ili simptome nasilja, koje je proželo cijelu američku „životnu“ zajednicu. Treba ukloniti nasilje i zamijeniti ga životnim zajedništvom. Nasilje se duboko ukorijenilo ne samo u SAD, nego i u cijelu vrstu Homo sapiens, koja je posebna, jedincata među vrstama života. Životno zajedništvo je baština biološke evolucije života. Ono je bilo doprlo i do čovjeka kao vrste, ali se s vremenom izmetnulo u samoživost i u nadmetljivost jednih ljudi prema drugima te u nasilje jednih ljudi nad drugima.

Najveća, jedina i prava vrijednost u stvorenom svijetu je život. Međutim, život postoji samo u jedinačnim organizmima, koji su prostorno omeđeni i koji traju dok su im unutarnji odnosi ustaljeni. Organizmi su unutar svake vrste života međusobno različiti. Svi organizmi svih vrsta obavljaju svoj posao: razvijaju se, rastu i donose potomstvo. Bilje se širi zrakom i u tlu, a životinje se gibaju odnosno premještaju. Za obavljanje svojeg posla bilje ima kemijsko opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje. Bilje za opažanje ima raznovrsne prijemne stanice ili receptore. Životinje imaju slikovno opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje. Životinje za opažanje imaju sjetila ili senzore: očima vide slike stvarnosti, ušima čuju glasove i zvuke, nozdrvama njuše, jezikom kušaju, a udovima dotiču okolne predmete. To što životinje vide i čuju je istinita slika stvarnosti. U životinja nema neistina ili laži.

Mladunčadi gotovo svih vrsta životinja potrebno je stanovito vrijeme za uvježbavanje života i opstanka. Životinje se uz pomoć roditelja uvježbavaju u uporabi slika koje opažaju. To uvježbavanje života vodi životinje do „urođenog“ ponašanja i postupanja. Međutim, kod čovjeka kao vrste urođeno ponašanje i postupanje potisnuto je i svedeno na malu mjeru. Zbog iznimno razvijena mozga – koji čovjeku i ostalim životinja služi za razmjenu obavijesti među stanicama, organima i organskim sustavima – čovjek je s vremenom ili s evolucijom stekao sposobnost pojmovnog mišljenja.

Čovjek je postao sposoban, da opažanim slikama dodaje pojmove te da pojmovima dodaje riječi i pisane znakove, a neprijepornim zamislima suvisle i cjelovite govorne ili pisane tvrdnje. Ukratko, čovjeka u životu i u zajednici ne vode urođeno ponašanje i postupanje, nego prvobitno sadržaj njegova uma, koji se sastoji od pojmova i njihovih sklopova. Budući da su ljudi međusobno različiti te da imaju nejednako razvijen mozak i nejednako uvježban um ovisno o vrijednosti obiteljskog odgoja i primjerenosti školovanja, istina koju mogu dokučiti jedinačni mladi ljudi je također jedinačna. Takvu je istinu lako potkopati, ako nije duboko usađena odgojem. Odgoja za život u našoj vrsti gotovo i nema, iako bi čovjekov odgoj trebao trajati toliko dugo koliko se razvija čovjekov mozak – barem do dvadesete godine života. Kapitalizam ljude odgaja samo za tržište.

Međutim, čovjekovo pojmovno mišljenje je samo po sebi poročno. Ono je čovjeku donijelo mogućnost iznošenja neistina, obmana i laži, ali i mogućnost da jedinačni ljudi budu žrtve prijevare, sustavnog zavođenja, ispiranja uma i nametanja svjetonazora. U primjeru američkih srednjoškolaca ključnu ulogu u širenju nasilja i u stvaranju osjećaja nemoći među srednjoškolcima su i jedinačni i široko usklađeni nasrtaji iz privatnih („društvenih“) mreža. (Razglašeno je koliko je FBI putem privatnih mreža smišljeno i sustavno utjecao na rezultat predsjedničkih izbora u SAD 2020. godine.) Napasnici iz privatnih mreža rabe i slikovno i pojmovno mišljenje. Po meni, opaki nasrtaji iz privatnih mreža sračunati su na razaranje američkog naroda, kako bi ga se spriječilo da podigne antikapitalističku revoluciju, za koju su SAD zrele. Mediji programiraju istinu!

Pitanje je – kao na Pilatovu sudištu – što je istina. Po meni, ako um može proizvesti i istinu i neistinu, istine kao takve nema. Može postojati samo osobna, jedinačna, individualna istina. Za svakoga može postojati samo „njegova“ istina, a to je – kako reče sv. Pavao – „mjed što ječi i cimbal što zveči“. Pitanje je, tko uopće može biti u pravu ili tko može imati istinu. Američke srednjoškolce obeznađuje tuđa istina. Stoga, bez obzira na činjenicu da se čovjek ponaša po sadržaju svojeg uma, istinu kao takvu valja obezvrijediti i zamijeniti je nečim boljim, što će unijeti nadu u život mladih ljudi diljem vrste, a ne samo u SAD.

Izlaz iz sadašnjeg stanja i položaja čovjeka ne treba tražiti u uspostavi strogih pravila za ljudsko postupanje i još strožih pravila za kažnjavanje neposlušnih ljudi. Takav pristup iskušan je u svim civilizacijama od onih izvornih u Egiptu, Kini, Mezopotamiji i Indiji. (Mojsije je zapovijedao: to moraš, a to ne smiješ pa je Isus iz Nazareta bio prisiljen donijeti radosnu vijest „o laganom bremenu i o udobnom jarmu“. Ljudi su različiti pa ih se ne smije podvrgnuti istim pravilima postupanja. Pravo postupanje treba biti prihvaćeno, usvojeno i zdušno očitovano.

Uistinu smatram, da nepouzdanu i varljivu istinu valja zamijeniti životom. Isus je govorio: „Što možeš dati u zamjenu za svoj život?“ Život je jedino dobro Svemira. Stoga briga za život treba biti jedini pravi posao za svakog čovjeka. U takvoj brizi je smisao čovjeka, koji je za razliku od bilja i životinja svjestan sebe i svojih postupaka. (Američki i europski političari bježe od brige za svoje ljude i za život u svojem prostoru u Ukrajinu i hrle u ondješnji rat.) Kako bi naša vrsta opstala, ljudi se moraju okaniti samoživosti i međusobnog nadmetanja te u punoj uzajamnosti unositi život jedni u druge. Život je istinit!

U govoru o Stanju države 1978. godine predsjednik Carter je rekao: „Postoje granice uloge i zadaće vlade. Vlada ne može ukloniti siromaštvo, stvoriti snažno gospodarstvo, ublažiti inflaciju, spasiti naše gradove, ukloniti nepismenost ili proizvoditi energiju. Vlada ne može zapovjediti dobrotu!“

To sve mogu praviti i napraviti ljudi u uzajamnosti i zajedništvu. Posla za našu vrstu je uistinu napretek.