Zdravko Mršić – Konsenzus

Kapitalizam kao politički i gospodarski sustav doveo je život, Zemlju i našu vrstu u teško i gotovo nepopravljivo stanje pa se sva pitanja trebaju promatrati sa stajališta vrste. Takvo jedno pitanje je zlo u životu, koje pogađa gotovo sve ljude. Što je korijen zla? Po meni, korijen zla treba tražiti u nečemu što je posebnost naše vrste, a to je pojmovno mišljenje.

Život je zatvoren u organizme, koji su prostorno omeđeni. Postoje tri vrste samoupravljanja organizama. Bilje ima kemijsko opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje i nema poseban središnji organ za upravljanje i za razmjenu obavijesti unutar organizma. Životinje imaju slikovno opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje i imaju, kao i čovjek, poseban, središnji organ za upravljanje organizmom. Kod čovjeka kao vrste postoji osim slikovnoga i pojmovno opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje.

U kemijskom i slikovnom „mišljenju“ sve je istina i ne postoje laž i izmišljotine. Čovjek se uvježbao slikama pridijevati pojmove, kojima je pridijevao riječi, a rečenicama je izricao odnose među predmetima i pojavama. Naučio je praviti potvrdne i niječne rečenice te ih je naučio pretvarati jedne u druge. Tako čovjek može istinu pretvoriti u laž. Čovjek zna i bez poziva na slike stvarati nove pojmove pa je sposoban izmišljati.

Pojmovi prostora i vremena čovjeku su ključni i posebno korisni. Pojam prostora omogućuje čovjeku snalaženje bez slika, putem mjera ili dimenzija, a pojam vremena donio je čovjeku prošlost i baštinu te budućnost i svrhe. Čovjek bez svrhe je kao „muha bez glave“. Tako su nastali planiranje, izumiteljstvo i poduzetnost. Možda su svrhe zamjena za urođeno postupanje?

Našom je vrstom spočetka vladalo životno zajedništvo, koje je kao i u svakoj drugoj vrsti baština evolucije. Ljudi su živjeli u malim zajednicama i skupno su odlučivali, skupno su suzbijali samoživost pojedinaca, a vjera im je služila da na posebnim mjestima u posebnim dobima godine imaju svečanosti koje su služile jačanju zajedništva.

U životinja nema pojmovnog mišljenja i nema samoživosti. U našoj vrsti postoje pojmovno mišljenje i samoživost. Stoga je teško izbjeći zaključak, da samoživost izvire iz razmetnog pojmovnog mišljenja.

Kad su se ljudske zajednice znatno povećale prije kojih šest tisućljeća jaki samoživi nasilnici stvorili su civilizacije u dolinama rijeka bogatim vodom i naplavinama plodnog mulja. Civilizacija se od plemenskih saveza razlučivala: (1) oduzimanjem vlasti zajednici, (2) vezanjem vlasti uz osobnu, a ne skupnu imovinu, (3) nametanjem vjere i uvođenjem vjerske ustanove te (4) uspostavom pismoznalskog staleža ili vjerske policije. Većina pripadnika naše vrste došla je pod vlast ili prijetvornih velikih svećenika ili nasilnih svjetovnih vladara.

Prije usredotočenja na pojmovno mišljenje kao izvor zla spomenut ću Platonovu priču o mudracu Teutu i faraonu Tamu. Teut je predložio Tamu da uvede slikovno pismo, kojim bi se navodno povećalo znanje i ojačalo pamćenje ljudi. Tam je odbacio Teutov prijedlog, tvrdeći da bi putem pisma u umove Egipćana ušli tuđe znanje i pamćenje pa u umovima Egipćana ne bilo mjesta za domaće znanje, kojim su Egipćani sve stvorili.

Spomenut ću i to, da filozof Zaratustra, koji je živio bar 500 godina prije Isusa iz Nazareta, nije svijet vidio kao poprište borbe dobra i zla, nego borbe Istine i Laži. Stoga je Zaratustra snažno promicao znanje, kao obranu od tuđih laži i obmana.

Ponovit ću da je dobro u zajedništvu, a zlo u tuđoj i vlastitoj samoživosti.

Je li izvor ljudskog zla doista u pojmovnom mišljenju? Pojmovno mišljenje u našoj vrsti je postalo toliko prirodnim, uobičajenim i nezamjetljivim kao što je zrak koji udišemo, da se nije moglo pretpostaviti, da bi zlo moglo doći od pojmovnog mišljenja. Stoga su ljudi i posebno vlasti izvor zla tražili izvan vrste, jer se nije smjelo dopustiti da je izvor zla među ljudima. Da je zlo u ljudima, trebalo bi mu prvo odrediti izvor, a poslije toga ga ukloniti. Tako bi se brzo došlo do samoživosti, koja je temelj civilizacije.

Stoga su ljudi uz svesrdnu potporu političkih vlasti upredmetili ili uosobili zlo u vraga, đavla ili Sotonu. Toj su se zamisli bili posebno predali drevni Židovi, koji su Sotonu držali sustolnikom samog Jahve te po mogućnostima i sposobnostima ravnim Jahvi. Dan-danas mnogi vjerski dužnosnici diljem svijeta govore, da se zlo zavuklo u našu vrstu, jer je „Sotona pušten s lanca“, pretpostavlja se Božjega.

Ipak, zlo je u nepouzdanom i razmetnom pojmovnom mišljenju, od kojega je potekla samoživost, koja je neposredna uzročnica zla. U civilizaciji kapitalizma – u kojemu su ljudi podanici, a vrsta sredstvo daljnjeg nakupljanja kapitala – sakralne ili svetovne vjere zamijenjene su svjetovnom vjerom ili ideologijom liberalizma ili slobodarstva. Za kapitalizam i liberalizam samoživost je bitna vrlina čovjeka. Po riječima Alana Greenspana, nekadašnjeg predsjednika Savezne banke SAD, nagon za (prekomjernim) osobnim sticanjem je evolucijom baštinjeni „životinjski duh“. Kapital je spočetka za ideologije izabrao protestantstvo i puritanstvo kao vjere, a kad su zapadni ljudi počeli gubiti vjeru u nedokažljive istine kapital je otvoreno počeo zastupati liberalizam kao svjetovnu ideologiju.

Samoživost je stvorilo civilizaciju općenito i kapitalizam kao vrhunac i kraj civilizacije. Kapitalizam kao vršna i svršna (završna) civilizacija u nastojanju da se održi i spasi zdušno promiče samoživost, jer ona sprječava obnovu zajedništva, koje je žestoki dušmanin samoživosti, kapitalizma i civilizacije općenito.

Zlo se može ukloniti samo povratkom zajedništvu, u kojemu je smisao pojave, života i smrti Isusa iz Nazareta. Rekli smo, da je izlišno i štetno zlo pripisivati vragu, đavlu ili Sotoni. Isus iz Nazareta je za potrebe vrste Homo sapiens preispitao ili revidirao pojam Boga. Bog je za Isusa prvobitno Otac njemu samomu, ali i svim ljudima. Po Isusu, svi su ljudi braća koji imaju istog Oca. Zato ljudi moraju jedan drugomu biti susretljivi i uviđavni. Po Isusu je bližnji svatko, na koga se netko namjeri u životu. Isus je pojmom bližnjega zamijenio civilizacijski (i kapitalistički) pojam samoživosti. Upozoravao je ljude, da motre život i da u životu koji je Bog umetnuo u „mrtvu“ tvar nađu pravu istinu o životnoj uzajamnosti i solidarnosti.

Ako se želi pomoći čovjeku i izliječiti našu vrstu, Isusa iz Nazareta se mora vidjeti u novom svjetlu, kao stvarnog pripadnika Božje vrste Homo sapiens – Bog stvori čovjeka sebi na sliku! – koji je uistinu dao sve od sebe, da u ime Božje vrati u vrstu zajedništvo, kao sredstvo kroćenja pojmovnog mišljena i samoživosti kao proizvoda pojmovnog mišljenja.

Ljudi se i dalje trebaju bojati opasnosti koje nosi pojmovno mišljenje, a ono se kroti životnim zajedništvom, razgovorom i ljudskom uzajamnošću. Isus iz Nazareta je počeo ljudski posao obnove životnog zajedništva. Sad kad je vrsta globalizirana svi se ljudi moraju prihvatiti Isusova ili ljudskog posla, koje je on počeo za dobro vrste. Privrženost Isusu iz Nazareta je u obavljanju posla vrste.

Continue Reading

Minulih se godina u našoj vrsti širi pojava istorodnog rodnog usmjerenja. To nije nova pojava, ali njezino širenje se ubrzalo i dalje se ubrzava. Primjeri LGBTQ+ se navodno udvostručuju u svakom naraštaju. Početkom stoljeća bilo je 2% osoba s rodnim odstupanjem, a sad ih navodno ima 4%.

Jedna od novina u rodnom odstupanju od prirodnog reda je namjerna promjena roda. Prije su osobe, koje se nisu dobro osjećale u rodu dodijeljenom kod rođenja, svoje željeno rodno postupanje skrivali u rodu koji ih je zapao rođenjem.

Pojava LGBTQ+ je dio rodne ili seksualne revolucije, koja je koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća u javnost unijela rodnu neprirodnost. Ta revolucija je bila praćena i drugim novim pojavama, kao što je uživanje teških opojnih droga i pojava AIDS-a, koja je najviše pogađala osobe istorodnog rodnog usmjerenja.

Neprirodna i ranije neprihvaćana rodnost minulih je godina postala temeljem nove nametljive ideologije ili svjetovne vjere. Pripadnici LGBTQ+ obično njeguju sustav uvjerenja, u kojemu su izbor i praksa rodnosti temeljno počelo. Pripadnici LGBTQ+ se poistovjećuju sa svojim izabranim rodnim usmjerenjem. Pokret LGBTQ+ je prava (evolucijska) novina u našoj vrsti, kakve nema u ostalim životinjskim vrstama.

Širenje pokreta LGBTQ+ obično je vezano uz opće popuštanje prije uvriježenog etičnog postupanja. Pokret LGBTQ+ je znatno pridonio širenju općeg slobodarstva, a time i smanjenju životne odgovornosti novih ljudi.

Naglo bujanje pokreta LGBTQ+ otvara pitanje postavljeno u naslovu. Je li riječ o umnom (duševnom) ili o tjelesnom odstupanju od prirodnog reda odnosno od evolucijom uspostavljenih rodnih odnosa u vrstama? Prije se govorilo i vjerovalo: Stvori Bog čovjeka kao muškarca i ženu!

Odstupanja u rodnim odnosima kakva se šire našom vrstom ima u ostalim razvijenijim životinjskim vrstama zanemarljivo malo. Stoga pojavu i širenje ideologije i pokreta LGBTQ+ treba povezati s tim što je posebno za čovjeka kao vrstu, a to je pojmovno mišljenje, kojega nema u ostalim vrstama. U biljnim vrstama vladaju kemijsko opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje, a u životinjskim vrstama slikovno opažanje, znanja, pamćenje i odlučivanje. Iznimno razvijen mozak omogućuje čovjeku ne samo slikovno, nego i pojmovno mišljenje, koje nosi prevagu nad slikovnim. Čovjekovo ponašanje više nije urođeno.

Dodat ću, da širenje rodnog odstupanja pod pritiskom kapitalističkih medija teče usporedo s nestajanjem životnih zajednica u našoj vrsti uključujući obitelj i s raspršenjem naše vrste u osamljene potrošače, koji se povezuju samo u neživotne skupine i to ponajviše putem privatnih („društvenih“) mreža općenja. Ljudi sve manje misle „svojom glavom“, a uskoro će za ljude misliti i nadzirana umjetna inteligencija – AI.

Temeljno pitanje – koje traži ozbiljno, nepristrano znanstveno istraživanje – je to, u kojoj mjeri rodno odstupanje treba pripisati umnim (duševnim), a u kojoj mjeri tjelesnim razlozima.

Jedno je jamačno, da uzroci odstupanja od raznorodnosti ili heteroseksualnosti, a to su homoseksualnost ili istorodno rodno usmjerenje, dvojno rodno usmjerenje, domišljena promjena roda kod djece i kod odraslih, rodna upitnost, međurodnost i još neodređena rodnost, nisu samo u molekularnom sastavu ljudskog tijela. Da je tako, ne bi se rodna odstupanja umnožavala kako vrijeme teče. Evolucija svih tjelesnih organizama teče polagano putem prilagodbe okolnostima i putem odabira.

Svaka stanica ljudskog organizma obično ima 23 para kromosoma: 23. par određuje rod – žene imaju dva primjerka kromosoma X, a muškarci po jedan kromosom X i Y. Kromosomi su skup makromolekula i u njihovom preslikavanju može doći do nepopravljive pogreške, kao što može doći i kod preslikavanja DNA, koje se zbog mogućih pogrešaka ponavlja više puta.

Osim tjelesne evolucije u rodu Homo (s vrstama habilis, erectus i sapiens) već milijunima godina teče kulturna evolucija. To je evolucija tjelesnog organizma čovjeka, do koje dolazi uporabom uma. (Kad je čovjek naučio kuhati i pržiti meso, silno jake čeljusti su mu postale teret pa su bolje prolazili i više se množili ljudi sa slabijim čeljustima i oni su bivali prirodno birani.) Kulturna evolucija teče mnogo brže od čiste tjelesne evolucije.

Stoga nedavno ubrzanje promjene u rodnom usmjerenju pokazuje, da mora biti riječ i o utjecaju uma (kultura) na odstupanje od uvriježenog ili prirodnog rodnog postupanja. Tjelesni rad proizvodi tvarna dobra, a um kulturna.

U našoj vrsti više nema obiteljskoga životnog odgoja ili priprave za postupanje odraslih ljudi u zbiljskomu ili stvarnomu, a ne u umišljenom životu. Sad djecu i to za tržište uvježbavaju mediji, mudrosne zaklade (think tanks) i ljevičarske ideologizirane udruge učitelja. U pozadini odgoja je kapital, koji treba potrošače na svojim tržištima

Djeca i mladi ljudi više nisu odgajani za život, a još su prepušteni i samima sebi odnosno tržištu i medijima. Stoga raspršeni i osamljeni mladi ljudi životno eksperimentiraju, jer misle da imaju slobodu i pravo na neograničen broj životnih pogrešaka ili promašaja. Umjesto iskušavanja u životu, mladi bi ljudi trebali imati čvrst oslonac u svojim sposobnostima i u dobrim životnim svrhama.

Mladi ljudi su stalno izloženi jakom stresu, koji dolazi od životnih dvojbi i neizvjesnosti, ali koji te nevolje i umnožava. Opće kopnjenje religije uklanja pripadnost pojedinaca životnoj zajednici pa su mladi ljudi u velikim dvojbama i u stisci. Životinje općenito ne podnose stisku pa bježe, ako mogu pobjeći ili napadaju ako pobjeći ne mogu. Mladi ljudi još ne mogu napasti kapitalizam, a nemaju ni kamo pobjeći. Posebice se ne može pobjeći u praznu dušu!

U velikim dvojbama mladi ljudi traže bijeg i u drukčije rodno usmjerenje. Tomu je svakako jedan od prvih razloga odgovornost, koju nosi heteroseksualnost ili rodna raznoličnost. Tko živi u obitelji dobro zna, da se nije lako nositi s drugim ili suprotnim rodom. Osim toga, heteroseksualnost nosi odgovornost za njegu i uzgoj djece. Prelazak u drugi rod ili bijeg u istorodno usmjerenje je često bijeg od odgovornosti. Slabi ili oslabljeni ljudi ne znaju se suočiti s odgovornosti.

Imajući u vidu poznate činjenice i postavljana pitanja o rodnom usmjerenju znanstvenici bi se morali sustavno baviti istraživanjem uzroka sadašnjeg ubrzanja rodne evolucije ili čak revolucije. Ako se sadašnje promjene preslikaju u budućnost, do kraja stoljeća mogla bi cijela vrsta postati LGBTQ+. (Hoće li nerodnu vrstu Homo sapiens za potrebe množenja kapitala zamijeniti roboti poticani i upravljani umjetnom inteligencijom?) Trebaju li kapitalu ljudi ili radna marva? Stoga se valja pitati, kakav se to odabir obavlja u sadašnjoj rodnoj evoluciji ili u rodnoj revoluciji.

Ozbiljno znanstveno istraživanje pojave i širenja LGBTQ+ treba proniknuti u uzroke i korijene te pojave, kako bi se mogli spriječiti osipanje i smak naše vrste, kako bi se mogao na pravim načelima utemeljiti novi odgoj djece i mladih ljudi te kako bi se uklonila izlišna patnja u našoj vrsti, koja ne dolazi od bolesti ljudskog tijela.

Continue Reading