29 kolovoz 2023 ~ 0 Comments

Novo geopolitičko ozračje

U ovom osvrtu iznijet ću svoj dojam o nedavnom 15. zasjedanju BRICS-a održanom u Johannesburgu. Ono je izazvalo iznimnu pozornost čak i zapadnih medija.

Do početka kolovoza ozbiljno se nagađalo o mogućem uhićenju Vladimira Putina u Južnoafričkoj Republici, temeljem tjeralice Međunarodnog kaznenog suda u den Haagu. Kako bi uklonio sigurnosne muke svojim domaćinima, predsjednik Putin je na vrijeme objavio, da će se sudionicima obratiti vidnim ili prividnim (virtualnim) načinom i da će ga na Zasjedanju predstavljati ministar Sergej Lavrov.

Par dana prije Zasjedanja došla je podvala nekih indijskih medija o tomu, da indijski premijer neće osobno, nego vidnim načinom sudjelovati na sastanku, jer je tobože nezadovoljan velikom važnosti, koju u BRICS-u ima kineski predsjednik. Ipak, Narendra Modi je osobno nazočio sastanku, uživao je u Johannesburgu u spuštanju indijske svemirske letjelice Chandrayaan-3 na Mjesec te imao uspio dvojni sastanak s kineskim predsjednikom Ši Đin Pingom posvećen graničnom pitanju njihovih zemalja.

Zasjedanje BRICS-a održano je u Africi i de facto je šutke bilo posvećeno Africi, u kojoj se vodi i dobiva borba dviju skupina zemalja za utjecaj u svijetu. Na Zasjedanje je bio pozvan velik broj država, a nazočio mu je velik broj državnih poglavara. Prije Zasjedanja četrdeset zemalja izrazilo je želju da pristupi BRICS-u, a dvadeset dvije zemlje su bile podnijele molbu za pristup toj udruzi država. Šest zemalja (Egipat, Etiopija, Argentina, Saudijska Arabija, Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati) dobilo poziv da pristupe BRICS-u na Novu godinu 2024.

Mene se posebno dojmilo prirodno, neusiljeno i prijateljsko, ali svečano ozračje Zajedanja, čemu je znatno pridonio domaćin, predsjednik Cyril  Ramaphosa. Takvo ozračje dolazi od uvjerenja dosadašnjih i budućih članica BRICS-a da su na dobrom putu u budućnost vrste.

Takvo je ozračje u velikoj opreci s ozračjem na zasjedanjima Skupine Sedam (G7) i Skupine Dvadeset (G20). Sastanci G7 su mjesta prijetnji i kažnjavanja. Na prošlom sastanku G7 u svibnju ove godine u Hirošimi u Japanu, kojemu je nazočio i američki predsjednik Biden, doneseno je deseto kolo kazni protiv Rusije, kojemu je svrhom bilo „izgladnjeti ruski ratni stroj“.

Sastanci G20 su izgubili smisao, jer toj skupini pripadaju mnoge zemlje koje imaju međusobno oprečan pristup vanjskoj politici (Rusija-EU, SAD-Kina, BRICS-G7). Na prošlogodišnjem zasjedanju G20 na Baliju u Indoneziji nije donesena zaključna izjava.

Svi sastanci na vrhuncu na kojima sudjeluju SAD upropaste se time, što SAD uvijek trebaju imati bar jednog vanjskog neprijatelja. (Na tomu se u SAD stvara unutarnje dvostranačko suglasje ili konsenzus.)

Velika opreka između BRICS-a i G7 je ponajprije u tomu, što Zapad tišti teška baština kolonijalizma i neokolonijalizma, a sve zemlje BRICS-a su bile tragične žrtve kolonijalizma i imperijalizma. Glede SAD nije riječ samo o baštini neokolonijalizma, nego i o neprestanom političkom, vojnom i obavještajnom intervencionizmu, upletanju u unutarnje poslove ili o „izgradnji novih država“ (Afganistan, Irak, Tunis, Libija, Sirija, Somalija, Jemen, Egipat, Ukrajina). To je u opreci s pristupom Kine drugim državama. U geopolitici Zapada još uvijek prevladava hladnoratni način razmišljanja, koji vodi prijeporima, sučeljavanju i oružanim sukobima.

Novo političko ozračje širi se svijetom svježim pristupom geopolitici od Rusije i posebno Kine kao članica BRICS-a. Nije jamačno došlo od Indije, koja je svadljiva država i unutar sebe i prema vanjskom svijetu.

Kina je ujedinjena i suverena država bar 22 stoljeća. (Ona je najdugovječnija država u povijesti civilizacije.) Način na koji je Kina povijesno postupala prema vanjskom svijetu postao je dio kineske političke misli i dio političke baštine. Također, stvaranje unutarnjeg političkog konsenzusa u Kini postalo je bitnim sastojkom kineske političke misli i političke baštine i to bez postojanja ili izmišljanja vanjskog neprijatelja.

U novije vrijeme „Put svile“ ili Inicijativa pojasa i ceste znatno su pridonijeli jačanju političkog utjecaja i predvodništva Kine u svijetu. Taj pothvat suvremena je slika stvaranja kineske prijevozne podloge, koju je prvi kineski car Čin Ši Huangdi (221.-210.) postavio u samoj Kini. Čin Ši je na gradnju prvog dijela Velikog kineskoga zida (220.-206.) uputio 300.000 vojnika i 500.000 građana. Obrambeni Kineski zid je znak i dokaz odsutnosti imperijalizma i kolonijalizma u kineskoj geopolitici.

Drugi dokaz za to je prestanak pomorskih istraživanja Ženg Hea, istraživača, diplomata, moreplovca i admirala, koji je oplovio obale „Zapadnog oceana“, dopro do Roga Afrike i imao drveni zapovjedni brod, koji je bio dvaput veći od bilo kojega drugog izgrađenog i rabljenog drvenog broda. Car Hongši, koji je Žengu uskratio sredstva za pomorska istraživanja, tvrdio je da su takva istraživanja oprečna učenju Konfucija pa je sredstva usmjerio na obranu od kopnenih napadača.

Sadašnji kineski pristup geopolitici je pravo osvježenje za svijet i biva potpuno prihvatljiv svijetu. Kina se ne upliće u unutarnje poslove drugih zemalja. Suradnja Kine i drugih zemalja sračunata je na obostranu dobrobit. Najbolji primjer za to je dodjela dopusnice (koncesije) za izvlačenje rijetke zemlje u Mozambiku, nekadašnjoj portugalskoj koloniji. Vlada Mozambika je odbacila povoljniju ponudu SAD i ponudu Japana (vrijednu 18 milijardi dolara) i dodijelila dopusnicu Kini za 12 milijardi dolara, temeljem povjerenja koje je Kina stekla ranijim izvođenjem infrastrukturnih objekata.

Očito je, da svijetom teče geopolitička evolucija. Novo geopolitičko ozračje omogućit će uspostavu novog sustava međudržavnih odnosa i to bez revolucije. Amerika neće olako prepustiti Kini ili BRICS-u svoj predvodnički položaj u svijetu. Ipak, američki saveznici (NATO, EU, UK, Japan, Australija, Novi Zeland) sve su slabiji i imaju velikih unutarnjih nevolja (Njemačka, Francuska, Italija). Goleme unutarnje nevolje imaju i SAD. Americi  preostaje sve manje zemljopisnog prostora i sve manje naroda, koje bi potkopavala novim političkim izazovima i obavještajnim zahvatima, kako bi i dalje razarala vrstu te održavala dosadašnji amerikocentrični poredak.

SAD će uskoro prepustiti svoje jednostožerno predvodništvo silama višestožernog svijeta. Tako su postupili Habsburzi (i Đenovljani) 1588. godine prepuštajući se Nizozemcima, Nizozemci 1688. godine prepuštajući se Englezima, Englezi 1783. godine prepuštajući se Amerikancima, s kojima su kao mlađi ortak uspostavili „posebne odnose“. SAD će se poslije predaje posvetiti rješavanju domaćih nevolja, ali će se prije morati pokajati i priznati, da nisu „iznimna država“. SAD će kao najjače svjetsko gospodarstvo imati najveće koristi od dvostrane suradnje s drugim državama.

Prevaga višestožernog svijeta nad jednostožernim je postojana. Sve je više država, koje žele potvrditi svoju suverenost. U uspostavi višestožernog svijeta Kina će iskaliti svoju političku dušu koju je njegovala 22 stoljeća, a ne svoje oružje.

Bitka je već dobivena!

Print Friendly, PDF & Email
Back to top

Leave a Reply

Login with Facebook: