Istinski svjetski prevrat
Odnosi među narodima svijeta su u velikoj preobrazbi. U najmanju ruku, od jednostožernog svijeta stvara se višestožerni. Usto se čini, da prestaje predvodništvo bijelog čovjeka, koje je u vrsti trajalo od vremena drevne Grčke. Možda se pred našim očima gasi kapitalizam, a možda i civilizacija kao sustav vladavine vrstom, u kojemu životne zajednice ne vladaju i ne smiju vladati same sobom.
Sadašnju civilizaciju nazivamo kapitalizmom. U njoj je vlast vezana uz gotov novac ili uz digitalne bankovne zapise. Novac ili kapital potpuno nadzire politiku, gospodarstvo, zaštitu i ideologiju. U ranijim civilizacijama nad ideologijom je bdjelo svećenstvo, a u kapitalizmu to čine plaćeni mediji te plaćene zaklade i udruge.
Donedavno je najviše kapitala bilo nakupljeno u SAD. Povijest zapadnog kapitalizma zabilježila je četiri kola nakupljanja kapitala: (1) u sjeverno-talijanskim gradovima i na Jadranu u 15. i 16. stoljeću; (2) u Nizozemskoj u 17. stoljeću; (3) u Engleskoj u 18. i 19. stoljeću; te (4) u Americi u 19. i 20. stoljeću. U sva četiri kola nakupljanja kapitala bila je uključena i Dijaspora, jer se Židovi zbog progona i prisilne selidbe nisu pouzdavali u nekretnine i tvarnu proizvodnju, nego u zlato i novac te u rijetke proizvodne vještine. (Sad i Zapad štuje Zlatno tele.)
SAD su uspjele zavladati svijetom uporabom nakupljenog novca; vođenjem nacionalne politike i međunarodnih ustanova putem potkupljenih političara; uporabom američke vojne sile; i nametanjem liberalizma kao svjetske ideologije. SAD su 1950. godine imale 50% svjetske industrijske proizvodnje. Na drugoj strani svijeta te godine – zahvaljujući kolonijalizmu 19. stoljeća – Indija i Kina imale su skupa 8% industrijske proizvodnje. Stoga se najnovije razdoblje kapitalizma naziva Američkim stoljećem. Razdoblje od konca Prvoga opijumskog rata 1842. do Revolucije 1949. godine Kinezi nazivaju Stoljećem poniženja. (Godine 1820. Kina je imala 32%, Indija 16%, a SAD 2% svjetske industrije.)
Imajući u vidu četiri izvora javnog utjecaja (politiku, gospodarstvo, vojsku i ideologiju) američko predvodništvo nije izviralo samo iz vojne sile, nego i iz kupljene politike, novca i iz liberalizma kao „obvezujuće“ svjetovne vjere.
Poslije Drugoga svjetskog rata SAD su podupirale dekolonizaciju, kako bi prodrle u zatvorena i odvojena kolonijalna tržišta europskih sila. Poslije propasti europskog komunističkog bloka SAD su se prihvatile globalizacije poslovanja, ali su nehotice i nepovratno globalizirale i našu vrstu, kojoj ne odgovara kapitalističko nadmetanje, nego poslovna suradnja naroda.
Globalizacija poslovanja ima više posljedica. Prvo, rat je postao neumjestan i očito štetan, što pokazuje sadašnji Rat za Ukrajinu. Drugo, politička nametljivost se ubrzano povlači pred suradnjom država i naroda, o čemu svjedoči proširenje BRICS-a. Treće, liberalizam kao ideologija nije općenito prihvatljiv, jer mnogi narodi čuvaju svoju političku i ljudsku baštinu. Četvrto, tehnologija je jedan od glavnih čimbenika napretka naroda i cijele vrste.
Napredak gospodarstva ovisi o raspolaganju novcem i o ulaganju nakupljenog novca te o znanju i tehnologiji. Novi novac nastaje ili uporabom postojećeg novca ili radom, znanjem i prodajom sirovina. Napredak tehnologije počiva na znanosti i na zbiljskim istraživanjima za proizvodnju, a nova tehnologija pruža mogućnost smišljanja novih proizvoda, što je činilo srž kapitalističkog gospodarstva.
U minulom desetljeću u zapadnom gospodarstvu došlo je do financijalizacije poslovanja proizvodnih korporacija, po kojoj se više novca slijeva u korporacije putem financijskih zahvata, nego ulaganjem novca u nove proizvode. Financijski upravitelji korporacija, a ne stručni tvorci proizvoda imaju „posljednju riječ“ u smišljanju novih proizvoda. (Primjer za to su nevolje sa zrakoplovom Boeing 737 MAX.)
Ako se stanje gospodarstva u različitim zemljopisnim dijelovima svijeta ne prosuđuje po financijskim zahvatima i po stvaranja novog novca putem uporabe već nakupljenoga, nego po stvaranju novog bogatstva radom te razvijanjem i uporabom nove tehnologije, lako se uviđa, da već teče prevrat ili revolucija u stvaranju bogatstva naroda. Na istočnoj polukugli Zemlje stvara se golemo novo bogatstvo, a države zapadne polukugle sve se više zadužuju. Od američkog državnog duga, koji je veći od 33 trilijuna dolara 40% otpada na deset azijskih država, koje su među dvadeset najvećih vjerovnica SAD. (Američka Državna riznica bi svoja dospjela dugovanja po državnim obveznicama mogla Kini platiti u zlatu.) Azija ima i novac i tehnologiju.
Azija je postala sredinom svijeta, jer se u njoj sve više radi i proizvodi te jer se u njoj tehnologija burno razvija. Nije riječ samo o Kini, nego i o Japanu, Rusiji, Južnoj Koreji, Indiji i Tajvanu. Mnoge azijske zemlje su bogate energentima i rudnim blagom, posebice u kovinama, koje rabi „zelena“ energetika. Došlo je do burnog napretka gospodarstava Azije i Globalnog juga te do razmjernog nazatka Zapada i do ugroze američkog „predvodništva“ u svijetu.
Jedna od posljedica sadašnjeg svjetskog prevrata koji je u tijeku je to, da sve više zemalja uistinu vodi samostalnu politiku, što se očitovalo u proširenju BRICS-a. Države kao što su Saudijska Arabija, Egipat, Iran, Etiopija i Emirati ili imaju samopouzdanje zbog svojega prirodnog blaga odnosno položaja ili će uživati zaštitu utemeljiteljica BRICS-a. Valja očekivati, da Japan i Južna Koreja uskoro prihvate, da su dijelovi Azije i da počnu voditi samostalnu vanjsku politiku, kao što takvu politiku među zapadnim zemljama već vode Turska i Mađarska. Nizozemske i južnokorejske tvrtke su presite američkih gospodarskih kazni Kini, koje štete njima, a ne SAD pa se te korporacije nastoje vratiti na kinesko tržište.
Amerika je na jačanje gospodarstava Azije i Globalnog juga odgovarala ne samo gospodarskim kaznama, nego i političkim pritiskom, prijetnjom vojnog napada i ideološkim potkopavanjem. Rusija, Kina, Sjeverna Koreja, Venezuela, Iran, Kuba, Afganistan i niz afričkih država su godinama pod kaznama. Međutim, političke i gospodarske kazne nisu slomile rusko gospodarstvo, koje je postalo najvećim europskim gospodarstvom niti su omele Kinu, da napravi tehnološki proboj čak i u proizvodnji poluvodiča i u komunikacijama.
U SAD se gomilaju političke, gospodarske, sigurnosne i ljudske nevolje: državne granice su nezaštićene; vlada opća skupoća; kriminalitet buja u velikim gradovima; vojska nema dovoljno novaka; mladi ljudi nerado stupaju u policiju, zbog veće sudbene brige za prijestupnike, nego za žrtve prijestupa; sto tisuća mladih ljudi umire godišnje od prevelikog uzimanja narkotika, najviše fentanila, koji je pedeset puta opasniji od morfija; vanjska politika SAD se sastoji u prijetnjama i izricanju kazni nepoćudnim državama; SAD su u sebi politički toliko podijeljene, da se protiv jednog od dvojice glavnih predsjedničkih kandidata vode sudbeni postupci, a protiv drugoga kongresna istraga. Amerika ne može više upravljati ni sama sobom, a kamoli predvoditi svijet.
Najnoviji komentari