Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt bavi neotrockističkim pokusom na Americi. Zašto sam uporabio riječ „neotrockistički“, a ne neokonzervativni? Zato što su neokonzervativci nastali od trockista, koji su se iz Rusije uselili u SAD gdje su nastavili posao, koji su nastojali obavljati iz Rusije (SSSR-a) i zbog kojega su iz Rusije morali pobjeći ili iseliti se. Trockisti su nastojali iz Rusije izvoziti boljševičku revoluciju, jer im nije bilo dosta to, što je revolucija izvedena u Rusiji, nego su zlorabeći Rusiju nastojali boljševizirati cijeli svijet. Trockistima je Rusija bila samo uporište za svjetsku revoluciju, bez koje revolucija u jednom državnom prostoru tobože nema smisla. Trockisti su u duši kozmopolitski, svjetski ljudi, koji nisu vezani uz prostor.

Trockistima, nazvanim po Leonu Trockom (koji je rođen kao Leib Davidovič Bronstein), izvoz revolucije nije dopustio prvo Lenjin, koji je tvrdio, da je „ruska revolucija trudnica, koja se treba poroditi“. Tako je trockistima odvratio Lenjin, koji je bio ruski nacionalist i koji je uspjelo izveo nacionalnu revoluciju, kojom je promijenio ruski politički sustav, kako bi novi sustav služio potrebama ruskog naroda i ruske zemlje. Staljin je bio otvoren i on je trockiste protjerao iz zemlje ili udaljio od nacionalne politike. Staljinu je država bila preča od Partije.

Trockisti su se po dolasku u SAD okupljali oko časopisa Commentary. Bili su utemeljili Socijalističku stranku pa Socijaldemokratsku stranku SAD. Poslije pojave takozvane Nove ljevice premjestili su se na desnicu kad su postali neokonzervativcima. Nadzirali su administraciju Georgea W. Busha. O neokonzervativcima sam podrobno pisao u svojim knjigama i u drugim osvrtima.

Zašto sad neotrockisti izvode pokus na SAD? Zato što je u SAD usredotočen svjetski kapital, koji je sredstvo izvoza revolucije kao što je i komunizam bio moguće sredstvo izvoza revolucije. U oba primjera bila je riječ ili je riječ o lijevoj, liberalnoj revoluciji. Trockisti su dokučili, to što Marx nije htio reći, a to je da revoluciju ne može izvesti klasa bila ona radnička ili ne. Revolucije izvode narodi. Stoga su američki neotrockisti ili neokonzervativci odlučili zavladati Amerikom, kako bi zavladali svijetom rabeći (američku) državnu politiku, što im u ruskom primjeru nisu dozvoli ni Lenjin ni Staljin. Suvremeni trockisti nisu oduvijek vladali Amerikom: vladaju otkad su kozmopolitski ljudi preuzeli kapital nakupljan u SAD.

Usto, kako bi povećali prihvat u narodu, neotrockisti su preuzeli starozavjetnu i puritansku zamisao „Grada na gori“, koji će narodima svijeta donijeti svjetlo, mudrost i primjereno odnosno propisano postupanje. Tako su suvremeni trockisti smislili preuzimanje vlasti nad svijetom iz SAD.

„Neotrockisti“ su već preuzeli američki novac te američku vanjsku i unutarnju politiku (Jacob Jeremiah Sullivan, Antony Blinken, Victoria Nuland-Kagan, Merrick Garland, Alejandro Mayorkas, Chuck Schumer, Adam Schiff, Jerry Nadler). Obavili su i ideologiziranje vojske, za koju više nije važno da je pripravna za rat, nego da na visokim položajima ima ljude odane novom naučavanju raznoličnosti, pravičnosti i uključivosti (DEI). Sad neotrockisti preuzimaju sustav uvjerenja ili dušu Amerike.

Potreba prelaska na novu, zelenu tehnologiju iskorištena je za političko nametanje pojedincima postupanja i ponašanja. Umjesto uvriježenih temelja ljudskosti u SAD, a to su bili zajedništvo naroda, obitelj i poduzetnost, u umove ljudi utiskuje se potreba ovisnosti o vlastima i posluha vlastima. Zapravo, ljudima se nameće liberalni fašizam.

Pravi učinak pokoravanja Amerike zamislima neotrockista je njezino uništenje. Amerika se srozala zbog duboke podjele naroda, najezde nezakonitih useljenika, pošasti kažnjivih nedjela u gradovima koju nadziru meksički karteli, propadanja školstva, opće skupoće, pomora mladih ljudi od prekomjernog uzimanja narkotika, opće zbrke u politici i izlišnog nastojanja neotrockista da obnove svjetsku hegemoniju SAD i kozmopolitskog kapitala. Državni dug SAD premašio je 33.5 trilijuna dolara, a godišnje kamate na dug veće su od američkog vojnog proračuna.

Usto, pokazalo se, da je osvajanje svijeta općenito jednako njegovu uništavanju. Neotrockisti žele vladati uništenim svijetom. (Tako su postupali drevni Asirci, koji su vodili osvajačke ratove, pri čemu im je bilo stalo samo do prostora i blaga na njemu pa bi po osvajanju tuđe zemlje redovito istrijebili domaće pučanstvo.)

Amerika je (već u Drugomu svjetskom ratu) pokorila Europu, koju je privremeno čuvala kao branu prodoru sovjetskog komunizma na zapad, a kad je komunistička pogibelj minula Amerika je Europu uništila. Neotrockisti su rabili i SAD i Europu, kako bi osvojili svijet, a to iskorištavanje su nazivali suradnjom. Sad su oba velika neotrockistička uporišta kapitala propala, a goli kapital ne može ništa postići bez državne politike i bez naroda. Uništena su neotrockistička uporišta za osvajanje svijeta. Japan i Južna Koreja prošli su jednako kao i Europa.

Ipak, neotrockisti su u vremenskom škripcu: svijet se od jednostožernoga ubrzano preobražava u višestožerni. Mnogi narodi (Kinezi, Rusi, Indijci, Sjeverni Korejci, Brazilci, Iranci, Kubanci, Saudijci i drugi) nisu dopustili, da se njihove zemlje pretvore u tržišta, koje nadzire svjetski kapital putem američkih korporacija i američke državne politike. U svijetu su se pojavile nove političke, gospodarske i vojne sile, koje kao skupinu ne može nadvladati ni Amerika.

Stoga, osvajanje svijeta iz SAD postaje izlišnim, a izravan prodor neotrockista u mnoštvo jakih zemalja je neprovedljiv. Mudri i stari narodi su shvatili – nakon gorkog kolonijalnog iskustva posebice u Kini i Indiji, koje su imale drevne civilizacije – da se oni od naroda ili životnih zajednica ne smiju pretvoriti u raspršene nemoćne podanike. Oni s pravom vode nacionalnu, a ne kozmopolitsku politiku. To je posljedica globalizacije ne samo svjetskog poslovanja, nego i naše vrste. Svijet je postao ne samo nedjeljiv, nego i nesavladljiv.

„Ostatak“ svijeta odnosno svijet izvan Amerike i njezinih pokorenih „saveznika“ (Kanade, UK, Australije, NZ, EU, Japana, Južne Koreje) toliko je politički, gospodarski, vojno i ljudski snažan, da ga svjetska politička manjina ne može više nadvladati.

Međutim, iako se čini, da je svijet kao cjelina postao zaštićen od gospodstva kapitala i neotrockista, ostaje pitanje oporavka naroda i zemalja, koje su zlorabljene za pobačeno kapitalističko i trockističko osvajanje svijeta. Što valja učiniti navedenim i zavedenim saveznicima kapitala i neotrockista? Posebno se to pitanje odnosi na Ameriku, koja je najviše stradala za vladavine privatnog kapitala i trockista.

Svi se navedeni narodi trebaju kao poslovne zajednice ponovo uključiti u svjetsku opskrbnu mrežu za proizvodnju dobara i pružanje usluga, koju je američka državna politika nastojala podijeliti i razbiti proizvoljnim uvođenjem gospodarskih kaznenih mjera. Nove nevoljne zemlje trebaju obnoviti i potvrditi svoje narode, kako bi oni kao obnovljeni i samosvjesni narodi mogli sudjelovati u međudržavnoj suradnji koja je spas za sve narode i za našu vrstu.

Američki se narod, We the People, treba otresti neotrockista, preuzeti svoju bogatu zemlju u svoje ruke i obnoviti je te početi ravnopravno surađivati s ostalim narodima. Vrsta se oslobađa gospodara pa će se moći posvetiti svojem pravom poslu: spašavanju sebe i života na Zemlji.