Čudesna zemlja Indija
Indija se ubrzano gospodarski razvija i naglo postaje pravom općom svjetskom velesilom. Tako je bilo s Kinom od početka ovog stoljeća. Indija je odranije nuklearna sila, a ima pouzdan i zapanjujući svemirski program. (Indija je uz pomoć SSSR-a rano razvila raketni program. Jedan od projekata Indije bilo je zabacivanje u Svemir satelita za nastavu u srednjim školama u slabo razvijenim područjima Indije, u kojima nije bilo električne mreže. Školski televizori su bili napajani baterijama, koje je Indija naveliko proizvodila i koje su imale pristupačne cijene.) Indija njeguje višestranački sustav, kakav je uobičajen na Zapadu, za razliku od Kine koja ima jednostranački sustav u skladu sa svojom povijesnom političkom misli.
Indija je nedavno postala najmnogoljudnijom zemljom svijeta, a indijsko pučanstvo ima dobar dobni sastav, za razliku od Kine, koja nema dovoljno mlađeg pučanstva. Po ostvarenom ukupnom domaćem proizvodu (UDP) indijsko gospodarstvo je peto gospodarstvo svijeta. Unatoč svemu navedenom Indija još nije stalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Na dijelu povijesnog prostora Indije (u današnjem Pakistanu) bila je jedna od četiriju izvornih civilizacija, koje su nastale u dolinama velikih rijeka: Nila, Eufrata-Tigrisa, Žute rijeke i Inda. Znamenita je drevna civilizacija Harapa u dolini Inda s glavnim gradom Mohenđo Daro, u kojemu je kišnica odvođena niz pokrivene kamene kanale ispod kamenom popločanih ulica. Indija je u prvom tisućljeću prije Isusa izrađivala željezo, koje ni danas ne hrđa.
U povijesnom vremenu Indiju su naselili Arijci, koji su kao i drevni Grci došli sa sjevera. Od tog vremena Indija se kao i Grčka sastojala od područnih država, kojima raspršenje vlasti nije nametala geografija kao u Grčkoj, jer su Grci naselili otoke i uske obalne pojase, nad kojima nije mogla biti uspostavljena središnja politička vlast. Grke su povezivali jezik i kultura, a u Indiji su se pojavili mnogi jezici. (Drevni Kinezi su isto imali mnoštvo jezika, ali od 221. godine prije Isusa imaju samo jedno pismo.)
U šesnaestom stoljeću poslije Isusa Perzijanci su brojne indijske područne države ujedinili pod jednu vlast, pod vlast mogula. Perzijanci su s vlasti donijeli i islam kao vjeru. Izvorni hinduizam nije bio zatrt, ali je iz javnosti bio potisnut od islama, koji je uvelike obredna vjera. Hinduizam se zadržao u dušama ljudi. Po prilici u isto vrijeme u Indiji su se pojavile europske kolonijalne sile: Portugal, Francuska i Engleska. Dno kolonijalizma u Indiji bilo je dosegnuto kad je privatna engleska tvrtka East India Company, temeljem povelje koju joj je 1600. godine dodijelila kraljica Elizabeta I, osvojila potpunu vlast u Indiji: u politici, gospodarstvu, zaštiti, sudstvu i školstvu. Jedna privatna tvrtka vladala je prostorom od 4.2 milijuna četvornih kilometara.
Ipak, britanska vlada je 1858. godine tvrtki East India Company oduzela Indiju i uspostavila krunsku koloniju British Raj, koju su do 1947. godine sastavljali današnji Indija, Pakistan i Bangladeš. Britanske vlasti su u Britaniji školovale velik broj nadarenih mladih Indijaca, koji su s vremenom postali vodećim ljudima u domaćoj politici i kulturi, pravu, gospodarstvu, jezikoslovlju i filozofiji. Britanci su za posrednički stalež uzeli Parse ili Farse, koji su za prodora islama u Perziju u 8. stoljeću – ne htijući prihvatiti islam – napustili domovinu i nastanili se u pokrajini Gudžarat u Indiji. Farsi su po vjeri zaratustrijci i oni su predani otkrivanju istine i stjecanju znanja. (Najznačajnija indijska poduzetnička obitelj Tata pripada zaratustrijstvu.)
Uspostavom British Raja odnosno britanskom kolonizacijom Indije počeo je preporod hinduizma, koji je duboko promijenio shvaćanje hinduizma i u Indiji i na Zapadu. To treba pripisati uspostavi indologije kao znanstvene struke za proučavanje indijske kulture s europskog stajališta. Zapadni „orijentalisti“ su tragali za biti indijske vjere kako je ona bila izložena u Vedama i stvorili pojam „hinduizma“ kao sprege pučkog obnašanja vjere i slike „tajnovite Indije“. Narod se otvoreno vratio hinduizmu, a filozofi i religijski stručnjaci su se upustili u objašnjavanje hinduizma. Stvoren je neohinduizam, a za njegove etičke vrijednosti se kaže, da su odsjaj zapadne filozofije i kršćanstva, koji su bili uređeni misaoni sustavi. Stoga je hinduizam kasnije snažno povratno utjecao na zapadnu kulturu.
Britanske su vlasti prije dodjele samostalnosti Indiji podijelile Indiju po načelu „razdvoji što ide skupa, a spoji što skupa ne ide“. Samostalnoj Indiji dan je središnji dio Potkontinenta, ali je ona bila stegnuta dvama dijelovima Pakistana. Istočni Pakistan, kasnije Bangladeš, bio je vjerom islamski, ali je etnički bio bengalski dok u (Zapadnom) Pakistanu žive ponajviše Pundžabi i Paštuni. Bengalci su podrijetlom Indoarijci.
Prostorno osakaćena Indija kao samostalna i neovisna država počela je utirati put među narodima, od kojih su mnogi također ubrzo postali samostalnima. (Indonezija je postala samostalnom 1945. godine, jer je bila pod vlašću Nizozemske, ali su SAD Indokinu ponovo prepustile Francuskoj.) Političko vodstvo samostalne Indije moralo je preuzeti brigu za siromašno pučanstvo. Stoga su nove vlasti u geopolitici izabrale nesvrstavanje, ali su u domaćoj politici i u općem razvitku njegovale neku vrstu socijalizma pa su se držale Sovjetskog Saveza i poslije ovlaš Rusije, koja kao ni Kina nikad nije bila kolonijalna sila. Politika nesvrstavanja Indije sad se nastavlja putem BRICS-a. Indija je stalno vodila samostalnu vanjsku politiku i bila je odana suradnji s drugim državama.
Međutim, s obzirom na oproštajnu nakaznu podjelu British Raja indijska politika je postala svadljivom kao što je oduvijek svadljiva i poljska politika. Svadljivost se prvo očitovala prema Pakistanu, s kojim je Indija triput ratovala od toga jednom kad je poduprla osamostaljenje Istočnog Pakistana u Bangladeš. U novije vrijeme je u stalnom graničnom prijeporu s Kinom. U oba slučaja Indiji su pomagale ili pomažu SAD. (Indijski političari i mediji sad su u javnom prijeporu s kanadskima oko ubojstva u Kanadi jednog terorista indijskog podrijetla i oko pohvale u kanadskom Parlamentu esesovcu Hubki, koji je predstavljen kao ukrajinski i kanadski ratni „junak“.)
Uza svu kolonijalnu baštinu Indija se silno gospodarski razvila pri čemu u nekim područjima – kao što je proizvodnja lijekova – predvodi svijet. Ipak, Indiji bolje ide pravljenje sipkih i tekućih, nego komadnih proizvoda – lijekova, a ne zrakoplova.
Kad sam pedesetih godina prošlog stoljeća bio student Indija je imala „samo“ 300 milijuna stanovnika. Tad se pisalo, da će Indijci prije kraja stoljeća pomrijeti od gladi. Danas Indija ima 1.5 milijardi stanovnika i izvozi rižu.
Indija se pod dugogodišnjim vodstvom indijskog nacionalista premijera Narendre Modija riješila baštine socijalizma i stvorila suvremeno tržišno gospodarstvo. Presudno je to, da je Indija tri četvrtine stoljeća poslije osamostaljenja stekla samopouzdanje.
