21 listopad 2023 ~ 0 Comments

Vjera je veliko veselje

Ovaj osvrt se bavi mojim osobnim proživljavanjem vjere. Povijest jedinačnih religija je temeljito istražena. Istraženo je i sve što je zajedničko različitim religijama, koje su sve odreda utemeljene na (1) osobnom iskustvu utemeljitelja, (2) posebnim mitovima ili pričama, koje bi utemeljitelji domislili, (3) novoj etici, (4) obredima, (5) svjetonazoru i (6) na posebnoj ustanovi, koja je redovito spregnuta s vlasti. Mit služi da se osobno iskustvo utemeljitelja – koje ovisi o političkim i drugim okolnostima – preslika, koliko je moguće u život jedinačnih vjernika. Preslikavanje iskustva utemeljitelja ne stvara u svakom vjerniku jednaku sliku. Ja ću nastojati iznijeti svoju.

Svoju sam vjeru doživio kao slobodu u samomu sebi, bez pojave osobnih prisilnih zamisli, koje su lako rađaju u praznom umu ili u praznoj duši, koja nije zauzeta vjerom. Vjera mi pruža dojam, da sam zaštićen i svojom vjerom i tim u čemu moja vjera ima uporište. O tomu poslije.

Osim unutarnje slobode ili slobode u samom čovjeku vjera čovjeku pruža i slobodu ili otvorenost u doticaju s drugim ljudima. Čovjek vjere ne vidi u drugom čovjeku objekt ili prirok, nego subjekt ili podmet – kako se kaže u gramatici – jer se uzima, da svi ljudi imaju jednaku osobu. Osobnost ljudi nije jednaka, ali osoba jest. Vjera uklanja potrebu nadmetanja s drugima, početnu sumnjičavost prema drugima te ponižavanje, obmanjivanje ili iskorištavanje drugih ljudi.

Vjera svojem udomitelju pruža otpornost, koja posljedično stvara ravnodušje prema nevoljama, koje nosi život kakav je na Zemlji ili koje mogu smisliti drugi ljudi. Vjera pomaže svojem nositelju, da na tuđe nasrtaje „slegne ramenima“ ili da se „okrene na peti“ i vrati svojoj slobodi.

Vjera u čovjeka unese život i u njemu ga održava. Što čovjek može imati više od života u samomu sebi. Može, to je doživljaj ljudskosti, kojega se čovjek može domoći samo pomoću drugih ljudi, koji su jednako nadahnuti svojoj vjerom, u što god ona bila uprta. Otvorenost prema drugima i za druge put je do doživljaja ljudskosti. Vjera potiče ljudsku uzajamnost. Vjera uključuje i vjeru u ljude.

Moja vjera ima zdravo uporište. To je Bog koji je čisti život, život sam po sebi ili život bez tvari i prostora. Znanost zna kakve sile djeluju u vidljivom svijetu, ali ne zna kakve sile djeluju na svijet pa se smije uzeti, da postoji život i bez tvari, kao što postoji tvar bez života (u mrtvom dijelu Svemira).

Čarobni život na jedincatoj Zemlji je život u tvari i u prostoru. Ipak, pojava i evolucijski razvitak života na Zemlji su čudo i jedine vrijednosti u (mrtvom) Svemiru. To „čudo“ dopušta slobodu, da se polože neobična počela ili aksiomi života i postupaka u Svemiru. Po meni, sve je počelo čistim životom, koji je izvan tvari i prostora, koji se preslikao u tvar i prostor i to, kako se čini, samo na Zemlji.

Čovjekov um je utemeljen na mozgu, koji je tvar, ali um nije tvar. Njegov razmjerno razvijen mozak omogućio je čovjeku, da osim slikovnog mišljena kao u drugih životinja ima i pojmovno. Čovjek je slikama počeo dodavati pojmove i riječi, kojima opći s drugim ljudima. Naš um je spremnik pojmova, a ne predmeta, pojava i elektrokemijskih podsticaja.

Duga evolucijska uporaba uma u čovjeku je stvorila svijest, koja motri i nadzire um te upravlja postupcima u umu. Um i svijest su u sprezi i oni omogućuju čovjeku život izvan tvari. To je i prostor vjere, koja je veselje života.

Isus iz Nazareta bio je uzor ili primjer čovjeka puna vjere, slobode, životne otpornosti, ravnodušja i otvorenosti prema svim ljudima. Pojava, život, javno djelovanje i nasilna smrt Isusa iz Nazareta golema su utjeha i potpora svim ljudima, koji žele živjeti od vjere i koji temeljem vjere žele među ljude unositi životno dobro.

Za osobu koja vjeruje u Boga i koja vjeruje Isusu život se odvija u trokutu: Bog, Isus, bližnji. To u čovjeku stvara snažnu i bogatu unutarnju živost, unutarnju i vanjsku slobodu te vanjsku privlačnost među bližnjima. To pripadnicima Katoličke crkve – koja se uvijek odlikovala jedinstvom putem vezanja uz Isusa iz Nazareta – pruža veliku utjehu, daje veliku potporu i donosi nadu, koja je bitna sastavnica vjere. (Nažalost, ja ostale „kršćanske“ crkve smatram otpadnicama, jer su se za volju posebnih političkih probitaka i osvajanja vlasti odrekle povlastice jedinstva Isusovih sljedbenika.)

Život u trokutu Bog, Isus, bližnji je bitan i presudan. Oslanjanje samo na Boga bez dodatnog oslonca u Isusu iz Nazareta stvara prazninu, koju lako ispune čovjekove vlastite prisilne zamisli, što je pokazalo povijesno i sadašnje neograničeno množenje poslovnih, političkih i privatnih „crkava“. Uz Isusa kao mjerila ljudskosti nema mržnje i osvete, fanatizma i ekstremizma. Zanemarivanje uloge Isusa – što su činili protestanti – otvara mogućnost odustajanja od pružanja dobra ljudima, jer je utemeljiteljima sljedbi važnije njihovo međusobno razlučivanje, nego dobro ljudi, koji imaju jednak položaj u životu.

Život u trokutu Bog, Isus, bližnji je blagoslov za čovjeka. Isus iz Nazareta je pojam „bližnjega“ stavio u žarište ne samo ljudskoga, nego i javnog života. On je svojski nastojao obnoviti životno zajedništvo, kakvo je u našoj vrsti bilo prije uspostave civilizacije, u kojoj ljude ne povezuje život, nego vlast i znamo kako. Isus je govorio, da se vlast ne treba upletati u međuljudske odnose. Nijedan drugi utemeljit sustava uvjerenja nije se usudio reći: „Caru carevo, Božje Bogu!“ Za to padaju glave.

Budući da je Isus bio istinski čovjek, živost u trokutu Bog, Isus, bližnji prirodno se usmjeruje na Isusa. Moje usredotočenje na Isusovo obično, ljudsko životno iskustvo stalno u meni potiče ljudsku živost. Ako se uistinu živi s Isusom i od Isusa, ne može se zanemariti živ i otvoren odnos s bližnjima, koji više od kruha trebaju nadu i istinu, ali trebaju i kruh. Život s Isusom stvara ljudsku živost, a ne hramsku pobožnost: svjetovnu, a ne sakralnu živost. Isus iz Nazareta je njegovao prisan odnos s Bogom, kojega je smatrao svojim Ocem. U tomu je bilo Isusovo „utemeljiteljsko“ iskustvo.

Vjera povezuje ljude. Ona nudi i traži razgovor i ne ostavlja mjesto samoći. Mene i druge ljude, koji dobro poznaju Isusa vjera uvlači u živ i životni razgovor o brojnim stvarnim životnim stanjima i okolnostima. Isus je pokrenuo obnovu zajedništva, koje je znak istinske povlaštenosti.

Otvoreno kažem, da sam zaželio da se u me preslikava Isusov unutarnji život, jer sam temeljito proučavao život i djelovanje Isusa iz Nazareta kako su prikazani u Evanđeljima. (Proučio sam i izraelsku svjetovnu povijest pa sam shvatio, da je židovski Stari Zavjet „državotvorna mitohistorija“, koja je napisana samo pet stoljeća prije Isusa.) Isusa sam proučavao, jer me je privuklo njegovo postavljanje u životu. Čini mi se, da sam Isusu „ušao pod kožu“. Ponekad mi se čini, da sam ja otkrio pravog Isusa: Isus iz Nazareta nije utemeljio religiju, jer nije bio skovao mit te jer nije imao obrede, svjetonazor i ustanovu. Imao je samo vrijedno ljudsko iskustvo Boga, koji je otac svim ljudima, i ljudsku uzajamnost za etiku. Utemeljio je pokret za obnovu životnog zajedništva. Taj pokret je Crkva (ecclesia,  ἐϰϰλησία = skupština).

(Za prebivanja u Hong Kongu mjesni oci Isusovci su mi omogućili, da njima u njihovoj kući izložim svoje razumijevanje Isusove pojave. U sredini izlaganja bila je stanka za osvježenje. Kad sam oca poglavara pitao za dojam, koji je izlaganje ostavilo rekao mi je: „Vidjeli ste i sami. Do stanke je bilo petnaest slušatelja, a poslije stanke trideset.“ Kad sam po povratku u London razgovarao o Isusu s isusovcem, koji je bio urednik isusovačkog časopisa „Way“ (Put) i pitao ga za njegov dojam o mojim razmišljanjima o Isusu, iskreno mi je rekao: „Ostao sam bez riječi.“ Prirodno je, da svatko s novim zamislima o bilo čemu nastoji provjeriti, je li na dobru putu. Isus iz Nazareta je svoje učenike kad su se vratili s prvog poslanja, na koje ih je on bio razaslao, pitao: „Kako je bilo? Što ljudi kažu tko sam?“ Odgovorili su mu, da je njegova poruka primljena kao da ju je on sam donio. Vrijednost je bila u poruci, a ne u glasnicima.)

Na kraju, imao sam i imam čaroban život s čudesnim čovjekom Isusom iz Nazareta, kojega sam još u djetinjstvu uistinu zavolio. Zato nikad nisam bio sam.

Print Friendly, PDF & Email
Back to top

Leave a Reply

Login with Facebook: