Uneređena Europa opet bez vlasti
Ovaj se osvrt bavi sadašnjim propadanjem Europe. Ljudi se pitaju: Što je s Europom ili, pravo rečeno, s EU? Očito je, da je Unija postala „bolesnicom svijeta“. U Uniji vladaju politička zbrka, gospodarski nazadak, slaba vanjska i unutarnja zaštita te ljudska sumnja u bolju budućnost Unije.
Kako je došlo do propadanja Unije, koja je u poslijeratnim godinama napravila „gospodarsko čudo“? Nakon što su SAD izdašno pomagale Europi dugo poslije rata, došlo je do sloma europskog komunizma, čime je minula sovjetska opasnost pa Europu nije više trebalo štititi obilnim američkim ulaganjima u europsku industriju.
Malo poslije sloma europskog komunizma počelo je stvaranje svjetskog slobodnog tržišta (WTO). Počelo je ulaganje svjetskog kapitala nakupljenog u SAD u Aziju i posebice u Kinu, koje je ulagateljima nosilo višu zaradu od ulaganja u EU. To ulaganje dovelo je do pravog buđenja Kine, koja je postala najvećom industrijskom i najvećom trgovinskom silom te u svemu daleko najvećim tržištem svijeta, o kojemu dobrano ovisi poslovanje mnogih zapadnih korporacija.
Usto, Rat za Ukrajinu i gospodarske kaznene mjere protiv Rusije i posljedično protiv EU dodano su oslabile europsko gospodarstvo i poskupile industrijsku proizvodnju do mjere, da sad mnoga „mala i srednja poduzeća“ prestaju poslovati, a velike korporacije prenose svoje djelovanje u SAD i Aziju. Neke velike europske zemlje nisu mnogim kineskim korporacijama dopustile pristup svojim tržištima pa je Kina odvratila kaznenim protivmjerama, koje su dodatno oslabile europsko gospodarstvo.
U međuvremenu teče propadanje američke svjetske hegemonije pa SAD nisu sposobne, sve da hoće, pomoći Europi, jer ne mogu pomoći ni samima sebi. Europa je napuštena i postaje sve više osamljenom. Zato se očekuje, da se Europa prene i da napravi novi početak.
Uzorak i primjer za obnovu Europe je njezin nastanak prije petnaest stoljeća. Slom Rima 476. godine ostavio je Europu podijeljenom, bez vlasti i s mnoštvom novih naroda. Rim se nije podijelio u narode, nego su rasuo na obiteljske posjede (latifundije). U nastaloj nevolji došlo je do nove i čudne podjele vlasti. Crkvi su pripali europska politika i sustav uvjerenja, a vlastela je preuzela gospodarstvo i zaštitu. Tako je nastao feudalizam.
Europu je valjalo ujediniti i izbaviti je iz siromaštva. Godine 520. utemeljen je crkveni red Benediktinaca. Benediktinci su se postavili kao poduzetnici, koji su u obradu tla unijeli nove izume. Benediktinci su u obradu tla uveli plodored i poboljšavanje tla te povećanje proizvodnosti tla, a i time uroda. Na vrhuncu Rimskog carstva prihod pšenice znao je biti takav, da je jedno posijano zrno davalo šest zrna na klasu. Poslije propasti Rima dva posijana zrna davala su samo tri zrna na klasu. Benediktinci su do osmog stoljeća uspjeli za jedno posijano zrno pšenice dobiti četiri zrna na klasu.
Od 6. do 11. stoljeća Benediktinci su utemeljili više od 37.000 opatija (posjeda) i samostana (sa školama za djecu). Utemeljitelj Benektinaca, Benedikt iz Nursije u Italiji, za geslo Benediktinaca uzeo Ora et labora (Moli i radi). Usto, zabranio je Benediktincima propovijedanje. Znači, samo moli i radi. Tako su Benediktinci privlačili i puk i velikaše, koji su imali svoje posjede, samo primjerom i to u odnosu i na vjeru i na rad. S vremenom su doseljeni narodi napustili svoju pogansku vjeru i plemensku pripadnost. Vezali su se uz prostor te uz jedne te iste ljudske vrijednosti.
Novu Europu je putem Benediktinaca u 6. stoljeću počela stvarati Crkva, koja je imala političku vlast, koju je ona rabila za služenje nevoljnom pučanstvu. Benedikt iz Nursije nije za izvedbu svojeg nauma preuzeo postupke propale carske Crkve, nego je posegnuo izravno za načelima Isusa iz Nazareta.
Za spas Europe u sadašnjosti političari bi morali vrijednosno ujednačiti ili ujediniti Europu i povesti je u blagostanje, koje joj sad izmiče. Europske nevolje se mogu ukloniti i bez pozivanja na nastanak Europe, ali ono služi kao dokaz, da se i sad Europu može spasiti, jer je ona prije petnaest stoljeća bila u kudikamo težem stanju, a poslije je postala gospodaricom svijeta. Usto, pozivanje na prošlost Europe pokazuje sličnost tadašnjeg i sadašnjeg stanja Europe.
Ljudi kao što su današnji političari ne mogu – kao prije Benediktinci – primjerom privući pučanstvo. Oni ga nastoje privući medijskim obmanama sračunatim na osvajanje i čuvanje vlasti. Zato se u politiku moraju probiti ljudi novog kova, koji će služiti puku i tako mu pomagati da se izbavi iz nevolje. (Politika je najlakši posao, ako se vodi za narod i na dobrobit naroda.)
Europa će se obnoviti, ali će popravljanje stanja dugo trajati i bez vidljivih učinaka u jednom izbornom kolu. Obećanja o brzom oporavku gospodarstva i drugih vidika vlasti u Europi bit će „ludom radovanje“. Sad samo znanost i rad – kao nekad molitva i rad – mogu spasiti Europu. Ne mogu joj pomoći ni pripovijedanje ni umjetna inteligencija, nego samo prirodna mudrost. Znanost stvara novu tehnologiju, koja gospodarstvu daje nove proizvode i mogućnost pružanja novih usluga. Izumiteljstvo je bitan vidik napretka znanosti. Europa je potrošila ili potratila svoje prirodne izvore pa se mora ozbiljno baviti znanosti i mukotrpno raditi.
(Benediktinci su skupno molili. Molitva u umu svakog čovjeka stvara prostor, u kojemu svijest ili ljudski duh istražuje nakane svojeg nositelja. Benediktinci su se putem molitve svjesno i dnevno predavali djelovanju za zajednicu, koja je od 6. stoljeća za Benediktince bila Europa i to nova Europa.)
Sadašnja zbrka u Europi djelomice je i učinak silnog doseljavanja ljudi u Europu iz slabije razvijenih krajeva svijeta. Tako je bilo i potkraj rimske vladavine Europom. Doseljenike treba ponovo vezati uz njima nov prostor i uz nove zajedničke vrijednosti, koje jamačno ne mogu biti kapitalistička samoživost i međuljudsko nadmetanje, ali koje ne mogu doći ni od kršćanstva niti od neke druge vjere utemeljene prije ili poslije kršćanstva.
Isus iz Nazareta nije utemeljio vjersku ustanovu vezanu uz vlast, nego opći pokret za obnovu ljudskog zajedništva, koje je prije uklonila pojava civilizacije. Sad u smislu stvarnog, povijesnog djelovanja Isusa iz Nazareta valja obnoviti pokret za stvaranje jednog, europskog sustava ljudskih vrijednosti. To će biti sustav uvjerenja pripadnosti europskom prostoru, koji uključuje i Rusiji te životno zajedništvo. Valja očekivati to, da će i drugi cjeloviti zemljopisni prostori u svijetu poći za uspostavom i provedbom istih načela, koja bi trebala spasiti Europu. Tako bi Europa, koja je sad u velikoj nevolji, pokazala put cijeloj vrsti. Konačna svrha obnove bila bi uspostava pripadnosti Zemlji i zajedništva cijele vrste.
Europa je stoljećima skupno vladala svijetom, ali mu pritom nije služila, nego ga je iskorištavala kao što je prije Rim iskorištavao Sredozemlje dok nije propao. Sad Europa propada, ali se može popraviti i obnoviti. Uvjet za to je, da postane sama svojom gospodaricom i da se ne povodi za uradcima američke „umjetne inteligencije“.