Zdravko Mršić – Konsenzus

Nedavno je William Burns, prijašnji veleposlanik SAD u Moskvi i sadašnji ravnatelj američke Središnje obavještajne službe (CIA), objavio u časopisu Foreign Affairs odulji članak „Spycraft and Statecraft“, u kojemu razmatra potrebu ugađanja djelovanja CIJE promjenama u svjetskom poretku, što god taj poredak bio.

Burnsov uradak je površno domišljen i siromašno napisan. Primjerice, Burns se neumjesno okomio na Rusiju te je njezino političko, vojno, gospodarsko i ljudsko stanje prikazao najcrnjim riječima. Burns može misliti i pisati mnogo bolje kad smije biti iskren. Spomenuti članak Burns nije smio iskreno pisati, kao što ni svoje ranije izlaganje nije smio iskreno iznijeti Antony Blinken. Neiskren je bio i Jake (Jeremiah) Sullivan u kasnijem članku objavljenom isto u Foreign Affairs.

Kad je riječ o poslovima CIJE i o njihovom ugađanju sadašnjim svjetskim okolnostima i promjenama tih okolnosti svakako se to manje odnosi na doušništvo ili prikupljanje obavijesti, koje bi bile korisne američkoj politici i diplomaciji. To se, dakako, više odnosi na najvažniji posao CIJE, a to je sprječavanje država, da u međunarodnim odnosima postupaju samostalno odnosno da se možda usprotive američkim državnim i političkim probitcima. Takvo sprječavanje znalo je ići i do nasilne ili obavještajne promjene političkog sustava nepoćudnih država odnosno do „izgradnje države“, kako Amerikanci takvu promjenu najčešće nazivaju. Primjeri „izgradnje države“ su Somalija, Tunis, Egipat, Libija, Jemen, Sirija, Afganistan, Irak i Ukrajina.

[Suvremeno „doušništvo“ ili prikupljanje obavijesti obavlja se ili putem HUMINT-a (Human intelligence) ili putem SIGINT-a (Signal intelligence). SIGINT se dijeli na COMINT (Communications intelligence), koji uključuje i općenje ljudi i ELINT (Electronic intelligence), koji ne uključuje općenje ljudi.]

Poslovi svih američkih obavještajnih službi se obavljaju u tmurnom ozračju posvemašnje „ugroze“ Amerike. Amerika je tobože ugrožena na svakom mjestu i u svakoj točki Zemljine plohe, u zraku i Svemiru iznad nje, u tlu ispod nje te duboko u jezerima, morima i oceanima. SAD su rasule svoja vojna i obavještajna uporišta diljem svijeta. Uspostavljeno je oko 750 američkih inozemnih vojnih uporišta u 80 zemalja. Ujedinjena Kraljevina ima 145, Rusija oko 35, a Kina samo 5 inozemnih vojnih uporišta. Tako SAD imaju tri puta više inozemnih uporišta, nego sve ostale država skupa. Čini se, da je Amerika ugrožena na svakom mjestu, na kojemu ima vojno uporište.

Amerikanci se smatraju izuzetnim narodom, a čini se da imaju ucijepljen osjećaj ugroze. Ostali narodi neprekidno ugrožavaju SAD. Međutim, nije ugrožena Amerika kao politička zajednica ili država američkog naroda, nego je ugrožena dosadašnja politička, vojna, gospodarska i ideološka prevlast Amerike, kao sredstva svjetskog kapitala, koji je najvećma u rukama pripadnika Dijaspore. Sad se ne odvija okršaj Amerike s ostatkom svijeta, nego borba suverenih naroda s nakupljenim privatnim kapitalom, koji je usredotočen u SAD. Karl Marx je podvalio „radničkoj klasi“ tvrdeći, da će se ona uspjelo oduprijeti kapitalu i kapitalizmu. Sad se zahvaljujući globalizaciji, koja je povezala narode odvija prava borba, pravi svjetski rat: rat između povezanih suverenih naroda i privatnog kapitala. U pitanju je razdioba ili raspačanost nakupljanog kapitala.

Kad Burns piše o ugađanju svojih poslova promjenama u „svjetskom poretku“ to se svakako odnosi na minuli svijet ili na svijet koji iščezava, jer „svjetskog poretka“ više nema. Postoji geopolitička zbrka, iz koje se rađa novo usklađivanje odnosa država i naroda.

Burns tvrdi, da američka prevlast u svijetu nije više bez izazova, a po njemu najveća opasnost za Ameriku su „ruski revanšizam“ (osvetoljubljivost) te rast Kine kao gospodarske sile. Kako se SAD mogu boriti protiv tih ugroza? Očito uništenjem i komadanjem Rusije te sprječavanjem rasta i omeđivanjem Kine. Međutim, to se neće i ne može dogoditi. Riječ je o neuništivoj „Majčici Rusiji“ i o postojanoj Kini, koja je ispred Amerike ne samo svojom mnogoljudnošću, nego i silnim napretkom u znanosti i tehnologiji, koji zasjenjuje američko izumiteljstvo.

Stoga su svi narodi i sve države pod sumnjom američke politike i američkih obavještajnih službi i to s pravom, jer mnogi narodi ne prihvaćaju to, da su SAD bile grabile golem dio bogatstva, koje su oni stvarali. Narodi sad žele oduzeti SAD mogućnost i sposobnost daljnjeg grabeža. S pravom se može tvrditi, da je globalizacija naše vrste ugrozila i dokrajčila američki „svjetski poredak“. Vrijeme ili „stoljeće“ Amerike je već minulo.

Stara borba za prevlast u svijetu je već dobivena. Dobili su je suvereni narodi, koje sad povezuje globalizacija, kao što ih je prije trebala vezati američka hegemonija ili hegemonija privatnog kapitala. Sad Amerika i Burnsova vrla služba žele zapodjenuti novu bitku, bitku za povratak iz mrtvih minule američke hegemonije. Međutim, kako je u drevno vrijeme rekao kineski političar i general Sun Cu, „svaka bitka je dobivena ili izgubljena i prije nego što se zapodjene“. Privatni kapital će izgubiti i bitku za uskrišenje američke hegemonije odnosno hegemonije svjetskog privatnog kapitala.

Stoga se Americi i njezinim obavještajnim službama može preporučiti, da svoje djelovanje ugode ne minulom, nego budućem, novom svijetu povezanih naroda. Središnja obavještajna služba bi trebala odustati od „izgradnje država“ i posvetiti se samo prikupljanju obavijesti za potrebe američke diplomacije i suradnje s drugim državama. Važno je unaprijed znati nakane država, s kojima se surađuje ili kani surađivati.

(Moje iskustvo u vođenju državnog posla me je poučilo, da se u razgovoru s tuđim državnicima lako otkriju njihove nakane. Kod prvog susreta s tuđim državnicima lako se uoči koliko su iskreni. Prosudba stupnja iskrenosti prvo je što se napravi kod prvog susreta s svakom nepoznatom osobom. Na neiskrene ljude ne treba tratiti vrijeme, a neiskrene državnike valja navesti, da sami uvide da trebaju biti iskreni. Zato je za vođenje državnih poslova važno obično ljudsko iskustvo. Čovjek kao vrsta je stekao pojmovno mišljenje, ali je zadržao i dobru mjeru slikovnog mišljenja. Kod prvog susreta osobu valja „poslikati“. Ljudi koji mnogo govore, a malo slušaju obično nešto kriju.)

Sumjerljivost snaga i sila pristaša i osporavatelja dosadašnje američke hegemonije postupno prelazi u prevagu sila, koje traže i koje su počele stvarati novo usklađivanje odnosa među državama i narodima. Postalo je očitim, da „izgradnja države“ i hegemonija nisu više zamjena za diplomaciju i suradnju. Svijet se više promijenio, nego što to žele priznati William Burns i ostali američki političari i geostratezi. Međutim, Amerika nije slobodna i još ne može nanovo pristupiti uređivanju odnosa među narodima. Ona se treba za svoje dobro prvo osloboditi veriga ili lanaca privatnog kapitala.

Kad joj to uspije Amerika treba svoje obavještajne službe rabiti za prikupljanje obavijesti o pripravnosti drugih sila, da se diplomatskim putem riješe sadašnji geopolitički prijepori, koje je potaknula dosadašnja promašena hegemonija. Amerika je još uvijek velesila pa bi se našlo malo zemalja, koje bi se oglušile o američku ponudu suradnje i odbile surađivati. Američke obavještajne službe bi trebale ispitati pripravnost svih država za suradnju s Amerikom, kako bi se i Amerika povezala i suvezala sa svim državama koje žele suradnju.

Svijet će se nastaviti povezivati i bez sudjelovanja Amerike u tom postupku. Ako se Amerika ne pridruži ostalim državama, koje već uspostavljaju međusobnu suradnju, ona će biti izolirana ili otočena. Neće biti riječ o samootočenju SAD kao poslije Prvoga svjetskog rata, nego o prisilnom otočenju, u kakvom će se naći i Izrael.