Drugi američki građanski rat
Sad se unutar SAD vodi drugi američki građanski rat i to između savezne države Teksas i saveznih vlasti u Washingtonu. Još se ne ratuje oružjem, ali se ratuje politikom, ideologijama, pravosudnim prijeporima, medijskim istupima, gospodarskim mjerama te novačenjem, okupljanjem i postavljanjem nacionalne straže.
Prvi Američki građanski rat vodio se 1861.-1865. godine između Juga, koji su nadzirali Demokrati i Sjevera, kojim su vladali Republikanci. Pravi razlog ratu bilo je to, što Sjeveru nije bio dosežan golemi južnjački kapital, koji je nakupljan izvozom uglavnom duhana i pamuka. U tim granama rabljen je gotovo besplatan rad robova, koji su bili dopremljeni iz Afrike te njihovih potomaka. (Na Jugu se po hektaru pod spomenutim kulturama dobio novčani prihod šest puta veći od prihoda na Sjeveru po hektaru pod pšenicom.)
Sjevernjaci su nastojali postojećem izravnom porezu na prihod Južnjacima dodati izvozne trošarine, ali Južnjaci su se tomu uspjelo odupirali, tvrdeći da ne treba uvoditi neizravne poreze. Sjevernjaci nisu uspijevali Južnjacima nametnuti trošarine, jer je u Kongresu broj sjedala Juga i Sjevera bio jednak, iako je Sjever nosio veliku prevagu u pučanstvu. (Uoči izbijanja Građanskog rata, prema popisu pučanstva 1860. godine u 33 savezne države i 10 uređenih područja živjelo je ukupno 32 milijuna stanovnika. U sjevernjačkim državama živjelo je 23 milijuna, a u južnjačkim 9 milijuna, uključujući gotovo 4 milijuna robova.)
Godine 1854. Južnjaci su nastojali na Kansas i Nebrasku proširiti „posjedničko ropstvo“, po kojemu se robovi uzimaju kao pokretna imovina, koja se preprodavala. Tom proširenju ropstva su se usprotivili politički zauzeti mjesni Sjevernjaci, koji su od više političkih skupina utemeljili Republikansku stranku (Grand Old Party – GOP). Među utemeljiteljima bio je Abraham Lincoln.
Između kolovoza 1860. i listopada 1861. godine održani su izbori za Predstavnički dom. Republikanci su prošli slabije nego na prethodnim izborima, ali su sačuvali većinu, a Lincoln je 1860. godine izabran za predsjednika i postao predsjednik 1861. godine. Poslije izbora Lincolna, 1860. i 1861. godine prvo se sedam južnih država izdvojilo iz Federacije, a do svibnja 1861. godine su im se pridružile još četiri države te napravile Konfederaciju. Ostale četiri države koje su dopuštale ropstvo nisu se povukle iz Federacije.
Ropstvo Crnaca na Jugu poslužilo je kao izlika za napad Sjevera na Jug. Republikanci su razmišljali: „Ako vam ne možemo nametnuti trošarine, povećat ćemo vam izdatke za uzgoj industrijskog bilja.“ Lincoln je posegnuo za ideologijom, kako bi Južnjacima oduzeo besplatan rad na njihovim posjedima. Predsjednik Lincoln je objavio rat Jugu, koji Jug nije mogao dobiti. Prvi glavni zapovjednik vojske Sjevera bio je general George McClellan, koji je oklijevao poći u rat, jer „nije imao dovoljno ljudi, ratnih potrepština i topova“ – kao ni danas Volodimir Zelenskij. Lincoln je smijenio McClellana i na čelo vojske doveo generala Ulyssesa Granta.
Sjevernjaci su dobili rat, ali 15. travnja, dan nakon što su generali Grant i William Sherman izvijestili predsjednika Lincolna o odvojenim predajama južnjačke vojske na oba bojišta – istočno i zapadno od rijeke Mississippi, na kojoj u ratu nije bilo mostova – predsjednik Lincoln je bio ubijen u kazalištu Ford za predstave Naš američki rođak. Od mjera kojima je Sjever kaznio Jug spomenut ću samo jednu: savezno ministarstvo financija nadoknadilo je ratni dug sjevernim državama, ali nije nadoknadilo južnima.
Sjevernjacima je trebao gotov novac za potpuno osvajanje zapada i za izlazak na Tihi ocean. Dvije godine nakon svršetka Građanskog rata SAD su od Ruske carevine kupile Aljasku. Godinu dana kasnije u Japanu je dokinut šogunat, koji je trajao 250 godina pa je pod carem Meiđijem obnovljeno carstvo. U siječnju 1871. godine brojne njemačke sitne zemlje ujedinile su se u carstvo, Drugi Reich. SAD, Njemačka i Japan počele su u jeku Industrijske revolucije žestoku industrijalizaciju i postale vodećim industrijskim silama u svijetu. SAD su postale najjačom gospodarskom i industrijskom silom svijeta. Predsjedniku Lincolnu je bio potreban novac upravo za takav razvitak SAD.
Sad u SAD teče drugi „građanski“ rat. Opet je riječ o prijeporu Republikanaca i Demokrata kao stranaka. Demokrati nadziru istočne i zapadne savezne države, a Republikanci uglavnom srednje i južne. Sad je bogatstvo, kao što je bilo i prije „prvoga“ građanskog rata vezano uz Demokrate, ali ne više putem izvoza proizvoda napravljenih od industrijskog bilja te putem gotovo besplatnog rada robova, nego putem slobodnog privatnoga kapitala, koji je uglavnom u vlasništvu Dijaspore.
Slobodan privatni kapital, koji je vezan uz Demokrate kao političke izvršitelje volje svjetskih kapitalista, nastoji uz svesrdnu potporu medija promijeniti – a u tomu djelomice i uspijeva – dušu Amerike i rastrojiti američki narod, koji se raspršuje u potrošače. Demokrati u Ameriku uvode lijevi totalitarizam odnosno potpunu ovisnost građana o vlasti. U tu svrhu Demokrati su pod administracijom predsjednika Bidena širom otvorili granice, od kojih je južna postala mjestom ulaska zla u SAD: neprovjerenih ljudi, oružja, smrtonosnih narkotika, maloljetničke prostitucije, pedofilije i iskorištavanja rada maloljetnika.
Međutim, kao što su do 1865. godine južnjaci imali uglavnom besplatan rad crnih robova tako sad američko uslužno gospodarstvo ima vrlo jeftin rad novih „crnaca“, koji dragovoljno, a ne prisilno dolaze u SAD. Za trogodišnje vladavine predsjednika Bidena u SAD je ušlo više od 6 milijuna upisanih nezakonitih uljeza, a broj neupisanih se procjenjuje na oko 2 milijuna. U prosincu 2023. godine upisano je 302 tisuće ulazaka.
U tom postupku najviše je stradala država Teksas, koju od Meksika dijeli „granica“ dugačka više od 2.000 kilometara, što čini 60% duljine granice SAD s Meksikom. Guverner Teksasa Greg Abbot zatvorio je bodljikavom žicom najranjiviji, 100 kilometara dugačak, dio granice s Meksikom pa je jedan dan prvog tjedna veljače na tom dijelu iz Meksika u Teksas ušlo samo šest (komada) nezakonitih useljenika. Meksički karteli, koji umjesto meksičke vlade nadziru meksičko granično područje, otad zapovijedaju uljezima, da američku granicu prelaze u Kaliforniji, Arizoni i Novom Meksiku.
Međutim savezne vlasti u Washingtonu zapovjedile su guverneru Abbotu, da s granice ukloni postavljenu i čuvanu bodljikavu žicu, a ako on to ne učini, to će učiniti savezna vojska. Guverner Abbot ne popušta. Guverner Floride poslao je pomoć Teksasu u gradivu i gotovo tisuću pripadnika narodne straže Floride. Dvadeset pet republikanskih guvernera podupire Teksas, a za slučaj potrebe 700 tisuća tegljača iz cijele Amerike doći će pomoći Teksasu u „građanskom“ rat sa saveznom administracijom. Politika otvorene granice napravila je od svake savezne države graničnu državu i od svakog grada granični grad.
Pripadnici američkih saveznih postrojbi, koje mogu biti upućene u Teksas našli bi se u velikoj dvojbi. Ako poslušaju saveznu vladu kršili bi Ustav, koji od vojske traži obranu granice. Propust bi se mogao smatrati i izdajom. Ako vojnici ne poslušaju zapovijedi svojih časnika pokazuju neposluh, koji je teško kažnjiv. Najteže od svega Americi bi pao izravan okršaj narodnih straža država i savezne vojske, koje su se obvezale čuvati američku granicu. Politika „otvorene granice“ Demokrata iz Bijele kuće i njihova odluka, da se s granice ukloni bodljikava žica pokazuju kako pogrešno domišljena protivnarodna politika može ugroziti zaštitu države. (Georgeu Sorosu je stalo, da i Ameriku pretvori u „otvoreno društvo“ potrošača, a bez naroda.)
Politika Demokrata vodi i uništenju američke vojske, koja općenito ima ozbiljne tegobe u novačenju. [U vrijeme pandemije koronavirusa iz američke ratne mornarice otpušteno je 7.000 mornara i časnika, jer se nisu htjeli cijepiti. Nisu pozvani da se vrate na dužnost, iako se pokazalo da su imali pravo sumnjati u izdašnost i korist cijepljena. (Na Havajima su zbog odbijanja cijepljenja otpušteni vatrogasci, čemu se dijelom pripisuje brzo širenje vatre u divljem požaru u kolovozu 2023. godine.)] Mladi ljudi ne žele služiti u vojsci, koja ima lakomisleno političko vodstvo i poročnu politiku. Američka vojska je „istanjena“ zbog njezina velikog raspršenja po svijetu. Mladi Amerikanci žele jamčiti mir, a ne sudjelovati u ratovima, koje proizvoljno i sumanuto izazivaju neokonzervativci, koje s pravom nazivam trockistima.
Mediji Demokrata koji čine golemu većinu medija dosad su vodili žestoki rat za otvorenu granicu. Međutim, kako sadašnje stvarno stanje na granici – koje je postalo poznato cijelom narodu – može ugroziti izbor demokratskog predsjedničkog kandidata, sad predsjednik i njegovi mediji za stanje granice optužuju Republikance i bivšeg predsjednika Trumpa. Neizbježno priznanje o stanju granice vodilo je okrivljavanju Republikanaca i Trumpa za nastalo stanje, koje su stvorili Demokrati ukidanjem Trumpovih zaštitnih mjera prvog dana poslije Bidenova ustoličenja.
Tražitelji utočišta nakon prijave i upisa bivaju na državni izdatak premješteni u grad ili okrug koji izaberu; dobiju iPhone; dobiju smještaj od grada za koji se prijave, često u hotelima, iz kojih se prije uklone branitelji; dobiju mjesečno 2.200 dolara, iako državna dobrotvorna pomoć domaćim obiteljima iznosi mjesečno 1.400 dolara; u nekim gradovima dobiju ponovo punjive vjerovničke (kreditne) kartice za slobodnu kupnju i to na iznos od 1.000 dolara mjesečno, koji unaprijed uplati poglavarstvo; djeca useljenika se besplatno školuju; useljenici imaju besplatnu zdravstvenu zaštitu i drugo. U Teksasu bolnice imaju toliko nezakonito useljenih rodilja, da domaće rodilje moraju putovati u susjedne gradove ili čak savezne države da obave porod.
Tražitelj azila ili utočišta kod upisa dobije rok i mjesto pojave kod sudca koji će razmotriti njegovu molbu za dobivanje utočišta u SAD. Sad se dodjeljuju rokovi sedam godina unaprijed, jer nema ni blizu dovoljno sudaca ovlaštenih za rješavanje zahtjeva za utočište. Dosad se u Floridi nije na zakazani dan kod sudaca pojavilo 450.000 tražitelja utočišta, a u nekim drugim državama od 200.000 (New York) do 400.000.
Savezni ured za istrage (FBI) ovih dana je objavio da po Americi traga za više od 300 ljudi, koji se u američkom upisniku vode kao teroristi. Koliko je u SAD neopazice ušlo muškaraca vojne dobi, koji su upućeni u SAD da postanu teroristima?
Na kraju osvrta, spomenut ću to, da je nedavno u Senatu bio postignut dvostranački sporazum o granici, od kojega se ubrzo odustalo, a po kojemu se smatralo, da se uz dnevni ulazak do 5.000 (godišnji do 1,825.000) tražitelja utočišta granica smatra zatvorenom!!!! Odustajanje od tog sporazuma treba pripisati ocjeni tog sporazuma od bivšeg predsjednika Trumpa. To odustajanje je pokazalo, da Donald Trump već sad potpuno upravlja Republikanskom strankom.
Najnoviji komentari