Nesuđeni hitci u mir
Ovaj se osvrt kao i ostali moji noviji osvrti isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi pozadinom te smislom ili svrhom dvaju pokušaja u dva mjeseca ubojstva Donalda Trumpa, prijašnjeg predsjednika SAD i sadašnjeg republikanskog kandidata za predsjednika. Zašto se nađe ljudi, koji su pripravni napasti Donalda Trumpa i koje je njihovo opravdanje za takav postupak? Američki su mediji oba napada dočekali šutnjom.
Republikanci krugovi u Americi kao razlog samozvanih pokušaja navale na život Donalda Trumpa navode „retoriku“, kojom američki demokratski krugovi i demokratski mediji ocrnjuju Donalda Trumpa i njegovu politiku. Po meni, pravi izraz za takve demokratske postupke je „hajka na Trumpa“.
Ukratko, bivši američki predsjednik Trump proglašen je neprijateljem Amerike i to zato, što je – iako to nitko ne želi otvoreno reći ili napisati – Donald Trump protivnik svjetskog kapitala. On zagovara nakupljanje američkog kapitala, koji se je najviše nakupljao u područjima energije, industrije i poljoprivrede. To su grane koje još uvijek nadziru republikanski usmjereni poslovni ljudi. Demokrati kao stranka zagovaraju probitke svjetskog, kozmopolitskog kapitala, a Republikanci zagovaraju nakupljanje domaćeg kapitala.
Donald Trump je već služio kao predsjednik Amerike (2017.-2021.) i to kao vrlo uspio predsjednik. On je u svojem predsjedničkom razdoblju smanjio poreze i stvorio gospodarski uzlet Amerike; zatvorio je južnu granicu, do mjere da je u SAD 2020. godine nezakonito ušlo samo 30.000 ljudi; uspostavio je mir s Talibanima u Afganistanu; raspustio je gospodarske saveze (TTIP – Prekoatlantsko trgovinsko i ulagateljsko ortaštvo i TPP – Prekopacifičko ortaštvo), koje je uspostavljao ili bio uspostavio predsjednik Obama; preobrazio je Clintonovu NAFTU (Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini) u sporazum USMCA (United States-Mexico-Canada); uspostavio je bilateralne odnose s gotovu svim zemljama svijeta uključujući Sjevernu Koreju; uspostavio je energetsku samodostatnost SAD i počeo izvoziti ukapljeni prirodni plin, posebice u Europsku uniju; upozorio je članice NATO-a, da moraju povećati svoje priloge plaćanju izdataka Saveza; prvi je upozorio na kinesku opasnost za američke gospodarske probitke; te nije počeo ni jedan rat, za razliku svojih neposrednih prethodnika Clintona, Busha i Obame, koji je umjesto ratovanja izveo niz obojenih revolucija u Sjevernoj Africi, na Bliskom Istoku i u Ukrajini.
Protivkandidatkinja prijašnjeg predsjednika Trumpa je Kamala Harris, sadašnja potpredsjednica SAD, koja je politički neupućena osoba. Harris kao potpredsjednica SAD nije ništa ni poduzela ni napravila. Predsjednik Biden ju je u samom početku svojeg predsjedničkog razdoblja odredio da upravlja južnom američkom granicom, na kojoj je predsjednik Trump bio djelomice postavio zid ili ogradu.
Kao „carica granice“ potpredsjednica Harris nije nikad posjetila granicu, kako bi vidjela rijeke nezakonitih useljenika i razgovarala s graničarima. Dopustila je, da najmanje 15 milijuna uljeza prijeđe granicu, među kojima ima duševnih bolesnika koje su neke države namjerno uputile u SAD, osuđenih zlotvora, silovatelja, pedofila te krijumčara oružja i opijata posebice fetanila, koji se u Meksiku tiska u tablete.
Ipak, Kamala Harris zna pročitati što joj se napiše da izgovori. To je primjer neke vrste umjetne umnosti, ali joj izričaje ne pišu uređaji, nego živi politički savjetnici. Ipak, potpredsjednica Harris bi mogla dobiti studenačke izbore uz bezuvjetnu i neograničenu potporu američkih uvriježenih medija, koje nadzire svjetski kapital.
Potpredsjednica Harris je kandidatkinja Demokrata, čijom domaćom i vanjskom politikom upravlja družina ili klika neokonzervativaca. Demokrati neprestance zapodijevaju međunarodne prepirke i sukobe. Oni stvaraju neprijatelje, ako ih stvarno i nema. Americi je izuzetno važno imati neprijatelje, jer oni prigodice ujedinjuju američko pučanstvo kad već u Americi nema naroda. Kapital koji je utemeljio Sjedinjene Američke Države nije od useljenika ni u početku ni poslije htio napraviti narod, nego ih je naknadno pretvorio u potrošače.
Nedvojbeno je, da su predsjedniku Trumpu 2020. godine izbori ukradeni. To su pokazali (1) javno i lažno nijekanje Demokrata, da postoji osobno računalo Huntera Bidena, sina sadašnjeg predsjednika i (2) silne javne optužbe i nebrojene tužbe sudovima protiv Donalda Trumpa. Nedavni pokušaji ubojstva predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa pokazuju, da se najšira „demokratska“ javnost više ne ufa u način pobjede nad Trumpom, kakav se je pokušalo uporabiti 2016. godine ili kakav je bio uspjelo uporabljen 2020. godine. Godine 2016. u središnjici stranke Demokrata, začeta je optužba da je predsjednik Trump bio u prijeizbornoj sprezi s Rusima.
Ako bi bio izabran na studenačkim predsjedničkim izborima, predsjednik Trump bi nastavio svoju prijašnju politiku, koja se je pokazala dobrom i korisnom za Ameriku. On bi tu politiku prilagodio novim okolnostima, od kojih je jedna burno napuštanje u mnogim zemljama uporabe američkog dolara u prekograničnom plaćanju te smanjeno čuvanje dolara kao pričuvnog novca i izbjegavanje kupnje američkih državnih obveznica. (U predsjedničkom razdoblju Donalda Trumpa nije bilo dedolarizacije.)
Donald Trump kao ponovni predsjednički kandidat prijeti državama koje izbjegavaju uporabu dolara u prekograničnom plaćanju, da će im zabraniti pristup američkim tržištima. Amerika bi se tim postupkom potpuno izolirala ili otočila od ostatka svijeta. Možda bi Amerika mogla živjeti sama, ali „ostatak svijeta“ ili Svjetska većina jamačno može poslovati bez Amerike. (Amerike se je bila otočila i poslije Prvoga svjetskog rata pa je u njoj 1929. godine izbila Velika depresija.)
Po Demokratima, predsjednički kandidat Trump na sebi nosi veliku krivnju, jer je kao predsjednik uspostavljao suradnju su drugim državama putem bilateralnih ili dvojnih odnosa, pri čemu obje uključene države čuvaju svoju suverenost. Predsjednik Trump je u Glavnoj skupštini UN u rujnu 2017. godine rekao predstavnicima država: „Kao što je meni Amerika prvo (America First), tako i vama vaše zemlje trebaju biti prvo.“ Demokratima ne odgovara njegovanje dvojnih odnosa, jer Demokrati nastoje stvarati višedržavne skupine, kojima kao skupinama SAD mogu lako gospodariti, jer još uvijek imaju najjače gospodarstvo na svijetu.
Demokrati su po naputku neokonzervativaca, koji su upravljali i još uvijek upravljaju politikom Demokrata, nastojali zadržati i ojačati svjetsku hegemoniju svjetskog kapitala. To neokonzervativci čine putem trajnog izvoza „američke liberalne demokracije“ kojom podrivaju tuđe političke sustave, što je teška zloporaba američke države. Demokrati bježe od bilateralne suradnje „kao vrag od tamjana“.
Donald Trump je uočio, da se svijet burno mijenja i da se dosadašnja američka politička i gospodarska hegemonija nad Zapadom ne može protegnuti na cio svijet i da se ona – iako bi bila uspostavljena – ne bi mogla održati. Zauzvrat, Trump je uočio, da opasnost za Ameriku nije nestanak hegemonije, nego uspon Kine. Međutim, Kinu je teško zaustaviti u razvitku, jer ona nadzire opskrbne mreže za pravljene proizvoda, posebice suvremenih, „zelenih“ proizvoda kao što su električna vozila i njihovi akumulatori, vjetrene turbine ili fotonaponske ploče.
Nadzor nad opskrbnim mrežama ključno je ne samo gospodarsko, nego i geopolitičko pitanje suvremenoga globaliziranog svijeta. Predsjednik Clinton imao je nakon uspostave Svjetske trgovinske organizacije 1. siječnja 1995. godine prigodu stvoriti opskrbne mreže, koje bi bile pod nadzorom Amerike. Međutim, Amerika nije htjela praviti ni opskrbne mreže ni svjetsku prijevoznu podlogu, kako putem njih ne bi osvijestila vrstu Homo sapiens, da ona već čini političku cjelinu. Svjetska prijevozna podloga i opskrbne mreže promiču suradnju država, ali svjetski kapital, američki Demokrati i američki neokonzervativci ne znaju surađivati i ne žele suradnju među državama, posebice ne bilateralnu. Ili hegemonija ili ništa!
Vrijednost i uloga industrijskih opskrbnih mreža najbolje se vidi po ulaganjima korporacija Europske unije upravo u Kinu, koja nedvojbeno nadzire industrijske opskrbne mreže. Lakše je i bezbrižnije ulagati u Kinu, nego u Kini obližnje zemlje, u Ameriku ili u Europsku uniju. Europske korporacije su u prvoj polovici ove godine u Kinu uložile 7 milijardi dolara, ponajviše Volkswagen. BMW se sprema uložiti u proizvodnju svojih automobila u Kini čak 10 milijardi dolara. BASF je počeo prijenos svoje proizvodnje iz Njemačke u Kinu. To je nedavno napravio i francuski tvorničar automobilskih guma Michelin. Tvrtke EU ulažu u Kinu, jer ona ima zajamčenu opskrbu za proizvodnju.
Demokratska administracija zasad trpi prodaju u SAD proizvoda, koji se od kineskih temeljnih kemijskih sastojaka ili od sastavnih dijelova i sklopova prave u nekim drugim zemljama (Vijetnam, Tajland, Meksiko, Indija). Ipak, Demokrati razmatraju mogućnost određivanja trošarina na proizvode, koji se u SAD uvoze i iz tih zemalja. Međutim, Amerika nije u stanju takvim zemljama jamčiti opskrbu dijelovima i temeljnim sirovinama, a Kina jest.
Po Demokratima, najveće zlo koje je Americi bio donio predsjednik Donald Trump bila je uspostava i njegovanje svjetskog mira. Ako bi Donald Trump ponovo dobio izbore, on bi nastavio svoju mirovnu politiku, iako bi protiv nepoćudnih i opasnih zemalja naveliko ratovao uvoznim trošarinama. Međutim, moguća uspostava trajnog mira – kojoj u prilog ide stvaranje umnih oružja – oduzela bi svjetskom kapitalu ratovanje kao najučinkovitije sredstvo njegova daljnjeg nakupljanja i većeg usredotočenja i to upravo u SAD.
Moguća zamjena ratovanja uspostavom trajnog mira bila bi „crvena crta“, koju po Demokratima nitko ne smije prekoračiti pa ni neobični i osobiti Donald Trump. Spomenuta moguća zamjena ratovanja trajnim mirom dovoljan je razlog za podizanje neviđene hajke protiv kandidata Donalda Trumpa. Uvjeren sam da ljudi koji donose ključne odluke u Americi ne bi u današnje vrijeme „podignuli ruku“ na Donalda Trumpa. To su napravili u primjeru predsjednika Johna Kennedyja (1961.-1963.), ali tad nisu kao što sad čine gotovo potpuno nadzirali američke medije.
Ako su američki mediji mogli ustoličiti oronulog i zbunjivog Joea Bidena, jamačno mogu ustoličiti i politički praznu potpredsjednicu Kamalu Harris. Odluke za Ameriku se ionako ne donose u Bijeloj kući. Ako se je moglo izvana programirati ili umjetno ugađati djelovanje predsjednika Billa Clintona, Georgea W. Busha i Baracka Obame, jamačno će to uspijevati i u primjeru moguće predsjednice Harris. (Predsjednika Trumpa se je moglo obmanuti, ali ga se nije dalo programirati, jer je on imao svoje viđenje budućnosti Amerike.
Iako ljudi koji vladaju Amerikom ne bi „podignuli ruku“ na Donalda Trumpa, mnogo je ljudi povjerovalo smišljenoj hajci na Donalda Trumpa. Ne može se znati koliko je takvih ljudi spremno „podignuti ruku“ na Donalda Trumpa. Zasad su se javila i naoružala dvojica. Možda su ta dvojica htjela samo na se svratiti pozornost kao što je to učinio John Hinkley pucajući na predsjednika Reagana 30. ožujka 1981. godine jedva devet tjedana nakon Raeganova ustoličenja.