Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt za razliku od većine mojih novijih osvrta bavi jednim iznimnim događajem. Osvrt se bavi ruskim napadom novim raketnim sustavom „Orešnik“ (Lijeska) na ukrajinski vojnoindustrijski zavod u Dnjepropetrovsku 21. studenoga te mogućim posljedicama tog iznenađujućega i zapanjujućega napada.

Ruskom napadu na Dnjepropetrovsk prethodili su ukrajinski napadi dalekometnim američkim raketnim sustavima ATACMS (19. studenoga) na rusku oblast Brijansk te dan kasnije britanskim sustavima Storm Shadows na oblast Kursk. Na taj napad uslijedile su dvije objave ruskog predsjednika Putina, koji je prvo objasnio koje je i kakvo sredstvo bilo uporabljeno. Drugo, ruski predsjednik je izjavio, da će novi napadi „Lijeskom“ ovisiti o ukrajinskom djelovanju te da odmah počinje serijska proizvodnja tog sustava.

Što je i kakav je „Orešnik“? To je raketni sustav srednjeg dometa (kraćega od 5.000 km) pa se na nj ne odnose ugovori o ograničavanju strategijskih ili interkontinentalnih raketnih sustava. Sustav „Lijeska“ ima šest udarnih glava, od kojih svaka ima šest posebnih udarnih letjelica. Udarne glave mogu imati atomski naboj, a mogu imati i uobičajeni rasprskavajući naboj. „Lijeska“ kojom je napadnut Dnjepropetrovsk nije imala nikakav naboj, nego je svu veliku štetu napravila fizičkim udarcima, jer su sve rasute letjelice doletjele brzinom od 10 mahova, jureći deset puta brže od zvuka. Kasnije je bivši ruski predsjednik i premijer Dmitrij Medvedev objasnio, da „Lijeska“ velikim zamahom probija betonske ploče građanskih skloništa.

Očekuje se da će uskoro jedan dio ruskih podmornica pa i podmornica na atomski pogon biti opremljen raketnim sustavima „Lijeska“, koji će djelomice zamijeniti dosadašnji podmornički raketni sustav „Bulava“. Mnogi izvjestitelji smatraju, da je „Lijeska“ napravljena na osnovi sustava „Bulava“, iako rusko vodstvo tvrdi, da je sustav „Lijeska“ izvorno razvijen temeljem ukupnog ruskog znanja o raketarstvu.

Ukrajinski predsjednik Zelenski je prosudio, da je ruski predsjednik Putin novu raketu zabacio u strahu od ukrajinskih napada američkim i britanskim raketnim sustavima na dvije ruske oblasti. Velika većina medijskih izvjestitelja smatra, da zabacivanje (lansiranje) sustava „Lijeska“ na Dnjepropetrovsk predstavlja ozbiljno rusko upozorenje Ukrajini i članicama Atlantskog saveza, koje su Ukrajini dodijelile ne samo raketne sustave, nego i vojne stručnjake za zabacivanje i usmjeravanje raketnih sustava.

Do iznenadnoga, ranije nepredviđenog sastanka Vijeća NATO-a 26. studenoga Ukrajina je izvela još dva napada na oblast Kurska 23. i 25. studenoga kad je zabacila ukupno 13 raketa ATACMS, od kojih je 10 bilo zaustavljeno, a 3 su pogodile zračnu luku i protivzračni sustav opet uz napravljenu malu štetu. Rusija je namjerno odgodila svoj odgovor na nove ukrajinske napade na mete u Rusiji. Britanija je navodno tražila od Ukrajine, da se privremeno uzdrži od novih napada na Rusiju britanskim raketama Storm Shadows.

Kad je riječ o strahu valja se spomenuti nastojanja Josifa Staljina, da poslije rata iz Istočne Europe provali u Zapadnu Europu. Naime, Staljin je poslije obračuna s Japanom u kolovozu i rujnu 1945. godine pomišljao, da njegova Crvena armija napadne zemlje Zapadne Europe, posebice zato što su neposredno poslije rata u Francuskoj i Italiji komunisti bili u vladajućim koalicijama, a u Jugoslaviji na vlasti.

Staljin se je pokolebao glede daljnjeg prodora na zapad Europe, jer se je plašio „Hirošime“: Sovjetski Savez tad još nije imao atomsko oružje. Poslije napada sustavom „Lijeska“ na Ukrajinu u Europi se govori o strahu od „Dnjepropetrovska“. Staljin se je umjesto prodora na zapad Europe bio odlučio za prodor na jug Europe, jer se je u Grčkoj vodio građanski rat. Nakon ranije očekivane pobjede komunista u toj zemlji Staljin je od Albanije, Bugarske, Grčke, Jugoslavije i Rumunjske kanio napraviti „Balkansku konfederaciju“. Toj se nakani usprotivio Josip Broz, koji nije htio stupiti u konfederaciju s „neslavenskim“ narodima. Broz je htio samo konfederaciju Bugarske i Jugoslavije.

Broz je prestao pomagati komuniste u Grčkoj kad se je Amerika umjesto Britanije uključila u grčki građanski rat, koji su grčki komunisti izgubili. Bugarski komunistički prvak Georgij Dimitrov bio je ubijen, a Broz je opet promijenio stranu i vezao se uz Zapad kao što je bio vezan i do dolaska Crvene armije u Beograd u listopadu 1944. godine. Kad je Sovjetski Savez 1949. godine napravio atomsko oružje bilo je kasno i za prodor na zapad Europe, jer je te godine utemeljen Atlantski savez, a tri zapadna okupacijska područja Njemačke pretvorena su u „suverenu“ Saveznu Republiku Njemačku.

Raketni sustav „Lijeska“ je vrlo opasan i bez atomskog naboja umetnutog u udarne glave, a ruske vlasti tvrde, da se za „Lijesku“ ne predviđa da nosi atomske glave. „Lijeska“ je savršeno sredstvo zastrašivanja mogućeg napadača, koji bi znao kakav ga odgovor čeka, ako napadne zemlju koja ima sustav „Lijeska“. Zapadni promatrači prihvaćaju tvrdnju ruskih stručnjaka, da zasad nema pravog odgovora na zabacivanje raketa „Lijeska“ i to zbog njihove silne brzine. „Lijeska“ u pet minuta prevali stazu od 1.000 kilometara.

Ako su letjelice „Lijeske“ opremljene uobičajenim rasprskavajućim nabojem na njih se ne odnose ni ugovori o ograničavanju  raketnog naoružanja ni zabrana širenja nuklearnog oružja. Koliko se zna, dosad nuklearno oružje ima devet zemalja, a nadomak proizvodnji nuklearnog oružja je Iran. Zato će sustav „Lijeska“ dobro doći svakoj državi na svijetu i to kao prijetnja mogućem napadaču, kakva je za Josifa Staljina bila atomska bomba bačena na Hirošimu.

Može se očekivati, da će „Lijeska“ biti najtraženije i najprodavanije oružje. S nabavom takvog oružja doći će i gradnja skloništa i spremišta za to oružje. „Lijeska“ će tražiti postavljanje nove obrambene podloge. Zaštiti slabijih zemalja, koje nisu u mogućnosti napraviti svoje atomsko oružje pridonijet će i novi kineski protivzračni i protivsvemirski sustav zemlja-zrak HQ-19 (Hongqi-19, Crvena zastava).

Sustav HQ-19 je savršeniji od sličnih zapadnih sustava, jer otkriva zabačene rakete već na udaljenosti od 3.000 kilometara, a napada neprijateljske rakete velikom točnošću. Sustav HQ-19 pogađa dolazeće rakete na udaljenosti do 200 kilometara i do visine od 150 kilometara. Sustav HQ-19 uništava rakete napadača srazom: zamahom svojeg gibanja i bez uporabe rasprskavajućeg punjenja. Sustav HQ-19 bio je prikazan na Zrakoplovnom sajmu u gradu Žuhai u pokrajini Guandong od 12. do 17. studenoga ove godine.

Napadački sustav „Lijeska“ i obrambeni sustav HQ-19 su sustavi kao stvoreni za zaštitu malih zemalja, koje u blizini imaju nametljive napadačke susjede. To se prvobitno odnosi na sve zemlje Istočnog Sredozemlja i Bliskog Istoka, kojima je susjed Izrael, koji je najzagriženija i najbezobzirnija napadačka sila na svijetu. Svaka zemlja prije napada na koju od susjednih ili obližnjih zemalja odsad će dobro razmisliti prije napada, jer će je prvo dočekati obrambeni sustav HQ-19, a poslije će biti napadnuta sustavom „Lijeska“. Bit će straha i od „Hirošime“ i od „Dnjepropetrovska“. To se u jednoj mjeri odnosi i na napadačku navadu SAD, kojima su blizu mnoge zemlje Karipskog mora i Latinske Amerike, koje su dugo trpjele američko vojno, političko i gospodarsko nasilje.

Po meni, ako američki neokonzervativci uskoro ne gurnu svijet u atomski rat, doći će do trajnog mira, jer se ubuduće nijednoj državi neće isplatiti biti napadačicom. Vrijeme neokonzervativaca brzo istječe.

Continue Reading

Ovaj se osvrt kao i mnogi moji noviji osvrti isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi pojavom i rastom udruge država BRICS i posebice nedavno održanim sastankom na vrhuncu zemalja BRICS-a u ruskom gradu Kazanju. Kineski predsjednik Ši Đinping je za sastanka izjavio, da je pojava BRICS-a vjerojatno najvažniji događaj u minulih sto godina.

Međuvladina udruga BRIC (Brazil, Russia, India, Kina) utemeljena je u lipnju 2009. godine u Jekaterinburgu, kako bi unapređivala političku i gospodarsku suradnju među članicama. Skupini BRIC se je 2011. godine pridružila Južna Afrika pa je skupina nazvana BRICS. Na sastanku na vrhuncu 2023. godine u Johannesburgu članstvo u BRICS-u ponuđeno je Argentini, Egiptu, Etiopiji, Iranu, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, ali je Argentina otklonila poziv, a Saudijska Arabija ga još nije prihvatila.

Šesnaesti sastanak na vrhuncu BRICS-a održan je od 22. do 24. listopada ove godine. Sastanku je prisustvovalo 36 državnih prvaka uz glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Antonija Guterresa. Među pozvanim viđenim gostima bili su predsjednici Azerbajdžana, Bjelorusije, Bolivije, Kazahstana, Konga, Kirgistana, Mauritanije, Palestine, Turske, Turkmenistana, Uzbekistana i Venezuele. Vijetnam je predstavljao premijer Fan Min Čin. Ostale zemlje predstavljali su zamjenici premijera ili ministri.

Prije ovogodišnjeg sastanka BRICS-a bila su golema, neostvarljiva očekivanja posebice glede proširenja udruge i glede uvođenja vlastitog novca BRICS-a. Poslije sastanka na vrhuncu u Johannesburgu u listopadu 2023. godine kad je BRICS proširen de facto četirima novim članicama očekivao se je nastavak proširenja. Međutim, umjesto novih članica BRICS je 13 zemalja uzeo za „ortakinje“: Alžir, Bjelorusiju, Boliviju, Indoneziju, Kazahstan, Kubu, Maleziju, Nigeriju, Tajland, Tursku, Ugandu, Uzbekistan i Vijetnam. Zanimljivo je to, što su među zemljama kojima je ponuđeno „ortaštvo“ četiri članice Udruge jugoistočnih azijskih naroda (ASEAN). Brazil se usprotivio uzimanju Venezuele za ortakinju.

Drugo neostvarljivo očekivanje bilo je uvođenje vlastitog novca BRICS-a u bilo kojem obliku. Uvođenje vlastitog novca BRICS-a vodilo bi oštroj dedolarizaciji prekograničnog plaćanja, čuvanja državnih pričuva i ulaganja među članicama BRICS-a. Međutim, BRICS je pokazao da ne želi razoriti dolarski sustav plaćanja i čuvanja pričuva, nego da želi svoj sustav sebi na korist dodati postojećem svjetskom sustavu plaćanja i slanja međubankovnih poruka. Dosadašnji BRICS-ov način svođenja uporabe dolara na najmanju moguću mjeru bilo je međusobno prekogranično plaćanje u domaćem novcu zemalja BRICS-a (Iran-Rusija, Rusija-Indija, Rusija-Kina, Kina-Saudijska Arabija, Kina-Brazil pa čak i Kina-Argentina). Kina više od 50% vrijednosti svojih prekograničnih plaćanja obavlja u juanima, jer mnoge zemlje drže juan kao pričuvni novac. Kina je za više od 120 zemalja prva trgovinske ortakinja.

Oba neostvarena i u kratkom vremenu neostvarljiva očekivanja od sastanka BRICS-a na vrhuncu pokazuju, da su zemlje-utemeljiteljice BRICS-a potpuno svjesne teškog pitanja upravljanja BRICS-om, koji više nije zatvorena skučena udruga, nego skupina zemalja, koja političke i gospodarske odnose u globalnoj vrsti Homo sapiens nastoji urediti na novi način, drukčiji od sadašnjega. Propust dobrog uređenja odnosa u BRICS-u nanio bi nenadoknadljivu štetu strategijskim nakanama te udruge zemalja.

Novo uređenje međudržavnih odnosa bilo bi izravnom oprekom dosadašnjem zapadnom uređenju, koje je uistinu američka hegemonija ili hegemonija privatnog kapitala nakupljenog u Americi. BRICS je mjesto okupljanja zemalja, koje se odmeću od zapadne hegemonije.

Oprez utemeljiteljica BRICS-a je shvatljiv, jer one ne žele i ne smiju propustiti prigodu stvaranja svijeta s novim međudržavnim odnosima i s novim odnosom među narodima, koji sastavljaju našu vrstu. Ako se zaviri u prošlost članica i posebice utemeljiteljica BRICS-a vidi se, da te zemlje povezuje teška kolonijalna baština, koje se te zemlje sad nastoje konačno osloboditi stvarajući novo uređenje odnosa u svijetu. Kolonijalizam je bio čedo kapitalizma.

Kina se je svojevremeno smatrala Središnjom kraljevinom svijeta, koja je 1820. godine imala 32% ukupne svjetske industrijske (manufakturne ili rukotvorbene) proizvodnje, a poslije Prvoga opijumskog rata (1839.-1842.) bila je od zapadnih sila i Japana podijeljena u kolonijalne posjede. Razdoblje od 1842. godine do komunističke revolucije 1949. godine u Kini se naziva Stoljećem poniženja. Indija je stoljećima prije osamostaljenja 1947. godine bila posjed azijskih ili zapadnih osvajatelja. Indija je cijelo stoljeće (1757.-1858.) bila u vlasništvu privatne engleske tvrtke East India Company, a poslije u vlasništvu engleske krune.

Narod Južne Afrike bio je stoljećima izložen najcrnjem sustavu razlučivanja rasa (apartheidu). Brazil je sprva bio portugalskom kolonijom, a ubrzo poslije osamostaljenja 7. srpnja 1822. godine bio je podložen Monroeovom nauku („doktrini“) o uspostavi u Latinskoj Americi područja isključivo američkog utjecaja. Monroeov nauk bio je objavljen 2. prosinca 1823. godine. Rusija je od vladavine Ivana Strašnoga (1533.-1584.) neprekidno bila istinskom velesilom, da bi je zapadne sile poslije mirnog razdruženja Sovjetskog Saveza 1991. godine uzimale za trećerazrednu državu.

Egipat je u svojoj dugoj povijesti bio arapskim, seldžučkim, osmanskim i mamlučkim posjedom, a od otvaranja za prijevoz Sueskog kanala 1869. godine do Srpanjske revolucije 1952. godine de facto britanskom kolonijom. Godine 1956. Francuska, Britanija i Izrael skupno su napali Egipat, ali su se te sile ubrzo povukle poslije prijetnji Sovjetskog Saveza i SAD. Godine 1935. talijanski nasilnik Benito Mussolini napao je samostalnu Etiopsku carevinu i pri napadu uporabio bojne otrove.

Od pronalaska u Iranu nafte i zemnog plina ta je zemlja bila neprestance izložena napadima, obavještajnim zahvatima i državnim udarcima kao što je bio državni udarac, kojim je s vlasti uklonjen zakoniti premijer Mohamad Mosadeg (1951.-1953.), jer je podržavio Englesko-iransku naftnu tvrtku, koja je poslije bila poznata kao British Petroleum, a danas je poznata kao BP.

Zemlje na zapadnim obalama Perzijskog zaljeva bile su isto pod nadzorom Amerike, jer je Amerika monarhijama tih zemalja pružala zaštitu od komunističkih i nacionalističkih revolucija. SAD su prisilile zaljevske zemlje, da naftu prodaju samo za američke dolare („petrodolare“). Poslije Arapsko-izraelskog rata 1973. godine Saudijska Arabija je preuzela 25% dionica američke naftne tvrtke ARAMCO, 1974. godine dodatnih 35% dionica, a 1980. godine Saudijska Arabija je postala potpunom vlasnicom ARAMCO-a. Ujedinjeni Arapski Emirati su punopravna članica BRICS-a, a Saudijska Arabija još nije prihvatila ponudu za članstvo u BRICS-a, ali svesrdno i tijesno surađuje s trima najvažnijim utemeljiteljicama udruge BRICS: Indijom, Kinom i Rusijom. Od Arapsko-izraelskog rata 1973. godine osamostaljene zaljevske zemlje politički i gospodarski rastu i razvijaju se.

Zemlje BRICS-a pomno pripremaju vlastiti način prekograničnog robnog plaćanja, prekograničnih ulaganja i čuvanja novčanih pričuva. Novi sustav imat će više sastavnih dijelova. Govori se o sustavu BRICS Clear, putem kojega bi se upisivali polozi korporacija i država u bankama i drugim financijskim ustanovama. Taj bi sustav za zemlje BRICS-a obavljao poslove, koje je dosad obavljala korporacija Euroclear, koja je čuvala i pričuve država. (Po zapovijedi SAD sustav Euroclear zaplijenio je ruske državne pologe u vrijednosti od 300 milijardi eura.)

Drugi sastavni dio bio bi BRICS Pay, sustav obavijesti o plaćanju, kakav već postoji u obliku Swifta. Swift ima središnje upravljanje pa nepoželjne korisnike poput ruskih, iranskih ili kineskih banaka može isključiti iz sustava obavijesti o plaćanjima. Svrha sustava BRICS Pay je povezivati nacionalne sustave plaćanja, koji već postoje u članicama BRICS-a. BRICS Pay rabi tehnologiju umreženih skupina podataka (Blockchain) i nije usredišten, nego su podatci raspačani po korisnicima. Prijenos obavijesti pokreće pretvorbeni ključ za brzi odziv (Quick Rresponse Code ili QRC) koji ima dvodimenzionalnu sliku u mobilnim telefonima. Sustav nije usredišten, nego postoje raspačane matične knjige (Distributed Ladger Technology) iz kojih se ne mogu brisati podatci, koji su jednom u njih upisani.

Treći sastavni dio novog BRICS-ova sustava plaćanja bit će BRICS Bridge kojim će se izvoditi poravnanja među središnjim bankama zemalja članica. Taj sustav je dodatak ranije planiranom sustavu BIS mBridge, koji je rabeći digitalnu tehnologiju pripravljala bazelska Banka za međunarodna poravnanja (Bank for International Settlements).

Četvrti bitan sastavni dio novog sustava plaćanja je reosiguranje pomorskog prijevoza ukapljenog plina, nafte i naftnih prerađevina, jer zapadne osiguravajuće kuće ne žele osiguravati prijevoz spomenutih proizvoda. Izbjegavanje osiguranja brodova i tovara dio je kaznenih mjera, koje Zapad nameće mnogim zemljama.

Cijeli sustav plaćanja BRICS-a sprječava tijela izvan BRICS-a, da prate prekogranična plaćanja, tako da zapadne ustanove ne mogu znati tko je komu platio za što, koji iznos i kada. Sustav se pravi tako, da tajnost podataka bude zajamčena.

Ako se na prikazani presudan posao BRICS-a dodaju nove zadaće koje su predložile članice BRICS-a zaključuje se, da (1) pred BRICS-om kao udrugom stoji golem posao, koji se ne može obaviti u kratkom vremenu i da (2) BRICS taj posao mora temeljito obaviti, kako ta udruga država ne bi iznevjerila opravdana očekivanja svojih naroda, koji čine 40% svjetskog pučanstva.

Većina članica BRICS-a očekuje, da se njihova udruga upusti u iskorjenjivanje siromaštva, koje još uvijek pogađa mnoge životne zajednice. (Kina je u minulih 40 godina oslobodila siromaštva zapanjujućih 800 milijuna svojih stanovnika.) Kina zahtijeva, da se Nova razvojna banka posveti davanju povoljnih razvojnih kredita zemljama Svjetske Većine.

Rusija je predložila, da se uspostave burze ili sustavi razmjene žitarica i sirovina uključujući i plemenite te rijetke kovine. Taj prijedlog je sračunat na prestanak oslanjanja zemalja BRICS-a na burze u Chicagu, koje vrlo često zlonamjerno barataju cijenama hrane, temeljnih sirovina, ali i plemenitih kovina. Iran je predložio, da se među članicama BRICS-a uspostavi poseban sustav pomorskog prijevoza energenata i sirovina.

Provedba postavljenih zadaća naići će na velike tehničke poteškoće, jer je riječ o vrlo složenim sustavima. Provedba će se suočiti i s mnogim zakonodavnim izazovima, jer će trebati usklađivati ili preinačivati neke propise i zakone članica BRICS-a.

Dok sam pisao ovaj osvrt došla je vijest, prema kojoj BIS odustaje od svojeg sustava mBridge na izričit pritisak Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Zahvat tih dviju svjetskih (ili američkih) ustanova potaknula je izjava ruskog predsjednika Putina tijekom sastanka BRICS-a u Kazanju, da će BRICS Bridge rabiti mBridge za poravnanja među središnjim bankama zemalja BRICS-a. Dužnosnici Svjetske banke i MMF-a izrijekom su kazali, da se ne smije dopustiti uporaba mBridgea zemljama, koje su pod financijskim kaznama pa BIS kani potpuno odustati od uspostave sustava mBridge.

Usto, u međuvremenu se je otkrilo, da je opremu i programe za uporabu umreženih skupina podataka (Blockchain) BIS-u dala upravo kineska Središnja banka. Dužnosnici Svjetske banke i MMF-a su ustvrdili, da uporaba kineske opreme i programa nosi veliku neizvjesnost. Dosadašnja uporaba kineske tehnologije za mBridge pokazuje, da BRICS ima primjerenu tehnologiju za postavljanje svojega posebnog sustava BRICS Bridge. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je izjavio, da odustajanje BIS-a od mBridgea pokazuje, da Švicarska kao država nije više neopredijeljena ili neutralna.

Usput ću spomenuti to, da sam se svojevremeno začudio vijesti, da BIS pripravlja svjetski sustav plaćanja i poravnanja, koji je inačica postojećem sustavu koji nadziru Swift i Euroclear te u kojemu bi plaćanja i poravnanja trebala biti tajnovita, jer se rabi tehnologija umreženih skupina podataka (Blockchain) i zaštićeni mobilni prijenos podataka. Ponadao sam se, da će uspostavom novog sustava plaćanja BIS-a kazne protiv nepoćudnih država biti nemoguće provoditi. BIS-ovo odustajanje od mBridgea je nedvojbeno odgovor Zapada na političku, gospodarsku i financijsku ugrozu, koja zapadnom sustavu uređenja svijeta tobože dolazi od udruge BRICS.

Prisila da BIS napusti mBridge sračunata je na zadržavanje mogućnosti financijskog kažnjavanja zemalja i njihovih banaka putem zloporabe sustava Swift i Euroclear. Tom prisilom zapadne zemlje i posebice Amerika kažnjavaju same sebe, jer će sve više zemalja Svjetske većine izbjegavati uporabu dolara za prekogranična plaćanja i ulaganja te za čuvanje pričuva. Predsjednik Putin je u Kazanju rekao, da je zloporabom Swifta „dolar pretvoren u oružje“. Odustajanje BIS-a od mBridgea potkopat će dolar i potaknuti dedolarizaciju.

Zaslugom zemalja u razvitku naša vrsta je sad u prelasku iz Pax americana u svijet samoupravljanja naroda i dvostrane suradnje njihovih država. To je prijelomna točka u povijesti civilizacije. Vrsta se još nalazi u razdoblju kapitalističke civilizacije. Sadašnje udarno sredstvo kapitalizma je američki dolar kao što su prije bili engleska/britanska funta i nizozemski gulden (guilder ili zlatnik) i prije svih srebreni taler ili talir Svete rimske carevine.

BRICS želi početno smanjiti uporabu dolara u prekograničnom plaćanju i u čuvanju novčanih pričuva i to uvođenjem novčarske košare BRICS-a. Vrijeme će jamačno donijeti uvođenje obračunskog novca BRICS-a. Uvođenje novčarske košare BRICS-a dovoljno je za početak dedolarizacije poslovanja zemalja BRICS-a.

Strategijska zamisao BRICS-a o temeljitoj zamjeni Pax americana samoupravljanjem naroda i dvostranom (bilateralnom) suradnjom nacionalnih država ne smije se pokvariti kratkovidnim, lakomislenim i usiljenim uvođenjem novog sustava prekograničnog plaćanja među zemljama BRICS-a. Prekomjerna uporaba ili zloporaba američkog dolara samo je jedno od zala, koje je narodima donio kapitalizam. „Ne treba bebu baciti s prljavom vodom.“ [Das Kind mit dem Bade ausschütten, prema njemačkom satiričaru franjevcu Thomasu Murneru iz njegove knjige Die Narrenbeschwörung (Poziv budalama) objavljene 1512. godine.]

BRICS ne treba žuriti s uspostavom svojega posebnog sustava plaćanja, jer gospodarstva zemalja BRICS-a rastu, a gospodarstva Skupine sedam (G7) slabe (Francuska, Italija) ili propadaju (Japan, Njemačka, Britanija). Gospodarstva zemalja BRICS-a su u punom zamahu.

BRICS ne treba žuriti ni s proširenjem svojih redova. Demokracija se ne smije prometnuti u bezvlađe pa utemeljiteljice BRICS-a trebaju i nadalje upravljati udrugom putem suglasja. Zemlje mogu surađivati s BRICS-om na mnogo načina. Jedan način „članstva“ bila bi tijesna suradnja s kojom od utemeljiteljica BRICS-a koje imaju dobar zemljopisni položaj (Brazil, Rusija), razvijenu tehnologiju i trgovinu (Indija i Kina) ili jak obrambeni sustav (Rusija). Uvođenje „ortaštva“ je dobra zamisao.

BRICS-om se treba upravljati tako, da konačno uspije „osveta“ zemalja BRICS-a kao ranijih žrtava kolonijalizma. „Kolo od sreće uokoli/ vrteći se ne pristaje:/ tko bi gori, eto je doli,/ a tko doli gori ustaje.// Sad vrh sablje kruna visi,/ sad vrh krune sablja pada,/ sad na carstvo rob se uzvisi, a tko car bi, rob je sada.// (Ivan Gundulić, Osman, 1926)

Continue Reading