Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt za razliku od većine mojih novijih osvrta bavi jednim iznimnim događajem. Osvrt se bavi ruskim napadom novim raketnim sustavom „Orešnik“ (Lijeska) na ukrajinski vojnoindustrijski zavod u Dnjepropetrovsku 21. studenoga te mogućim posljedicama tog iznenađujućega i zapanjujućega napada.

Ruskom napadu na Dnjepropetrovsk prethodili su ukrajinski napadi dalekometnim američkim raketnim sustavima ATACMS (19. studenoga) na rusku oblast Brijansk te dan kasnije britanskim sustavima Storm Shadows na oblast Kursk. Na taj napad uslijedile su dvije objave ruskog predsjednika Putina, koji je prvo objasnio koje je i kakvo sredstvo bilo uporabljeno. Drugo, ruski predsjednik je izjavio, da će novi napadi „Lijeskom“ ovisiti o ukrajinskom djelovanju te da odmah počinje serijska proizvodnja tog sustava.

Što je i kakav je „Orešnik“? To je raketni sustav srednjeg dometa (kraćega od 5.000 km) pa se na nj ne odnose ugovori o ograničavanju strategijskih ili interkontinentalnih raketnih sustava. Sustav „Lijeska“ ima šest udarnih glava, od kojih svaka ima šest posebnih udarnih letjelica. Udarne glave mogu imati atomski naboj, a mogu imati i uobičajeni rasprskavajući naboj. „Lijeska“ kojom je napadnut Dnjepropetrovsk nije imala nikakav naboj, nego je svu veliku štetu napravila fizičkim udarcima, jer su sve rasute letjelice doletjele brzinom od 10 mahova, jureći deset puta brže od zvuka. Kasnije je bivši ruski predsjednik i premijer Dmitrij Medvedev objasnio, da „Lijeska“ velikim zamahom probija betonske ploče građanskih skloništa.

Očekuje se da će uskoro jedan dio ruskih podmornica pa i podmornica na atomski pogon biti opremljen raketnim sustavima „Lijeska“, koji će djelomice zamijeniti dosadašnji podmornički raketni sustav „Bulava“. Mnogi izvjestitelji smatraju, da je „Lijeska“ napravljena na osnovi sustava „Bulava“, iako rusko vodstvo tvrdi, da je sustav „Lijeska“ izvorno razvijen temeljem ukupnog ruskog znanja o raketarstvu.

Ukrajinski predsjednik Zelenski je prosudio, da je ruski predsjednik Putin novu raketu zabacio u strahu od ukrajinskih napada američkim i britanskim raketnim sustavima na dvije ruske oblasti. Velika većina medijskih izvjestitelja smatra, da zabacivanje (lansiranje) sustava „Lijeska“ na Dnjepropetrovsk predstavlja ozbiljno rusko upozorenje Ukrajini i članicama Atlantskog saveza, koje su Ukrajini dodijelile ne samo raketne sustave, nego i vojne stručnjake za zabacivanje i usmjeravanje raketnih sustava.

Do iznenadnoga, ranije nepredviđenog sastanka Vijeća NATO-a 26. studenoga Ukrajina je izvela još dva napada na oblast Kurska 23. i 25. studenoga kad je zabacila ukupno 13 raketa ATACMS, od kojih je 10 bilo zaustavljeno, a 3 su pogodile zračnu luku i protivzračni sustav opet uz napravljenu malu štetu. Rusija je namjerno odgodila svoj odgovor na nove ukrajinske napade na mete u Rusiji. Britanija je navodno tražila od Ukrajine, da se privremeno uzdrži od novih napada na Rusiju britanskim raketama Storm Shadows.

Kad je riječ o strahu valja se spomenuti nastojanja Josifa Staljina, da poslije rata iz Istočne Europe provali u Zapadnu Europu. Naime, Staljin je poslije obračuna s Japanom u kolovozu i rujnu 1945. godine pomišljao, da njegova Crvena armija napadne zemlje Zapadne Europe, posebice zato što su neposredno poslije rata u Francuskoj i Italiji komunisti bili u vladajućim koalicijama, a u Jugoslaviji na vlasti.

Staljin se je pokolebao glede daljnjeg prodora na zapad Europe, jer se je plašio „Hirošime“: Sovjetski Savez tad još nije imao atomsko oružje. Poslije napada sustavom „Lijeska“ na Ukrajinu u Europi se govori o strahu od „Dnjepropetrovska“. Staljin se je umjesto prodora na zapad Europe bio odlučio za prodor na jug Europe, jer se je u Grčkoj vodio građanski rat. Nakon ranije očekivane pobjede komunista u toj zemlji Staljin je od Albanije, Bugarske, Grčke, Jugoslavije i Rumunjske kanio napraviti „Balkansku konfederaciju“. Toj se nakani usprotivio Josip Broz, koji nije htio stupiti u konfederaciju s „neslavenskim“ narodima. Broz je htio samo konfederaciju Bugarske i Jugoslavije.

Broz je prestao pomagati komuniste u Grčkoj kad se je Amerika umjesto Britanije uključila u grčki građanski rat, koji su grčki komunisti izgubili. Bugarski komunistički prvak Georgij Dimitrov bio je ubijen, a Broz je opet promijenio stranu i vezao se uz Zapad kao što je bio vezan i do dolaska Crvene armije u Beograd u listopadu 1944. godine. Kad je Sovjetski Savez 1949. godine napravio atomsko oružje bilo je kasno i za prodor na zapad Europe, jer je te godine utemeljen Atlantski savez, a tri zapadna okupacijska područja Njemačke pretvorena su u „suverenu“ Saveznu Republiku Njemačku.

Raketni sustav „Lijeska“ je vrlo opasan i bez atomskog naboja umetnutog u udarne glave, a ruske vlasti tvrde, da se za „Lijesku“ ne predviđa da nosi atomske glave. „Lijeska“ je savršeno sredstvo zastrašivanja mogućeg napadača, koji bi znao kakav ga odgovor čeka, ako napadne zemlju koja ima sustav „Lijeska“. Zapadni promatrači prihvaćaju tvrdnju ruskih stručnjaka, da zasad nema pravog odgovora na zabacivanje raketa „Lijeska“ i to zbog njihove silne brzine. „Lijeska“ u pet minuta prevali stazu od 1.000 kilometara.

Ako su letjelice „Lijeske“ opremljene uobičajenim rasprskavajućim nabojem na njih se ne odnose ni ugovori o ograničavanju  raketnog naoružanja ni zabrana širenja nuklearnog oružja. Koliko se zna, dosad nuklearno oružje ima devet zemalja, a nadomak proizvodnji nuklearnog oružja je Iran. Zato će sustav „Lijeska“ dobro doći svakoj državi na svijetu i to kao prijetnja mogućem napadaču, kakva je za Josifa Staljina bila atomska bomba bačena na Hirošimu.

Može se očekivati, da će „Lijeska“ biti najtraženije i najprodavanije oružje. S nabavom takvog oružja doći će i gradnja skloništa i spremišta za to oružje. „Lijeska“ će tražiti postavljanje nove obrambene podloge. Zaštiti slabijih zemalja, koje nisu u mogućnosti napraviti svoje atomsko oružje pridonijet će i novi kineski protivzračni i protivsvemirski sustav zemlja-zrak HQ-19 (Hongqi-19, Crvena zastava).

Sustav HQ-19 je savršeniji od sličnih zapadnih sustava, jer otkriva zabačene rakete već na udaljenosti od 3.000 kilometara, a napada neprijateljske rakete velikom točnošću. Sustav HQ-19 pogađa dolazeće rakete na udaljenosti do 200 kilometara i do visine od 150 kilometara. Sustav HQ-19 uništava rakete napadača srazom: zamahom svojeg gibanja i bez uporabe rasprskavajućeg punjenja. Sustav HQ-19 bio je prikazan na Zrakoplovnom sajmu u gradu Žuhai u pokrajini Guandong od 12. do 17. studenoga ove godine.

Napadački sustav „Lijeska“ i obrambeni sustav HQ-19 su sustavi kao stvoreni za zaštitu malih zemalja, koje u blizini imaju nametljive napadačke susjede. To se prvobitno odnosi na sve zemlje Istočnog Sredozemlja i Bliskog Istoka, kojima je susjed Izrael, koji je najzagriženija i najbezobzirnija napadačka sila na svijetu. Svaka zemlja prije napada na koju od susjednih ili obližnjih zemalja odsad će dobro razmisliti prije napada, jer će je prvo dočekati obrambeni sustav HQ-19, a poslije će biti napadnuta sustavom „Lijeska“. Bit će straha i od „Hirošime“ i od „Dnjepropetrovska“. To se u jednoj mjeri odnosi i na napadačku navadu SAD, kojima su blizu mnoge zemlje Karipskog mora i Latinske Amerike, koje su dugo trpjele američko vojno, političko i gospodarsko nasilje.

Po meni, ako američki neokonzervativci uskoro ne gurnu svijet u atomski rat, doći će do trajnog mira, jer se ubuduće nijednoj državi neće isplatiti biti napadačicom. Vrijeme neokonzervativaca brzo istječe.