Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt za razliku od većine mojih novijih osvrta, koji su se bavili značajkama današnjeg svijeta, bavi iznenadnim i neobičnim američkim ratovanjem uvoznim trošarinama. Sustavnom ratovanju trošarinama predsjednik Donald Trump odao se je još 2018. godine kad je na Kinu navalio prve značajne trošarine. Četrdeset peti predsjednik SAD utaman je smatrao, da će nametanjem trošarina suzbiti gospodarski, trgovinski i tehnološki razvitak Kine te ograničiti politički utjecaj Kine u svijetu. Predsjednik Joe Biden se je iskalio namatanjem silnih trošarina Rusiji, što je pomoglo opći i posebice industrijski razvitak Rusije, koje gospodarstvo je postalo petim gospodarstvom (PPP) u svijetu i najvećim gospodarstvom Europe. (Europska unija je minulih godina Rusiji izrekla čak šesnaest kola gospodarskih kazni. (Mnogi Hrvati za kolo kažu „krug“, jer ne razlučuju krug od kružnice.)

[Predsjednik Barack Obama dobio je 2009. godine Nobelovu nagradu za mir, jer se je bio zarekao da Amerika neće više počinjati ratove i jer je gotovo raspustio vojni zatvor (GTMO) u američkom mornaričkom uporištu (NSGB) u Zaljevu Gvantanamo na Kubi. Predsjednik Obama je održao obećanje da neće počinjati nove ratove, ali je upropastio mnoge države obavještajnim potkopavanjem (Tunis, Egipat, Jemen, Libiju, Siriju, Ukrajinu i druge). Predsjednik Obama zamijenio je napade oružjem obavještajnim potkopavanjem. Sad je predsjednik Trump napade oružjem na druge države zamijenio slobodnim izricanjem gospodarskih i trgovinskih kazni u obliku trošarina. Da je Donald Trump ljevičar ili „demokratski liberal“, a ne razglašeni desničar možda bi i on zaslužio Nobelovu nagradu.]

Objavljena svrha nameta uvoznih trošarina je povećanje industrijske proizvodnje u SAD. Budući da u kapitalizmu proširenje industrijske proizvodnje dolazi od ulaganja korporacija, a ne države, valja očekivati da će namet uvoznih trošarina na neki način potaknuti korporacije, da ulažu u proizvodnju u Americi. Novi američki državni ustroj nametom trošarina prisiljava američke korporacije, koje su proizvodnju imale u tuđini da obnove proizvodnju u Americi.

Ujedno, namet uvoznih trošarina navodi mnoge tuđe korporacije, da ulažu u proizvodnju u Americi, ali ta proizvodnja je sračunata na zadovoljenje potražnje na američkom tržištu, a ne na izvoz. Tako je postupila njemačka korporacija BASF. Ipak, korporacija BASF i u Kini počinje proizvodnju za kinesko tržište, koja će biti znatno jeftinija od njezine proizvodnje u SAD. Europske proizvodne korporacije bježe iz Europe, u kojoj je plin iznimno poskupio od onesposobljenja plinovodâ u Baltičkom moru, kojima je ruski plin dopreman u Europu.

(BASF, Bayer, Michelin i druge korporacije, koje su za svjetsko tržište dosad rabile jeftin ruski plin u Europi, posebice u Njemačkoj premještaju svoju proizvodnju u daleke zemlje. Ipak, izdatci proizvodnje u SAD su razmjerno visoki pa ne treba očekivati, da će američki proizvodi koje god korporacije biti nadmetljivi ili konkurentni na svjetskom tržištu. Americi nedostaju i vješti industrijski radnici, kakvih u Kini ima golemo mnoštvo u svim strukama.)

Čini se, da je Donaldu Trumpu više stalo, da pokaže silu američke veledržave u nastajanju, nego da uistinu riješi pitanje reindustrijalizacije Amerike, koja bez jake industrijske proizvodnje ne može imati uravnoteženu trgovinsku razmjenu sa svijetom. Kao što sam naveo u jednom ranijem osvrtu Donald Trump je opijen nametom trošarina i prijateljskim zemljama (Kanada, Meksiko, Europska unija, Indija, Japan i druge zemlje) i neprijateljskima (Kina, Rusija, Iran, Sjeverna Koreja, Južna Afrika i druge zemlje).

Posebno je zanimljiv namet uvoznih trošarina na čelik i aluminij, koje iznose 25% kupovne vrijednosti proizvoda bez obzira na zemlju podrijetla proizvoda. Od ukupne svjetske proizvodnje čelika u 2024. godini od 1.881 milijuna tona Kina je proizvela 1.005 milijuna tona ili 53%. Indija je imala udio u svjetskoj proizvodnji čelika 8%, Japan 4,5%, SAD 4% i Rusija 3.8%. Kina proizvodi 13 puta više čelika od SAD.

U svjetskoj proizvodnji aluminija od 65 milijuna tona 2024. godine Kina je sudjelovala 66%, Indija 5,8%, Rusija 5,4%, Kanada 4,2%, a SAD 1,5%. (SAD su u 2024. godini proizvele 1 milijun tona aluminija, a u 1980. godini 4,7 milijuna tona.) Očito je, da su američke velekorporacije premještale svoju proizvodnju u tuđe zemlje, kako bi namaknule zaradu puno veću od moguće zarade u SAD i to zbog skupoće, a manje proizvodnosti rada u Americi. Sad se američka država nametom uvoznih trošarina, koje su sredstvo države snažno upleće u američko i u svjetsko gospodarstvo.

Slobodno nametanje uvoznih trošarina stvara neizvjesnost među proizvodnim korporacijama diljem svijeta. Zato kapital bježi iz proizvodnih korporacija i traži utočište u drugim vrijednosnicama. Vrijednost dionica na američkom tržištu dionica (Dow Jones, Nasdaq, S&P) nakon objave američkih uvoznih trošarina smanjena je u jedan dan za 1,7 trilijuna dolara. Od povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću američka tržišta dionica izgubila su ukupno 4 trilijuna dolara.

Uvođenje trošarina kratkoročno će izazvati i poskupljenje i smanjenje proizvodnje tvarnih dobara. Korporacije će povećanje izdataka prenijeti na kupce, što će izazvati opću skupoću ili inflaciju, koja nosi smanjenje kupovne sposobnosti građana ili obitelji, korporacija i države. Usto, korporacije koje pod pritiskom nameta trošarina nastoje obnoviti i povećati proizvodnju u SAD trebaju vrijeme za gradnju proizvodnih pogona i za obuku osoblja, koje se je odviklo od industrijske proizvodnje. Dvadesetak milijuna došljaka, koje su Demokrati za svoje četverogodišnje vladavine namamili u Ameriku uglavnom nisu vični industrijskoj proizvodnji.

Mnoge američke proizvodne korporacije protive se nametu uvoznih trošarina, zato što (1) nisu sposobne u kratkom roku izgraditi nove pogone i (2) što nisu u stanju brzo osposobiti nove radnike za industrijsku proizvodnju. Usto, mnoge se proizvodne korporacije suočavaju s uvoznim trošarinama na tuđim tržištima. (Čini, da je od svih američkih proizvodnih korporacija najslabije prošao proizvođač poljoprivrednih strojeva John Deere. Kina je ili odustala od nabave hrane u Americi ili je uvela trošarine na uvoz američke hrane u Kinu. Usto, John Deere odnedavno pravi skupe poljoprivredne strojeve na elektroničko programsko upravljanje, za koje poljoprivrednici nemaju dovoljnu sposobnost kupnje. Usto, John Deere je – kako bi  čim više „gulio“ poljoprivrednike – održavanje isporučenih strojeva povukao u svoja središta za održavanje pa poljoprivrednici više nemaju popravak svojih strojeva na mjestu kvara.

Američki slobodan i širok namet uvoznih trošarina stvorio je veliku neizvjesnost diljem poslovnog svijeta. Zato se pogođene države, ali i države koje još nisu pogođene trošarinama (1) pripremaju za otvaranje novih tržišta, koja će im zamijeniti američko i (2) stvaraju saveze ili strategijska ortaštva (Rusija-Kina, Saudijska Arabija-Kina, Iran- Kina), koje će im pomoći da se lakše odupru nametu trošarina. Kanada se dogovara s Europskom unijom Japanom, Južnom Korejom pa čak i s Kinom. (Novi kanadski premijer Mark Carney otputovao je odmah poslije ustoličenja u Europu, kako bi u Bruxellesu i Londonu dogovorio „zamjensku“ trgovinsku suradnju.) Europska unija jača trgovinske veze s Latinskom Amerikom.

Među zemljama, koje su najteže pogođene američkim nametom uvoznih trošarina su najjače trgovinske ortakinje Amerike. Vrijednost trgovine SAD s Kanadom bila je 2024. godine veća od trilijun dolara, s Meksikom 840 milijardi dolara, s Europskom unijom 762 milijarde dolara; s Kinom (2023.) 640 milijardi dolara; s Indijom (2024.) 130 milijardi dolara, a s Brazilom 75 milijardi dolara. Zato se je i očekivalo, da će (1) američki izvoz u zemlje kažnjene trošarinama dočekati kaznene protivmjere te (2) da će pogođene zemlje tražiti zamjenu za američko tržište, da će se one međusobno povezivati i da će nastojati izbjegavati plaćanje u američkim dolarima za međusobno razmjenjivanu robu.

Usprkos američkom nametanju uvoznih trošarina, predsjednik Trump želi istovremeno ojačati dolar i zadržati ga kao svjetski pričuvni novac. Ipak, namet uvoznih trošarina odvraća sve zemlje svijeta od trgovinske i ulagateljske suradnje sa SAD što posljedično nosi znatno prekogranično plaćanje mimo američkog dolara. Takav razvitak u međunarodnoj trgovini i u ulaganjima očito vodi slabljenju ne samo uloge, nego i vrijednosti dolara. Povijest trgovanja i ulaganja je pokazala, da pričuvnim novcem može biti samo najjači svjetski novac, koji je uistinu jak.

Tako je svojevremeno bilo s habsburškim ili đenovskim talerom, nizozemskim guldenom ili florinom, engleskom/britanskom funtom te poslije Drugoga svjetskog rata donedavno s američkim dolarom. Sad je američko gospodarstvo slabo, a dosadašnja visoka američka domaća tržišna potražnja počivala je „na vjeri“ ili na zaduživanju američkih građana ili obitelji, američkih korporacija i američke države. Sad bi američki predsjednik Trump htio „na vjeru“ sačuvati snagu američkog dolara te ga učiniti jakim i svjetskim pričuvnim novcem. Ipak, zemlje Svjetske većine predvođene BRICS-om imaju izbor u međusobnoj suradnji i više nisu ovisne o trgovanju s Amerikom, reindustrijalizacija koje je neizvjesna i upitna.

Najzagonetnije pitanje vezano uz slobodan američki namet trošarina po meni je jednostranost Donalda Trumpa u izboru sredstava i načina reindustrijalizacije američkog gospodarstva. Primjerice, Amerika bi se mogla reindustrijalizirati i slabljenjem dolara što bi potaknulo izvoz američkih tvarnih proizvoda, ali sadašnji američki državni ustroj to ne dopušta. Trumpovo posezanje za uvoznim trošarinama ne može se objasniti ni oponašanjem predsjednika Williama McKinleyja, koji je bio predsjednik od 4. ožujka 1897. do ubojstva 14. rujna 1901. godine. Predsjednik McKinley je od Amerike napravio svjetsku gospodarsku i trgovinsku velesilu, ali je djelovao u podijeljenom svijetu. (Koncem devetnaestog stoljeća u američko tržište, koje je bilo zatvoreno trošarina pohrlio je britanski kapital, koji se je u sirovinama bogatoj Americi mogao bolje ploditi, nego u Britaniji.) Do Prvoga svjetskog rata svjetskim gospodarskim velesilama su postali i Njemačka ujedinjena pod Bismarckom i Japan za obnove carstva poslije ukidanja feudalnog šogunata u studenomu 1867. godine.

Trumpova jednostranost očito dolazi od Trumpova umnog stanja, a o izravnim razlozima tog stanja izdaleka se može samo nagađati. To što se izdaleka može zapaziti je potreba Donalda Trumpa kao osobe, da neprestance govori. Američki predsjednik svako potpisivanje nebrojenih izvršnih zapovijedi pretvara u malu konferenciju za tisak. Predsjednik Trump i za putovanja zrakoplovom razgovara s novinarima. Donald Trump se neprestance javlja na vlastitoj privatnoj mreži Truth Social. Potreba za neprestanim govorenjem se povećava s napredovanjem životne dobi.

Moguće je, da se u sadašnjoj životnoj dobi Donald Trump vraća u neka minula vremena, ali ni o tomu ne valja nagađati. Koji god umni razlog trošarinskoj jednostranosti Donalda Trumpa bio, američko nametanje uvoznih trošarina neće (1) reindustrijalizirati Ameriku, (2) u Americi napraviti suvremenu prijevoznu podlogu kakva postoji u Kini, (3) ojačati američki dolar niti će (4) obnoviti američki dolar kao svjetski pričuvni novac.

Postavlja se pitanje: Hoće li američki državni ustroj u sadašnjim brzim promjenama u svijetu potratiti vrijeme američkog naroda kao što ga je potratio ustroj Joea Bidena? Mnogi drugi narodi – posebice stari – sad dobro rabe svoje vrijeme.

Continue Reading