Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom današnje geopolitike. Osvrt se bavi iznimnom i jedincatom političkom pojavom Volodimira Zelenskog, koji je donedavno određivao stav i postupanje zapadnih političara. Osobnu volju dosadašnjeg ukrajinskog predsjednika bez pogovora su provodili ukrajinski građanski i vojni dužnosnici, ali i zapadni političari i zapadni skladištari oružja. Zelenskom su se dugo dodvoravali svi zapadni političari i izlazili mu ususret u zadovoljavanju političkih, financijskih i vojnih želja. Zapad se odzivao na najneznatniji mig Zelenskoga.

Postavlja se pitanje: „Otkud je dolazila svemoć Zelenskoga?“ Odgovor na postavljano pitanje vjerojatno valja tražiti u pojavi još jednog sličnog političara u osobi izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Premijeru Netanyahuu kao i ukrajinskom predsjedniku Zelenskom prijašnji američki predsjednik Joe Biden obećavao je svesrdnu i sveobuhvatnu američku pomoć „dok god ta pomoć bude potrebna“ (,for as long as it takes‘). Očito je, da postoji poveznica između Netanyahua i Zelenskog, kao što postoji i poveznica između Projekta Ukrajina i Projekta Izrael. Razlika među spomenutim projektima je u tomu, što se jedan od tih projekata provodi u moru nesložnih arapskih ili islamskih zemalja, a drugi u susjedstvu prostorno najveće države svijeta, koja pripada staromu političkom narodu, a ne vjerski usmjerenom pučanstvu.

Bilo je u najmanju ruku zanimljivo pratiti držanje i postupke Volodimira Zelenskog. Narod Zelenskog je uz njegovo osobno nastojanje i na njegov poseban način poslužio kao sredstvo Zapada za napad na Rusiju, koji je bio sračunat na njezino uništenje i komadanje. Američki ministar vanjskih poslova Rubio je priznao, da je Zapad dosad ratovao protiv Rusije putem zastupnika. (U engleskom govornom području se govori o ratovanju putem zastupnika, opunomoćenika ili ovlaštenika.) Ipak, po držanju i postupcima Zelenskog zaključivalo se, da on predvodi Zapad u obračunu s Rusijom.

Zelenski je kao glumac po struci prisvojio ulogu mesije i spasitelja Europe te cijelog Zapada. Nije Zapad spasitelj Ukrajine, nego je Zelenski spasitelj Zapada. Zapad je prihvatio tu ambiciju ili vlastoljubljivost Zelenskog, jer sam nije htio preuzeti ulogu predvodnika obračuna s Rusijom strahujući od moguće osvete Rusije. Čak je i Atlantski savez zatomio svoju vojnu i odnedavno napadačku ulogu te svoje djelovanje prikrio svesrdnom vojnom pomoći svojih članica Ukrajini i to u oružju i streljivu, novcu i stručnoj pomoći te u obavijestima za bojište. Cijelom Zapadu, većini Ukrajinaca i samom Zelenskom se činilo, da je politički organizam Zelenskog nepropadljiv.

Zelenski je bio prihvatio ulogu predvodnika Zapada, ali je nastojao ostaviti dojam, da on samo moljaka Zapad za pomoć Ukrajini, iako se je po zapadnoj pripravnosti za pružanje pomoći Ukrajini moglo zaključiti, da je Zapad dužan i obvezan pomoći Ukrajini te da je to obveza Zapada prema jednoj višoj, svemoćnoj sili, koja se skrbi za Zelenskog i za Ukrajinu.

Ipak, na prelasku iz prošle u ovu godinu dogodila se „silna preobrazba“, kako je jednom napisao Dobriša Cesarić. Na izborima u studenomu prošle godine pobijedio je Donald Trump, pred kojim se je povukla dotadašnja vlast Demokrata, koji su u političkoj vlasti neokonzervativaca i u financijskoj ovisnosti od kozmopolitskog, svjetskog privatnoga kapitala. Nastupila je velika promjena u stavu američkih vlasti prema pomoći Ukrajini. Nitko ne zna ni koliku i kakvu je pomoć Zapad dao Ukrajini ni koliku i kakvu pomoć je Ukrajina primila. (U američkoj politici se je uvriježila izreka: „10 posto za velikog gospodara“.) Ipak, Amerika je pružila Ukrajini višekratno veću pomoć od ukupne pomoći ostalih zemalja Zapada.

Predsjednik Donald Trump ima pogled na pomoć Ukrajini drukčiji od pogleda Demokrata, neokonzervativaca i svjetskog kapitala nagomilanoga u Americi. Donald Trump iskreno želi uspostavu mira u svijetu pa on želi privesti kraju Rat za Ukrajinu. Trumpu smeta nastojanje Zelenskog i Europske unije da se rat u Europi nastavi. Trump želi ograničiti pomoć Ukrajini, kako bi je prisilio na prihvaćanje mirovnog ugovora, koji bi Amerika izravno sklopila s Rusijom, jer je sadašnji Rat za Ukrajinu rat između SAD i Rusije.

Moljakanje američke pomoći više ne pomaže Zelenskom, a pomoć ostalih zapadnih zemalja Zelenskom nije dovoljna za njegovu „pobjedu nad Rusijom“. Ako Zelenskom američka pomoć ne dolazi milom, možda će mu doći silom. Za posjeta Bijeloj kući 28. veljače ove godine Zelenski se je pred novinarima prepirao s američkim predsjednikom te mu otvoreno prijetio. Držanje ukrajinskog predsjednika toliko je bilo prekoračilo mjeru, da je američki predsjednik zapovjedio, da se Zelenskog udalji iz Bijele kuće, koju on poslije tadašnjeg izgona još nije posjetio.

Poslije izgona iz Bijele kuće Zelenski je zrakoplovom doletio u London, gdje ga je svesrdno dočekao neokonzervativac i laburistički premijer Keir Starmer. Otad se Zelenski sukobljava s američkom državnom upravom i zdušno nastoji zavaditi Europu s Amerikom, kao da je Europa sposobna sama pomoći Ukrajini „pobijediti Rusiju“. Zelenski je nastojao okrenuti London i Europsku uniju protiv Amerike. Europa je – očekujući da će sama morati pomagati Ukrajinu i Zelenskog – smislila program Ponovnog naoružavanja Europe, ali taj program nailazi na otpor njezinih ključnih članica.

[Nedavno je javljeno, da se ubrzano osipa Savez voljnih, koji je nastojao uspostaviti britanski premijer Keir Starmer i koji je trebao jamčiti provedbu očekivanog mirovnog sporazuma za Ukrajinu. Isto tako, ključne europske zemlje (Italija, Francuska, Španjolska, Poljska) nisu pripravne plaćati briselski program Ponovnog naoružavanja Europe. Javljeno je i to, da je francuski predsjednik Emmanuel Macron predložio, da se provedba, zaštita i jamčenje mira u Ukrajini prepusti Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda.]

Osobni prijepor Zelenskog i Trumpa pred novinarima u Bijeloj kući dogodio se dva tjedna poslije dugačkoga telefonskog razgovora predsjednika Trumpa i predsjednika Putina. Prava svrha tog razgovora bili su obnova pravih diplomatskih odnosa te oporavak političkih i poslovnih odnosa Amerike i Rusije. Predsjednik Trump je poslije svojeg razgovora s predsjednikom Putinom izjavio, da Amerika i Rusija imaju goleme mogućnosti, koje trebaju iskoristiti suradnjom svojih država i svojih poslovnih zavoda. Posebno je spomenuo suradnju dviju država u Arktičkom moru, koje je nastavak golemog ruskog kopna i od kojega Ameriku (zasad) razdvajaju Kanada i Grenland. Mnogi politički promatrači očekuju, da će suradnjom Rusije i SAD biti popravljen namjerno oštećeni Sjeverni tok u Baltičkom moru te da će biti obnovljena doprema ruskog prirodnoga plina Europi.

Donald Trump želi uspostavu svjetskog mira pa treba pomoć velesile Rusije u svijetu i posebice na Bliskom Istoku. Zato Zelenski i njegovi pokrovitelji nastoje spriječiti pomirbu Amerike i Rusije novim ulascima ukrajinske vojske u ruski državni prostor, napadima na energetska postrojenja u Rusiji te poticanjem međusobnog sukoba Europske unije i SAD. Unatoč tom nastojanju, Amerika i Rusija nastavljaju međusobno surađivati. Te dvije države sad žele uspostavu uobičajenih i uvriježenih diplomatskih odnosa te žele produbljivati i širiti svoju suradnju, koja uključuje i obustavu Rata za Ukrajinu te uspostavu trajnog mira u Europi.

Ipak, Zelenskom, Ukrajini i Europskoj uniji nema mjesta za američko-ruskim pregovaračkim stolom. Oni su se sami isključili iz razgovora Rusije i Amerike, jer žele nastavak rata, a ne uspostavu mira. Nedavno su u Rijadu ruski i američki stručnjaci za zaštitu plovidbe u Crnom moru međusobno razgovarali dvanaest sati, a američka i ukrajinska poslanstva su u dva maha ukupno razgovarala sedamdeset minuta.

Na nedavnom sastanku u Rijadu SAD i Rusija su se dogovorile o zaštiti plovidbe trgovačkih brodova u Crnom moru, koja će omogućiti isporuke ukrajinskog i ruskog žita i gnojiva svjetskom tržištu. Usto, Rusiji će biti uklonjene gospodarske kazne, koje su je sprječavale da slobodno, bez opasnosti zaplijene rabi svoje brodove za prijevoz hrane i gnojiva, a ruskoj agrarnoj banci bit će ukinuto ograničenje uporabe zapadnog sustava plaćanja SWIFT. Rusija će moći slobodno nabavljati poljoprivredne strojeve. Mnogi promatrači kažu, da je Rusija u Rijadu dobila sve što je tražila, a da Amerika pritom nije ništa izgubila, jer ona nema probitaka u Ukrajini. Treba spomenuti i to, da će Amerika utjecati na Europsku uniju da i ona olabavi kazne Rusiji. Ne treba čuditi to, što su i Europska unija i Zelenski kivni na Ameriku, jer u mnogome izlazi ususret Rusiji.

Trumpov upravni ustroj ima protivnike u Zelenskom i u Europskoj uniji, iza kojih stoje američki neokonzervativci, koji su na predsjedničkim izborima izgubili vlast, ali i europski neokonzervativci, koji su u Europi (EU, Britanija) još na vlasti. Neokonzervativci se ne mogu pomiriti s očekivanim gubitkom Rata za Ukrajinu ili s propasti Projekta Ukrajina.

Postalo je očitim, da je oružani Rat za Ukrajinu izazvao politički građanski rat unutar Amerike, u kojoj Demokrati nastoje svim silama obezvrijediti i osporiti politiku sadašnjega američkog upravnog ustroja. Ipak, ruske državne vlasti shvaćaju osjetljivost položaja Trumpova upravnog ustroja pa ne žele prekomjernim zahtjevima otežati Trumpov položaj. (Izgleda da je Rusija odustala od svojatanja luke Odese i područja oko nje.)

Iako mnogi priznati, umjereni i pravedni politički promatrači tvrde, da će trampizam nadživjeti vladavinu Donalda Trumpa u SAD, ne zna se što se može dogoditi o predsjedničkim izborima 2028. godine, a i prije toga. Zato je očito, da je počela utrka s vremenom i to za Trumpa osobno, za sadašnji američki upravni ustroj, za Zelenskog, za Ukrajinu kao državu, za Europsku uniju te za neokonzervativce i u Americi i Europi.

Pitanje je, tko će prvi pokleknuti? Donald Trump može neočekivano oslabiti tjelesno i duševno, s obzirom na njegovu životnu dob. Ako se američkom predsjedniku nešto dogodi, njegov upravni ustroj može bez njegove duševne snage izgubiti suvislost u razmišljanju i sljubljenost u djelovanju.

Možda utrku s vremenom neće izdržati ni Zelenski, jer se Projekt Ukrajina nalazi pred slomom, posebice ako se pravo vrjednuje sadašnja suradanja Amerike i Rusije. Usto, Zelenski je predsjednik Ukrajine temeljem vlastitog ukaza o uvođenju izvanrednog stanja, u kojemu se navodno ne mogu držati izbori, iako su se u SAD izbori održali 1864. godine u vrijeme Građanskog rata i 1944. godine u vrijeme Drugoga svjetskog rata. Zakonito predsjedničko razdoblje Zelenskog isteklo je u svibnju 2024. godine. U utrci s vremenom je i Ukrajina, koje su i građani i branitelji siti tuđeg rata, koji im je gotovo uništio i zemlju i narod. Usto, čini se da će o ishodu rata odlučivati Rusija i Amerika, a ne sami Ukrajinci.

Koliko utrku s vremenom može podnijeti Europska unija, u koju je ozbiljan razdor unio neokonzervativni Projekt Ukrajina. Predsjednica Europskog povjerenstva nastoji vlast sve više usredotočiti u Bruxelles, jer je to sredstvo opstanka središnjih vlasti u Bruxellesu. Narodi članica Unije sve više žele, da vlast bude raspačana na članice.

U utrci s vremenom su i američki i europski neokonzervativci, jer i njima istječe vrijeme, budući da se u globalnom svijetu ne može očekivati obnova američke hegemonije ili hegemonije svjetskog kapitala. Prevagu nad svjetskim kapitalom i američkom geopolitikom sve više dobivaju zemlje BRICS-a i Svjetska većina, koju predvodi BRICS. Geopolitika se sve više demokratizira.