Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi posebnostima Rata za Ukrajinu, po kojima se taj rat razlikuje od ratova vođenih potkraj prošlog stoljeća i čak od ratova vođenih u našem stoljeću. Rat za Ukrajinu se po načinu ratovanja bitno razlikuje od, primjerice, Sovjetsko-afganistanskog rata (1979.-1989.), Iračko-iranskog rata (1980.-1988.), Zaljevskog rata u Kuvajtu (1990.-1991.), Rata u Afganistanu (2001.-2021.) te od Rata u Iraku (2003.-2011.)

[U novije ratove ne ubrajam brojne slučajeve obavještajnog potkopavanja nepoćudnih političkih sustava u nizu država, koje je izveo upravni ustroj predsjednika Baracka Obame (2009.-2017.), primjerice, Jasminovu revoluciju u Tunisu (2011.), revoluciju u Egiptu (2011.) koja je bila dio Arapskog proljeća, Libijsku revoluciju dostojanstva (2011.), Revoluciju u Siriji (2011.-2024.), revoluciju u Jemenu (2011.-2012.) i Revoluciju dostojanstva u Ukrajini (2014.). Svrha tih revolucija bila je „izgradnja države“ ili uspostava novog političkog sustava, kojom je potkopane države trebalo svrstati uz Zapad. U većini potkopanih država stvorena je trajna politička zbrka.]

Rat za Ukrajinu je nesimetričan ili nejednakomjeran rat. Na jednoj strani je Rusija, koja ratuje kao država, a na drugoj strani su ukrajinske postrojbe, koje su zapadne države unajmile, da ratuju za njih. Zapadne države Ukrajini daju oružje, ratna vozila, opremu i streljivo; u zapadnim bolnicama često liječe ukrajinske ranjenike te vode ukrajinski vojni komunikacijski sustav, a zapadne vojske upravljaju ratom. Zapadni časnici i vojni stručnjaci pružaju ukrajinskim postrojbama potrebne obavijesti; daju vojnu obuku; određuju udaljene ruske mete za ukrajinski napad dalekometnim oružjem, dronovima i raketama; često izravno upravljaju zahvatima na bojištima te pružaju drugu potporu.

U početku posebnoga vojnog zahvata, kako su Rusi nazvali ulazak svoje vojske u Ukrajinu i njezino daljnje napredovanje u toj državi, Rat za Ukrajinu odvijao se je uglavnom poput spomenutih ratova na prelasku iz prošlog stoljeća u sadašnje: napadačka vojska prešla bi granicu tuđe bliske ili daleke države i u njoj bi osvajala prostor, pri čemu je najčešće ubijala branitelje i obične građane te uništavala vojne i građanske nekretnine i zavode. (Nebitno je to, što su u spomenutim zahvatima napadači najčešće prvotno i na prepad raketama zasuli tuđi prostor, što je trebalo zaprepastiti domaću vojsku i zastrašiti građanstvo. U najnovije vrijeme rat ne počinje objavom rata, nego iznenadnim raketnim napadom.)

Tijekom Rata za Ukrajinu došlo je do znatne promjene u načinu ratovanja prvobitno zbog naknadne uporabe raketa od obiju sukobljenih strana: Rusije i Zapada, koji je u okršajima rabio postrojbe ukrajinske vojske. Rusija je prva uporabila rakete velikog dosega, kojima je pogađala ne samo ukrajinske i zapadne vojne mete, nego i energetska postrojenja diljem Ukrajine. Ukrajina je u samom početku vojnog sukoba od Zapada tražila teško oružje i teška borbena vozila, ali je ubrzo počela tražiti zrakoplove F-16 i dalekometne rakete. Od isporučenih zrakoplova Ukrajina nije imala mnogo koristi, ali je od raketa Rusija imala velike štete na vojnim zavodima i na građanskim energetskim postrojenjima.

Ipak, do najveće promjene u načinu ratovanja u Ukrajini došlo je uporabom dronova (trutova) ili letjelica bez ljudske posade. Ukrajinska vojska sprva je rabila turske dronove Bajraktar (tur. Stjegonoša), ali je kasnije počela vlastitu proizvodnju dronova. Rabila ih je ponajviše za napade na mete u Rusiji. Ruska vojska je brzo odgovorila na ukrajinsku uporabu dronova: prvo, elektroničkim ometanjem leta dronova prema određenoj meti; a drugo, vlastitom uporabom dronova, ne samo za strategijske napade na udaljene vojne i građanske mete, nego i za taktičku uporabu na bojištu.

S vremenom su dronovi obiju sukobljenih strana dobili umjetnu umnost (AI) pa su mogli sami birati mete, a mogli su i smišljeno izviđati stanje u pozadini neprijateljskih snaga te temeljem obavljenih izvida obavještavati svoja mjesna vojna zapovjedništva. Ruska vojska je domislila i dronove bez programa unaprijed usađenih u ugrađene elektroničke sklopove. Takvi dronovi dobivaju potrebne programe putem laserskih niti, koje od vojnih voditelja dronova na bojištu vode do elektroničkih uređaja u dronovima. Ukrajinci takve dronove ne mogu elektronički ometati, ali ti dronovi zbog povezanosti nitima nemaju velik dolet.

Uspjeh uporabe umnih dronova u suvremenom ratovanju ovisi prvobitno o znanju i vještini voditelja dronova. Zasad nijedna strana u Ratu za Ukrajinu nema dovoljan broj vještih voditelja dronova pa vrhovna zapovjedništva premještaju vješte momčadi voditelja dronova s jednog dijela bojišta na drugi dio, na kojemu je uporaba dronova presudna. Ruska vojska je već najavila, da će voditelji dronova biti uključeni u vojne postrojbe kao posebna stručna vojna skupina.

Nova vrsta ratovanja povlači i novi način uspostave mira. Američki predsjednik Trump je kao predsjednički kandidat obećao, da će on „za jedan dan uspostaviti mir u Ukrajini“. Od ustoličenja Donalda Trumpa za 47. predsjednika Amerike već je proteklo više od osamdeset dana, a ni primirja ni mira u Ukrajini i u Europi još nema. Po meni, izravni mirovni razgovori Ukrajine i Rusije mogli bi stvarno početi samo nakon moguće trajne obustave svekolike američke pomoći Ukrajini. (Tvarna i novčana europska pomoć Ukrajini bez američke pomoći malo vrijedi. Ratoborni europski i britanski čelnici bi „na riječima“ u Ukrajinu radije uputili svoje postrojbe.)

Američki predsjednik Trump je po svojoj želji telefonski razgovarao s ruskim predsjednikom Putinom 12. veljače ove godine. Iako se ne zna o čemu su sve dva predsjednika razgovarala, svjetska javnost se ponadala, da je uspostava mira u Ukrajini i u Europi blizu. Zna se, da su predsjednici prvobitno razgovarali o uspostavi redovitih i uobičajenih diplomatskih odnosa dviju država, koji su za vladavine predsjednika Baracka Obame bili teško poremećeni. Predsjednici su razgovarali i o obnovi gospodarske suradnje i zajedničkog ulaganja dviju država u Rusiju, pri čemu je Rusija tražila i dobila američko obećanje, da će mnoge američke gospodarske kazne izrečene Rusiji biti ukinute te da će se Amerika trsiti, da i Europska unija ukine svoje kazne.

Izaslanstva Amerike i Rusije (Lavrov, Rubio) sastala u Rijadu 18. veljače ove godine i novim dogovorom potvrdila usmeni dogovor dvaju predsjednika. Napravljeni su (1) dogovor o tridesetodnevnom uzajamnom izbjegavanju raketnih napada na ruska i ukrajinska energetska postrojenja te (2) dogovor o slobodi plovidbe trgovinskih brodova u Crnom moru, kako bi se ponovo omogućila opskrba svjetskog tržišta žitom i gnojivom iz Ukrajine i Rusije.

Ipak, zbog opiranja Londona, Bruxellesa i Kiiva takvom dogovoru, daljnji politički razgovori Rusije i Amerike su zamrli. Predsjednik Zelenski je izričito zahtijevao, da Rusija prihvati potpunu i bezuvjetnu obustavu svih vojnih zahvata. Nastavljeni su samo gospodarski razgovori Steva Witkoffa, posebnog izaslanika predsjednika Trumpa za Rusiju i Kirila Dmitrieva, izvršnog direktora Ruskog zavoda za izravna ulaganja. Prvo je Witkoff posjetio Moskvu 26. i 27 ožujka, a razgovarao je i s predsjednikom Putinom pa je Dmitriev posjetio Ameriku 2. i 3. travnja ove godine. Steve Witkoff je u Sankt-Peterburgu 11. travnja treći put i gotovo pet sati razgovarao s predsjednikom Putinom. Sad izgleda, da se odugovlače ozbiljni politički razgovori o uspostavi mira u Ukrajini, a američki predsjednik Trump je bio zaokupljen izricanjem i povlačenjem uvoznih trošarina.

Kao što se sad ne ratuje kao prije, tako se ni primirja ili mirovni sporazumi ne ugovaraju kao prije. Novine u ugovaranju dolaze od vrlo složenih ranijih odnosa među zaraćenim državama ili zaraćenim strankama. Prije su države ratovale gotovo isključivo oružjem. Za Carla von Clausewitza (1780.-1831.) rat je bio „sredstvom nastavka političkog djelovanja“, sračunatim na nametanje političke volje drugim državama. Ipak, von Clausewitz je naglašavao, da u ratu dolazi do višestranog međudjelovanja više ratnih čimbenika.

U današnjim ratovima dolaze do izražaja mnogi čimbenici: strategijski, politički, gospodarski, ideološki, etički i ljudski. U Ratu za Ukrajinu nedvojben je strategijski vidik. Svijet se nalazi u ključnoj, globalnoj, strategijskoj preobrazbi iz jednostožernog svijeta u višestožerni svijet s mnogo politički jakih država sa snažnim gospodarstvom (Kinom, Indijom, Brazilom, Rusijom, Indonezijom i drugima) te s mnogo dragovoljnih udruga država (ASEAN, EU, MERCOSUR i drugima). Sadašnja strategijska preobrazba svijeta prouzročena je (političkom) globalizacijom naše vrste.

Kao što je za von Clausewitza rat bio „sredstvom nastavka političkog djelovanja“, tako sad pravim, vrućim ratovima oružjem prethode gospodarske kazne, kojima se također „nameće politička volja drugim državama“. U primjeru Ukrajine gospodarske kazne, koje je Rusiji od 2014. godine izricala Europska unija bile su sračunate na takvo slabljenje Rusije, kako se ona ne bi mogla upustiti u kasniji poseban politički zahvat, koji se izvodi od 2022. godine. Gospodarske kazne koje je Zapad odavno nametnuo Sjevernoj Koreji, Iranu, Venezueli, Kubi i drugim nepoćudnim državama bile su sračunate na slamanje političke volje tih zemalja i na sprječavanje tih zemalja, da se kao jake pridruže Svjetskoj većini.

Zapad je svijet ideološki podijelio na države koje podupiru „red uspostavljen na pravilima“ odnosno na države koje prihvaćaju američko predvodništvo te na države, koje svoju politiku temelje na suverenosti i na dobrobiti svojih naroda. Zato Zapad može slobodno neprijateljski postupati prema državama, koje su ideološki krivo svrstane. Takve su države pravi plijen Zapada i zapadne neokonzervativne politike.

Zapad prema mnogim narodima postupa neetički i neljudski. U tomu prednjače mnogi izraelski političari. U odnosu s Irancima, Sirijcima, Hamasom, Hutima, Kubancima i mnogim drugim ideološki „krivo svrstanim“ narodima gotovo sva sredstva su uporabljiva i preporučljiva.

U gorućem primjeru Rata za Ukrajinu uspostava trajnog mira za Rusiju, Ukrajinu i Europu traži razrješenje mnogih nevolja i uklanjanje mnogi zapreka. Prvo treba ukloniti često sretane zapadne ideološke predrasude o ruskom narodu, koji je, navodno, kivan na Europu i koji je želi sebi pokoriti. Kriva je i prirodno bogata ruska zemlja, Majčica Rusija, koja je rodila i odnjegovala navodno opaki ruski narod pa nju treba raskomadati.

Ni Ukrajina ne želi prihvatiti nakane Amerike, za koje kaže da su jeka ruskih zahtjeva o budućem nesvrstavanju Ukrajine, o trajnom izostanku ukrajinskog članstva u NATU-u i u Europskoj uniji koja se militarizira te u uklanjanju iz Ukrajine novoga nacionalnog socijalizma. Ukrajina je predsjednika Putina prijavila za genocid Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu.

Usto, valja ukloniti gospodarske kazne, koje su i Amerika i Europska unija odrezale Rusiji. Iako se je zasad Amerika pokazala voljnom ukloniti mnoge svoje kazne izrečene Rusiji, ostaje dosadašnjih „šesnaest kola“ europskih kazni, a Amerika se očito ne može okrenuti protiv Unije, kako bi je prisilila na uklanjanje njezinih kazni Rusiji.

Sklapanje ugovora o miru za Ukrajinu ima toliko protivnika, da će pregovori Amerike i Rusije tako dugo trajati, da bi se Rat za Ukrajinu mogao svršiti kapitulacijom Ukrajine, što Bijela kuća može ubrzati. Ipak, za Ukrajinu, Europsku uniju, Rusiju, UK i Ameriku dobro bi bilo da se rat brzo zaustavi. Tomu bi se posebno radovao ukrajinski narod.