Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt kao i više mojih novijih osvrta isto bavi američkim uvoznim trošarinama. Posebno se bavi posljedicama, koje je nepromišljeno i nedomišljeno nametanje trošarina nanijelo američkom gospodarstvu. Prije sam pisao o američkom ili o Trumpovom jednostranom nametu trošarina; o protivmjerama ili o protivtrošarinama kojima su pogođene zemlje odvratile na američki potez; o nevoljnom stanju uma, koji je smislio namet uvoznih trošarina; te o jačanju političke i gospodarske suradnje među pogođenim zemljama. Namet trošarina nije gospodarska mjera, nego politički potez.

Američki predsjednik se je uzalud nadao, da će namet uvoznih trošarina spasiti, a ne oslabiti američko gospodarstvo, jer je očekivao, da će namet trošarina prisiliti američke industrijske korporacije, da svoju proizvodnju iz inozemstva hitno premjeste u Ameriku. Ipak, taj postupak traži za provedbu znatno vrijeme. Osim toga, tridesetogodišnja deindustrijalizacija američkog gospodarstva smanjila je udio američke industrije u domaćem proizvodu na samo 10%. Američka industrija zapošljava 15% svih zaposlenih što znači, da američka industrija nedovoljno rabi robote i umjetnu umnost (AI). Valja pretpostaviti, da bi nove tvornice u SAD naveliko rabile robote i umjetnu umnost, za koje američka industrija nema dovoljno vještih radnika.

Očekivani promašaj američkog nameta uvoznih trošarina, dolazi od nedvojbene činjenice, da nije dosta iz inozemstva u SAD premjestiti pravljenje konačnih proizvoda, nego u SAD valja premjestiti i proizvodnju dijelova i sklopova, koji se ugrađuju u konačne proizvode, a upravo ta proizvodnja je raspačana diljem svijeta. Ukratko, ni američke jedinačne korporacije ni američko gospodarstvo kao cjelina ne nadziru industrijske opskrbne mreže. Kinesko gospodarstvo i kineska država su na vrijeme napravile svoje opskrbne mreže, kakve se ne mogu učas postaviti.

Zbog opće neizvjesnosti koju je u svijetu stvorio američki namet trošarina i posebno zbog štete koje su trošarine nanijele ljudima u SAD, došlo je do smanjenja domaćih putovanja pa su smanjeni odsjedanje u hotelima, posjeti restoranima i zalaženje u kavane. Zbog toga su mnogi radnici ostali bez posla, a mnogi rade skraćeno. Mnogi su se ljudi počeli pouzdavati u državne službe zaštite. Zbog nameta uvoznih trošarina, koje su pogodile tuđe ljude smanjen je dolazak turista u SAD. To je stvorilo poteškoće u proračunima gradova, posebice manjih, a neki gradovi su zatražili stečaj.

U SAD je došlo do smanjenja broja međunarodnih skupova i sastanaka. Otežan je i položaj sveučilišta, jer se – nevezano uz namet trošarina – vodi hajka na inozemne studente, posebice kineske, kako bi se navodno spriječio odljev američkog znanja u azijske zemlje. Predsjednik Trump je u prijeporu sa Sveučilištem u Harvardu. O tomu se vodi i sudbeni postupak, a golem broj azijskih studenata je napustio to sveučilište.

Zbog nameta trošarina posebno je stradala automobilska industrija. Automobili korporacije Ford su zbog nameta trošarina poskupjeli od 2.000 do 5.000 dolara. Glavni sindikat automobilskih radnika priprema obustavu rada, koju nije vodio više od deset godina. Radnici koji nisu bili učlanjeni u sindikate traže od poslodavca dopuštenje za učlambu. To se posebno odnosi na veliku američku tvornicu akumulatora za električne automobile. Neke tvornice automobila rabe samo 50% svojih mogućnosti proizvodnje. Otežana suradnja tvorničara s kooperantima ugrožava i radnike i kupce. Zbog porasta cijena dijelova i povećanja proizvodnih izdataka mnoge se američke korporacije na svojem tržištu moraju sve žešće nadmetati s tuđim korporacijama. Ukratko, uvozne trošarine poskupljuju proizvode i smanjuju nadmetateljsku sposobnost korporacija.

Neizvjesnost poslovanja industrijskih korporacija dovodi u posebno težak položaj radnike srednje dobi. Radnici ne gube samo nadnice, nego i zdravstvenu zaštitu. Zbog financijskih poteškoća, neki od njih prodaju kuće ili stanove i sele k rođacima. Mnoge obitelji se nalaze pred teškim izborom: kupiti hranu, lijekove ili novu odjeću. Djeca rastu i neprestance trebaju novu odjeću.

Korporacija Coca Cola navodno je ukinula 19.000 radnih mjesta, zbog poskupljenja aluminija, od kojega se prave limenke. Ta korporacija dio svoje proizvodnje premješta u zemlje, koje ne nameću uvozne trošarine.

U posebno teškom položaju je američka proizvodnja električnih automobila. Čini se, da su svijet i Amerika prerano počeli zamjenjivati automobile s unutarnjim gorenjem električnima. Cijelo punjenje akumulatora električnog automobila dostatno je za kratku vožnju, a u SAD ne postoji prava podloga za lagano punjenje akumulatora. Mnogi vozači smatraju način upravljanja električnim automobilima neprikladnim. Upravljanje bez sudjelovanja vozača je posebno pogibeljno što su pokazale mnoge nezgode u prijevozu. Pokazalo se je i da vrijeme troši posebne akumulatore za električne automobile. Usto, predsjednik Trump se protivi uporabi električnih automobila, jer želi u Americi povećati proizvodnju nafte i ukapljenog plina.

Korporacija Hertz je 2020. godine tražila zaštitu putem stečaja. Spasila se je, ali je odmah potom kupila 100.000 vozila korporacije Tesla, koje su korisnici nerado unajmljivali. Hertz se sad nastoji riješiti kupljenih električnih automobila. Rabljeno vozilo, koje je kao novo stajalo 46.000 dolara sad stoji manje od 2.000 dolara. Auto Tesla koji je kao nov stajao 89.000 dolara sad stoji 48.000 dolara. Nešto bolje stoje automobili korporacije Toyota, kojima je cijena od 49.000 dolara pala na 33.000 tisuće.

Namet uvoznih trošarina doveo je u posebno težak položaj korporaciju Amazon, koja se bavi internetskom trgovinom i koja u svojim središtima za prikupljanje i raspačavanje robe obilno rabi i umjetnu umnost. Doznaje se, da vodstvo korporacije Amazon ozbiljno razmišlja o premještanju takvih središta u zemlje, koje ne nameću uvozne trošarine. Zašto bi korporacija Amazon, koja kupuje i prodaje svoju robu diljem svijeta, plaćala uvozne trošarine u Americi, ako je glavnina robe, koju ona nabavlja predviđena za ponovni izvoz? Premještanje kupo-prodajnih središta Amazona u inozemstvo dovelo bi u težak položaj male trgovce, koji robu za prodaju u svojim trgovinama ili na prodajnim stolovima naveliko kupuju od Amazona.

Opsjednutost američkog predsjednika nametom trošarina neće poduprijeti ponovnu industrijalizaciju američkog gospodarstva. Za to bi bili potrebni: sustavno ulaganje u novu tehnologiju, predano smišljanje proizvoda za svjetsko tržište, uspostava opskrbnih mreža i primjerena državna politika, koja bi bila uperena u industrijalizaciju gospodarstva.

Međutim, američka država ne kani ulagati u (privatno) gospodarstvo, a velike američke korporacije su se zagnjurile u par tehnoloških područja, kao što su privatne („društvene“) mreže, umjetna umnost (AI) i kvantno računalstvo i to u nastojanju, da u tim područjima prave iznimno visoku zaradu. Nisu se financijalizirale samo jedinačne američke korporacije, nego se je financijaliziralo cijelo američko gospodarstvo. Reindustrijalizacija američkog gospodarstva ne može se osloniti na spomenuta tri područja. Ta područja su de facto pomogla deindustrijalizaciju američkog gospodarstva.

(Za široku, zbiljsku i poslovnu uporabu umjetne umnosti potrebno je proizvoditi i rabiti goleme količine električne struje, jer poluvodički sklopovi za umjetnu umnost rabe mnogo struje. Ipak, Amerika sad ne proizvodi dovoljne količine struje, da bi se u njoj mogla naširoko i korisno rabiti umjetnu umnost. To nije slučaj s Kinom. Prema pouzdanim podatcima, Kina proizvodi električne energije više nego Amerika, Europa i Indija zajedno. Kina proizvodnju električne struje sve više temelji na nuklearnim elektranama.)

Za sustavan razvitak i za brz napredak svoje industrije Amerika treba učiti od Kine, koja je u četrdesetak godina svoju natražnu tešku industriju preobrazila u industriju utemeljenu na suvremenoj tehnologiji te koja je postala prvom industrijskom i prvom trgovinskim silom svijeta. Usto, Amerika bi u području tehnologije i razvitka industrije trebala i surađivati s Kinom, umjesto da joj se suprotstavlja i da koči njezin gospodarski napredak, kao da tehnološko zaostajanje Kine može unaprijediti američku industriju. Sadašnja američka i politička i gospodarska strategija svode se na deglobalizaciju poslovanja i na ponovno pretinčenje svijeta u razdvojene političke zajednice, ne bi li one jedna po jedna ponovo podlegle američkoj političkoj hegemoniji, kojoj je vrijeme isteklo.

U američkoj političkoj strategiji ima nešto gore i od deglobalizacije i od hegemonije. Čini se, da je američka državna politika podlegla utjecaju privatne neokonzervativne politike, koja je pripravna uvući našu vrstu u svjetski rat, kako bi se nad ratnim ruševinama kao feniks iz praha ponovo uzdigla hegemonija kapitala. Ipak, narodi će feniksa čuvati u prahu u urni.