Sirovinske i industrijske opskrbne mreže
Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi uspostavom i širenjem opskrbnih sirovinskih i industrijskih mreža te mogućim teškim pristupom tim mrežama gospodarstava nekih zemalja. Na pisanje ovog osvrta naveli su me nedavni američko-kineski pregovori u Londonu, kojima su donekle ublaženi trgovinski odnosi Kine i SAD.
Među rezultatima pregovora najzapaženiji su: smanjenje američkih uvoznih trošarina od 145% na 55%; smanjenje kineskih uvoznih trošarina na stupanj od 10%; ponovno otvaranje američkih sveučilišta za kineske studente; te moguća prodaja Americi kineskih kovina, koje se dobiju iz rijetke zemlje i to samo za građansku uporabu, a ne i za vojnu.
Upadan je trošarinski omjer 55:10%. Naoko izgleda, da je Kina silno popustila Americi pod velikim pritiskom američkih pregovaratelja, ali i svojoj žarkoj želji da ima kakav-takav pristup američkom tržištu. Navedeni trošarinski omjer nije pobjeda, nego utjeha za predsjednika Trumpa, kojemu je potreban određeni „uspjeh“ u pregovorima, jer je on sam svoj „veličajni“ san o nametu trošarina pretvorio u noćnu moru. Ruku na srce, kineske trošarine od 10% mogu u Kini više poskupiti skupe američke proizvode, nego što američke trošarine od 55% mogu u Americi poskupiti kineske proizvode niske cijene.
Vodeći poslovni ljudi Amerike su prije razgovora u Londonu upozorili predsjednika Trumpa, da američko gospodarstvo nema jak položaj u svijetu te da bi nepopustljivost američkih pregovaratelja mogla naštetiti Americi. Američki su pregovaratelji u Londonu bili popustljivi, a kineski obazrivi.
Kineski izvoz rijetkih kovina je odnedavno podložan sustavu dopusnica pa za svaku jedinačnu prodaju tih kovina trgovci moraju dobiti dopuštenje kineska vlade. To se posebice odnosi na neodimij, kovinu od koje se prave snažni i postojani magneti, koji imaju široku uporabu u proizvodnji vojnih zrakoplova i teškog streljiva. Sitniji magneti se rabe u proizvodnji mikrofona, zvučnika, bežičnih slušalica i trajnih računalnih spremnika podataka. Veći magneti od neodimija rabe se u proizvodnji električnih motora te- električnih generatora u zrakoplovima i vjetrenim turbinama.
Kina je od 2010. godine najveća industrijska sila svijeta, a od 2013. godine i najveća trgovinska sila svijeta. Kinesko gospodarstvo je drugo najveće gospodarstvo svijeta i to na velika zvona stavljaju zapadni političari i mediji, jer žele uniziti gospodarski razvitak Kine. Američko gospodarstvo je ukupno jače od kineskoga, ali u tomu prevagu odnose financijske i ostale usluge, koje se malim dijelom izvoze. Zato Amerika ima golem manjak u međunarodnoj razmjeni tvarnih dobara i usluga pa se za održavanje domaće potrošnje prekomjerno zadužuje.
Kina je za neosporni razvitak svoje industrije upriličila ili postavila opskrbe mreže, posebice u područjima proizvodnje suvremenih proizvoda, za koje treba imati i suvremenu tehnologiju. (Kineskim korporacijama je 2023. godine prihvaćeno 800.000 patenata, američkim 325.000, japanskim 200.000, a korporacijama EU 50.000 patenata.)
Kina se je na vrijeme postarala, da njezina industrija i njezino graditeljstvo budu opskrbljeni potrebnim sirovinama. Kina kopa 90% rijetke zemlje i ima najmanje 85% njezina pročišćavanja te 92% proizvodnje magneta od neodimija. Uzdužno povezivanje tih postupaka omogućuje Kini neviđen nadzor nad izvorima potrebnim za proizvodnju električnih automobila, jer svaki električni motor rabi 1-2 kilograma magneta. Kina je 2022. godine nadzirala više od 62% vađenja rudače kobalta, 95% uporabe kemikalija potrebnih za pročišćavanje kobalta, 92% uporabe kobaltova tetraoksida, 92% uporabe kobaltova sulfata te 91% uporabe slitine nikla, kobalta i mangana, od koje se prave katode akumulatora.
Kina će uskoro preteći Australiju kao najveća proizvođačica litija. Kina već nadzire 73-98% pročišćavanja kovina za proizvodnju akumulatora. Međunarodna agencija za energiju (IEA) uviđa, da se unatoč nastojanju raspačavanja proizvodnje litija za akumulatore ta proizvodnja sve više usredotočuje u Kini. U Kini su nedavno otkrivena nova nalazišta litijeve rudače, koja su povećala kineske pričuve litija od 6% na 16% svjetskih pričuva. Po prosudbi IAE, Kina nadzire 83% svjetskog tržišta pročišćavanja bakra, 73% pročišćavanja litija, 97% kobalta, 98% grafita i do 96% rijetke zemlje.
U nastojanju da unaprijedi svoju industriju na kojoj počivaju izvoz i cijelo gospodarstvo Kina se je na vrijeme pobrinula, da uspostavi opskrbne mreže i za dijelove i sklopove, a ne samo za sirovine. Kineski tehnološki razvitak bio je usmjeren na smišljanje i proizvodnju dijelova i sklopova, koje Kina nije proizvodila. Primjerice, Kina je za nove putničke zrakoplove domaće proizvodnje (COMAC) proizvela i zrakoplovne motore, kako ne bi ovisila o poznatim zapadnim proizvođačima tih proizvoda. Usto, Kina kao država i kineske korporacije uložile su velik novac u proizvodnju dijelova i sklopova u drugim, prijateljskim državama.
Nasuprot Kini, velike američke korporacija su kupovale dijelove i sklopove na mjestima, gdje su ti proizvodi imali nisku cijenu. Nisu razmišljale strategijski, nego su išle za brzom zaradom. Američke su korporacije znale vrlo često dijelove nabavljati i u Kini, a u Kini su naveliko imale i proizvodnju za domaće američko tržište. Usto, američka država nije ni pomišljala na to, da ona sama stvori američke sirovinske i industrijske opskrbne mreže.
Iako se američka država nasuprot kineskoj ne smatra pozvanom za uspostavu sirovinskih i industrijskih opskrbnih mreža, američka je država zapovjedila svojim korporacijama, da vrate svoju inozemnu proizvodnju u Ameriku. Silan namet uvoznih trošarina je kazna za mnoge inozemne korporacije, koju će u konačnici platiti američki potrošači, ali i prijetnja domaćim korporacijama, koje proizvode izvan Amerike. (Američke korporacije minulih desetljeća nisu izvozile proizvode, nego kapital i američka radna mjesta te iz tuđine uvozile krajnje proizvode.)
Sadašnja velika nevolja američkih industrijskih korporacija je, to što one – iako bi možda mogle i htjele vratiti sklapanje svojih krajnjih proizvoda u Ameriku – ne mogu s pogonima za sklapanje krajnjih proizvoda u Ameriku premjestiti i široke opskrbne mreže. Dosad je izvezena američka industrija rabila opskrbne mreže, koje je diljem svijeta postavljala i održavala Kina, a sad je na domaćem tržištu ne čekaju nikakve opskrbne mreže.
Sadašnje ozbiljno i prijeteće političko, gospodarsko, sigurnosno i ljudsko previranje u svijetu, dolazi od američke ideološke opsjene omeđivanja Kine i kočenja njezina daljnjeg rasta. Amerika se pritom uzda u privatni kapital nakupljen u njoj, iako kapital nije jedini gospodarski izvor. Postoje i rad, znanje odnosno tehnologija te prirodni izvori. Suprotstavljanje mnogoljudnoj i tehnološki potkovanoj Kini je kobna pogreška Amerike.
Za izlazak iz sadašnjih nevolja Amerika se mora predati suradnji s ostalim državama. Amerika kao životna zajednica može i bez kapitala nakupljenog u njoj svijetu mnogo ponuditi. Američko nasilje je odbojno svijetu, ali bi američka suradnja bila u svijetu svesrdno prihvaćena. Spas Amerike je u suradnji s drugim državama. Američke korporacije nastoje deglobalizirati svjetsko poslovanje, ali Amerika ne može deglobalizirati našu vrstu.
