Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrti kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi novim valom američkih uvoznih trošarina nametnutih i saveznicama Amerike i zemljama koje se protive Americi. Prije sam napisao, da predsjednik Trump nameće trošarine na proizvode napravljene diljem svijeta i da se njegovo određivanje trošarina može nazvati Urbi et Orbi.

Američki predsjednik je bio objavio, da je smisao nameta uvoznih trošarina reindustrijalizacija američkog gospodarstva. Smatrao je, da će namet uvoznih trošarina prisiliti ranije odbjegle američke korporacije, da svoju proizvodnju iz tuđih zemalja vrate u Ameriku. Prije kojih trideset godina američke proizvodne korporacije su počele napuštati proizvodnju u Americi u potrazi za jeftinim radom, posebice ako je bila riječ o sastavljanju krajnjih proizvoda. Američke korporacije su smišljale proizvode, djelomice slale dijelove i sklopove u daleke zemlje te ondje napravljene proizvode prodavale u Americi i drugdje.

Ipak, okolnosti u proizvodnji dobara su se znatno promijenile od početnog premještanja američke proizvodnje u daleke zemlje. Zemlje u razvitku i posebice Kina su osim što su nakupljale tehnologiju napravile i opskrbne mreže za sirovine, ali i za dijelove i sklopove. Riječ je o sirovinskim, ali i o industrijskim opskrbnim mrežama. Putem industrijskih mreža do mjesta sklapanja konačnih proizvoda moraju doći dijelovi i sklopovi, ali i posebne kovine, kakve se nisu mnogo rabile u početku bijega proizvodnje iz Amerike. To se odnosi na elemente litij, kobalt, galij, germanij, neodimij, silicij koji se rabi u proizvodnji integriranih kola, titanij koji se rabi u proizvodnji robota i druge kovine, koje se izvlače iz rijetke zemlje.

Američke korporacije, koje bi i nastojale vratiti proizvodnju u Ameriku, ne mogu u Ameriku donijeti ili prenijeti sirovinske i industrijske opskrbne mreže, koje sad rabe. U Americi ih takve mreže ne čekaju, jer se američka država nije – kao što je uspjela učiniti kineska – postarala, da korporacije-povratnice u Americi nađu pripravljene opskrbne mreže. Nakana predsjednika Trumpa, da samo nametom trošarina prisili odbjegle korporacije na povrat proizvodnje u Ameriku morala se je izjaloviti. Reindustrijalizacija američkog gospodarstva može se izvesti samo, prvo, smišljanjem novih proizvoda utemeljenih na najnovijoj tehnologiji, drugo, uporabom robota i umjetne umnosti u proizvodnji i, treće, mukotrpnim i dugogodišnjim stvaranjem opskrbnih mreža.

Predsjednik Trump je namet prvih trošarina u novom predsjedničkom razdoblju objavio već u veljači ove godine i to Kanadi i Meksiku, koji su najveći američki vanjskotrgovinski ortaci. Na snažan odgovor obiju spomenutih zemalja predsjednik Trump se je bio pokolebao pa je povukao trošarine očekujući pregovore i dogovor. Poslije povlačenja predsjednika Trumpa sve su zemlje bile u neizvjesnosti u pogledu američkih uvoznih trošarina. Ta neizvjesnost i sad traje.

Predsjednik Trump je 2. travnja proglasio Danom oslobođenja (Amerike?). On je na taj dan nametnuo teške uvozne trošarine. Na proizvode sto osamdeset pet zemalja namet trošarina bio je najmanje 10% na vrijednost uvezene robe, a za najmanje 75 zemalja određene su trošarine više od 10%. Proizvodi iz Kine dobili su trošarine od 67%; iz Europske unije 39%, Vijetnama 90%, Tajvana 64%, Japana 46%, Indije 52%, Šri Lanke 88%, Laosa 95%, Mianmara 88% i Srbije 74%. Međutim, predsjednik Trump je već 10. travnja Kini povisio trošarine na 145%, na što je Kina odvratila svojim uvoznim trošarinama od 125%.

Nakon sloma američkih trgovišta dionica predsjednik Trump je odgodio nametanje trošarina uglavnom na devedeset dana očekujući pregovore i dogovor. Predsjednik se je otad uspio kako-tako dogovoriti samo s Kinom, Britanijom i Vijetnamom. Od triju dogovora objavljen je samo dogovor s Britanijom. (Vijetnamu je Amerika po vrijednosti trgovine šesta trgovinska ortakinja u svijetu, a Kina je prva. Vijetnamsko gospodarstvo vjerojatno može opstati bez američkog tržišta pa je Amerika možda popustila Vijetnamu. Od ljeta ove godine Vijetnam je zemlja-ortakinja BRICS-a. SAD su popustile i Kini, kojoj su trošarine smanjene na 55%, ali kineska industrija naveliko rabi robote i umjetnu umnost pa njezini proizvodi – koji imaju niske izdatke proizvodnje – mogu na američkom tržištu podnijeti spomenute trošarine.)

Ovih dana svijet pogađa novi val američkih uvoznih trošarina, jer je isteklo vrijeme mirovanja trošarina. Predsjednik Trump je povišenje ili uvođenje novih trošarina najavio za 1. kolovoza ove godine. Najavljene su trošarine na proizvode iz Kanade u stupnju od 35%; Meksika, Europskoj unije, Japana, Južne Koreje, Kazahstana, Tunisa i Malezije 25%; Južne Afrike i Bosne i Hercegovine 30%; Indonezije 32%; Bangladeša i Srbije 35%; Kambodže i Tajlanda 36% te iz Laosa i Mianmara 40%. Predsjednik Trump smatra, da se stupanj odrezanih trošarina „može prilagoditi, a to će ovisiti o stavu navedenih zemalja prema Americi“. Očito je, da namet trošarina nije sračunat na reindustrijalizaciju Amerike, nego na utjerivanje posluha prema Americi u zemlje diljem svijeta. U novom popisu nema Vijetnama.

Temeljem vijesti BBC-a, u ponedjeljak, 14. srpnja ove godine predsjednik Trump je u svezi s Rusijom najavio namet drugotnih uvoznih trošarina u stupnju od 100% odnosno namet uvoznih trošarina na proizvode zemljama, koje kupuju energente u Rusiji. To bi prvotno bile Kina i Indija. Međutim, predsjednik Trump je razvodnio svoju najavu uvjetom, da Rusija u roku od pedeset dana uspostavi primirje u Ukrajini. Uspostava „bezuvjetnog“ primirja u Ukrajini nije samo pitanje Rusije, nego i Ukrajine, vlasti koje se svim silama zauzimaju za nastavak rata. „Ples tanga traži dvoje plesača!“ Kraj Rata za Ukrajinu bio bi ujedno i kraj vlasti Volodimira Zelenskog.

Predsjednik Trump je ranije najavljivao teške kazne vezane uz Rusiju pa se je moglo pomišljati, da će drugotne uvozne trošarine otežati položaj Rusije i prisiliti je na dogovor s Ukrajinom. Ipak, čak i da je američki predsjednik nametnuo „kostolomne“ kazne, one ne bi donijele učinak, koji priželjkuju američki neokonzervativci ili neotrockisti. Zato je predsjednik Trump i ublažio kazne. Takve trošarinske kazne bi bile slaba slamka spasa za američki državni ustroj. One bi donijele suočenje Amerike ne samo s izlišnosti cijelog nacrta uvoznih trošarina, nego i suočenje Amerike s ostatkom svijeta, koji je već odbacio i prezreo američku zamisao o jednostožernom svijetu. Sve u svemu, Trumpov nacrt trošarina donijet će Americi uviđanje, da ona mora nasrtljivost prema mnogim državama zamijeniti suradnjom sa svim državama u svijetu.

Dosadašnje svjetsko iskustvo s američkim nametom uvoznih trošarina pokazuje, da Amerika pod predsjednikom Trumpom nema suvislu, cjelovitu i sustavnu politiku uporabe trošarina, iako je namet trošarina bitno obilježio novo predsjedničko razdoblje Donalda Trumpa. Predsjednik Trump nije uspostavio suvislu, cjelovitu i sustavnu politiku ni u drugim područjima geopolitike, primjerice u Ratu za Ukrajinu i na Bliskom Istoku, gdje su njegovi pokušaji mirenja zaraćenih strana propali. Ti pokušaji su propali, jer Amerika ne može biti posrednik u ratovima, u kojima je ona sudionica rata na jednoj od zaraćenih strana. (Jedino područje politike, u kojemu je predsjednik Trump uspio je zatvaranje kopnenih granica Amerike s Meksikom i Kanadom.)

Predsjednik Trump je naizmjenice nametao pa povlačio uvozne trošarine. Predsjednik je u liječenju Amerike od deindustrijalizacije Americi naizmjenice stavljao vruće i hladne obloge. Američka politika nameta trošarina pokazala je prevrtljivost, hirovitost, prkos, zanesenost i opsjednutost pa nije čudo što je izazvala opće nezadovoljstvo u svijetu: kod neposrednih američkih susjeda, u Europskoj uniji, u Aziji, u Africi i Južnoj Americi te konačno u udruzi država BRICS i u Svjetskoj većini kao cjelini. Donald Trump se je uzalud dopovezao uvoznih trošarina.

Po meni, američki predsjednik je precijenio mogućnosti nameta uvoznih trošarina, kao jedinog sredstva reindustrijalizacije Amerike. Koji je uzrok tomu kad predsjednika Trumpa ni njegovi najbliži suradnici nisu mogli spriječiti, da izabere neučinkovito i pogrešno sredstvo liječenja teških bolesti američkog gospodarstva? Istinabog, Donald Trump je Republikancima donio velebnu pobjedu na izborima prošlog studenoga, ali to mu ne daje pravo i slobodu, da postupa svojevoljno, a pogrešno.

Čini se, da Donald Trump pokazuje staračku jednostranost, ali i nesposobnost uviđanja cjelovitosti američkih političkih potreba. To mogu tvrditi samo ljudi poput mene, koji su znatno stariji od Trumpa. Nedavno je jedan iskusan i dobro obaviješten američki medijski savjetnik izjavio, da ima obavijesti iz prve ruke, da su minulih mjeseci Trumpove umne sposobnosti naglo oslabile. Moj osobni dojam o stanju Trumpova uma stvaraju Trumpova isključivost, zagriženost i jednostranost te povrh svega potreba Donalda Trumpa, da neprestance govori i da vrlo često piše na vlastitoj mreži Truth Social.