Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt za razliku od većine mojih novijih osvrta bavi jednim iznimnim političkim događajem. Osvrt se bavi sastankom i rezultatima sastanka predsjednice Europskog povjerenstva Ursule von der Leyen i američkog predsjednika Donalda Trumpa na Trumpovu igralištu za golf Turnburry u kotaru Ayrshire u jugozapadnoj Škotskoj. (Pri otvaranju sastanka predsjednik Trump je Ursulu von der Leyen oslovio kao predsjednicu Europske unije.)

Sastanak dvoje predsjednika privukao je široku pozornost političara, politologa i medija, jer je sastanak imao neobičan i neviđen tijek. Tijekom sastanka – koji je trajao samo 75 minuta – američki predsjednik je iz ranije pripravljenih bilježaka čitao stavke dogovora, a predsjednica Europskog povjerenstva je pokretima glave odobravala stavak po stavak. Poslije sastanka predsjednica von der Leyen je izjavila, da je „najvažnije to, da je sporazum postignut“.

Stekao sam dojam, da se Ursula von der Leyen plaši Donalda Trumpa. Tomu je više razloga. Jedan razlog je to, što je predsjednica Ursula von der Leyen bila iznimno bliska predsjedniku Joeu Bidenu i njegovoj potpredsjednici Kamali Harris. Usto, ona je priželjkivala i očekivala prvo pobjedu Joea Bidena, a poslije lipnja 2024. godine pobjedu Kamale Harris. Predsjednica Ursula von der Leyen njegovala je tijesne političke odnose s britanskim premijerom Keirom Starmerom, koji je u SAD bio uputio sto Britanaca da pomognu izbornu kampanju Kamale Harris. Politička bliskost predsjednice Europskog povjerenstva i britanskog premijera došla je od njihove zamisli, da se Britanija vrati u Europsku uniju „na mala vrata“ ili bez održavanja novog referenduma, kakav je bio upriličen 2016. godine za Brexit.

Plahost Ursule von der Leyen prema Donaldu Trumpu, dolazi od njegova običaja, da bude neugodan prema sugovornicima u Bijeloj kući i to pred novinarima. Dana 28. veljače američki predsjednik je u Bijeloj kući pred novinarima okrivio ukrajinskog predsjednika, da je nezahvalan i da ne poštuje SAD. Nakon toga je ukrajinski predsjednik morao žurno napustiti Bijelu kuću bez predviđenog ručka i bez obraćanja medijima. Zato predsjednica Europskog povjerenstva nije htjela posjetiti Bijelu kuću od povratka Donalda Trumpa na vlast.

Što je sadržaj dogovora predsjednika Trumpa i predsjednice von der Leyen? Prvo, američke uvozne trošarine za veliku većinu europskih proizvoda iznosit će 15% njihove vrijednosti. Europske protivtrošarine na neke američke proizvode bit će 10% njihove vrijednosti, a za mnoge američke proizvode uvozne trošarine će se potpuno ukinuti. (Po ranijem sporazumu Amerike i Britanije američke trošarine na britanske proizvode bit će 10% njihove vrijednosti.) Predsjednica Europskog povjerenstva osobno je obvezala Europsku uniju, da će u slijedeće tri godine u američko gospodarstvo uložiti 600 milijardi američkih dolara. Usto, predsjednica von der Leyen osobno je obvezala Europsku uniju, da će u Americi nabaviti energenata u vrijednosti 750 milijardi američkih dolara te dodatno nabaviti američku vojnu opremu.

U sporazum nisu uključeni proizvodi europske farmaceutske industrije. Američke trošarine na čelik i aluminij ostaju 50%, a predsjednik Trump se je obvezao, da američke uvozne trošarine neće povisiti na 30%, čime je jedno vrijeme prijetio. Poslije sastanka predsjednik Trump se je hvalio pred medijima, da je postigao veliki sporazum, a predsjednica von der Leyen je izbjegla novinare i samo je rekla, da je „najvažnije to, da je sporazum postignut“.

(Sporazum u Škotskoj se može smatrati golemim osobnim uspjehom Donalda Trumpa, ako se Trumpa uzme kao predstavnika američke industrije ili njezina posrednika. Donald Trump je u nedavni sporazum s Japanom uključio prodaju 100 zrakoplova Boeing. Svaki zrakoplov Boeing 737 MAX stoji oko 120 milijuna američkih dolara, što znači da bi Japan bio dužan potrošiti u Americi najmanje 12 milijardi dolara, ako se kupnja ne odnosi na nešto skuplje zrakoplove Boeing 787. Donald Trump je s predsjednicom von der Leyen uglavio prodaju američkih proizvoda u vrijednosti od najmanje 750 milijardi dolara, što je mnogo više od prodaje Japanu. Donald Trump je za američku korporaciju BlackRock bio dogovorio predaju neprovjereno „golemog“ ukrajinskog nalazišta litija pokraj mjesta Ševčenko u Donjeckoj pokrajini, koje je već jedno vrijeme pod nadzorom ruskih vojnih snaga.)

Kako su europski političari i gospodarstvenici primili „račun bez krčmara“, koji je ptočitan u Škotskoj? Prvi se je oglasio Savez njemačkih udruga poslodavaca (Bundesvereinigung der Deutschen Arbeitgeberverbände – BDA). Predstavnici Saveza su izjavili, da u Njemačkoj nema dovoljno novca ni za domaća ulaganja, a kamoli za ulaganja u Ameriku. Njemački kancelar Friedrich Merz je upozorio, da će dogovor iz Škotske napraviti veliku štetu njemačkom gospodarstvu. „To je novi udarac njemačkom naporu, da se vrati zamah njemačkom gospodarstvu. Njemačka je osam godina bila u stagnaciji, a ljudi koji odlučuju u gospodarstvu polagano uzvraćaju na državne poticaje dane u travnju i svibnju mjesecu.“

Predsjednik francuske vlade François Bayrou je 28. srpnja žestoko napao dogovor između SAD i Europske unije, za koji je rekao, da „predstavlja čin pokornosti Europe Americi“, koji je Europi donio „crni dan“. Njegov prethodnik Michel Barnier nazvao je sporazum „priznanjem slabosti, koja dolazi od pogrešnog izbora, koji ne jamči ni suverenost ni blagostanje kontinenta i država na njemu“.

Predsjednica Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen napisala je, da „dogovor Ursule von der Leyen i Donalda Trumpa nosi Europi političku, gospodarsku i moralnu propast“ te „da sporazum ozbiljno potkopava suverenost Europe i da se Europa drobi pod teretom briselske birokracije“. Promatrači kažu, da je sporazum iz Škotske neočekivano ujedinio francusku vlast i francusku oporbu.

Sporazum iz Škotske najteže pogađa Njemačku, koje je gospodarstvo više od ostalih velikih gospodarstava Europske unije stradalo tijekom Rata za Ukrajinu, zbog gospodarskih kazni izrečenih Rusiji. Kancelar Merz je bio smislio – pravo ili krivo – davanje zamaha njemačkom gospodarstvu putem (1) obnove i osuvremenjivanja njemačke prijevozne podloge, (2) financijalizacije njemačkog gospodarstva i (3) jačanja njemačke vojne industrije ili militarizacije njemačkog gospodarstva. Nacrt obnove njemačkog gospodarstva traži golema ulaganja pa će kancelaru Merzu dobro doći svaki euro, koji može i smije izvaditi iz gospodarstva, jer se čini, da njemački Ustavni sud neće dobroćudno gledati na zaduživanje države. Nedvojbeno je, da je predaja Europe Americi, koju je u Škotskoj obavila predsjednica Europskog povjerenstva, zadala težak udarac nacrtu kancelara Merza.

Po meni, osobni sporazum Donalda Trumpa i Ursule von der Leyen se neće ostvariti. To je uistinu „račun bez krčmara“, jer će za prihvaćanje takvog sporazuma biti potreban pristanak jedinačnih članica Unije. Po prvim ocjenama sporazuma može se očekivati odbacivanje sporazuma, jer se taj sporazum uistinu ne može ostvariti, budući da su američki energenti i američko oružje skupi, a Unija nema raspoložljivog ili suvišnog novca za ulaganje u SAD. (Europa još uvijek putem Indije i Kine nabavlja naftne prerađevine i ruski ukapljeni plin.)

Predsjedniku Trumpu ostaju dvije nove mogućnosti. Prva je nametanje drugotnih kazni ili uvoznih trošarina državama koje kupuju rusku naftu i ruski prirodni plin. Druga mogućnost je nametanje visokih uvoznih trošarina izravno Europi u visini od 30%. Obje mogućnosti tražit će mnogo vremena, kojega Trump ima sve manje, a Unija u međuvremenu može naći nova tržišta kao zamjenu za američko.