Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt za razliku od većine mojih novijih osvrta bavi jednim iznimnim političkim događajem. Osvrt se bavi najavljenim sastankom američkog predsjednika Trumpa i ruskog predsjednika Putina, za koji se predviđa da će se održati „negdje na Aljasci“ u petak, 15. kolovoza, na Veliku Gospu ove godine. Aljaska je jedna od pedeset američkih saveznih država.

Nedavni posjet Moskvi posebnog američkog izaslanika za Bliski Istok i za odnos s Rusijom Stevea Witkoffa – general Keith Kellogg je zadužen za odnos s Ukrajinom – bio je sračunat na ugovaranje sastanka dvojice predsjednika, na kojemu bi se raspravila obustava Rata za Ukrajinu. Po mišljenju mnogih geopolitičkih promatrača, pravo je da o mogućoj uspostavi primirja ili mira u Ukrajini pregovaraju strane u ratu: Sjedinjene Američke Države i Ruska Federacija.

Predsjednik Trump je često naglašavao, da rat u Ukrajini „nije njegov rat, nego rat Joea Bidena i da taj rat ne bi ni izbio, da je on bio izabran za predsjednika 2020. godine“. Ipak, predsjednik Trump je za svojega novog predsjedničkog razdoblja nastojao dobiti taj rat, iako je tijekom izbornog pothvata tvrdio, da će rat u Ukrajini zaustaviti za jedan dan. Predsjednik Trump je to mogao jamačno izvesti da je htio i to ustezanjem vojne i financijske pomoći Ukrajini.

Međutim, izgovorenim ili napisanim riječima predsjednika Trumpa ne treba davati veliku vjerodostojnost, posebice ako su nedomišljeno izgovorene u prolaznom susretu s novinarima ili napisane na predsjednikovoj osobnoj mreži Truth Social. Predsjednikove izjave su često u međusobnoj opreci. Stekao sam dojam, da predsjednik Trump nekad namjerno daje povoljne ili nepovoljne izjave o nekomu, kako bi prikrio svoje prave nakane. Primjerice, predsjednik Trump se je nedavno okomio na ruskog predsjednika tvrdeći, da ga je „razočarao“. Dodao je, da je Rusija neprijateljski raspoložena prema Americi. Par dana kasnije američki predsjednik je tražio, da se sastane s ruskim predsjednikom, kako bi skupa okončali rat u Ukrajini. Izjave službenih osoba Bijele kuće imaju veću mjeru vjerodostojnosti.

Većinu geopolitičkih promatrača je iznenadilo to, što će se sastanak na vrhuncu održati u Americi. Ne nosi li mjesto održavanja sastanka opasnost za predsjednika Putina? Predsjednik Putin bi načelno mogao biti uhićen, pritvoren i čak suđen. Ne tvrdim, da bi nalog za to dao osobno predsjednik Trump, ali se u američkom pravosudnom sustavu mogu naći tužitelji i sudci, koji bi rado dali nalog za uhićenje ruskog predsjednika protiv kojega postoji prijava pri Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) u den Haagu. Amerika nije članica tog suda, a nedavno je izrekla kazne nekim sucima tog suda, koji su prihvatili optužbe za genocid protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg zapovjednika izraelske vojske Yoava Gallanta. Ipak, predsjednik Putin je u stanovitoj pogibelji. (Pitali Bračanina zašto po velikoj žezi nosi sklopljeni kišobran preko ruke. Odgovorio je: „Nije Bogu virovat’!“)

Ruska strana je pristala na održavanje sastanka na vrhuncu na Aljasci, koja je u blizini Rusije. Nagađam, da ruski predsjednik može na Aljasku doći (ratnim) brodom, koji bi pratili dobro naoružani drugi ratni brodovi i podmornice. Ruski predsjednik će nedvojbeno imati i jaku osobnu zaštitu, koja bi mogla spriječiti njegovo moguće uhićenje. Neki promatrači nagađaju, da bi predsjednik Putin na Aljasku doputovao zrakoplovom, čime ne bi bila uvažena zemljopisna „blizina“ Amerike i Rusije. Predsjednik Putin je pristankom na sastanak u Americi pokazao i osobnu hrabrost.

(U Kanadi je za prve Trumpove vladavine Amerikom na zahtjev američkog ministarstva pravosuđa 1. prosinca 2018. godine zbog navodne prijevare uhićena Meng Wanžu, financijska direktorica i kći utemeljitelja kineske korporacije Huawei. Američko ministarstvo je bilo tražilo i izručenje direktorice Meng. Meng je držana u kućnom zatvoru u Kanadi. Ona je nakon mukotrpnih pregovora Kine i Kanade bila oslobođena 25. rujna 2021. godine nakon što je američko ministarstvo pravosuđa povuklo zahtjev za njezino izručenje.)

Američki podpredsjednik JD Vance je 9. kolovoza u Londonu obavijestio europske saveznice (Britaniju, Europsku uniju, Finsku, Francusku, Italiju, Njemačku i Poljsku) te predsjednika Ukrajine o dogovoru za očekivani sastanak predsjednika Amerike i Rusije. Poslije tog sastanka u Londonu je održan sastanak europske ratne struje, na kojemu je zatraženo, da se Europa i Ukrajina uključe u rusko-američke pregovore. Ukrajinski predsjednik je izjavio, da će „američko-ruski dogovor bez Ukrajine biti mrtva odluka“. Bijela kuća je naknadno objavila, da će početno biti održani dvostrani razgovori te da bi se kasnije u pregovore mogla uključiti i Ukrajina. Očito, Europi je „mjesto za vratima“.

Ratna europska struja smatra, da je Europa isto strana u ratu te da bi se i ona s Amerikom trebala otprve uključiti u pregovore. Po meni, Europa je kao i Ukrajina više žrtva američkog Rata za Ukrajinu, nego strana u ratu.

Čemu iznenadan sastanak dvojice predsjednika, nakon što je predsjednik Trump koncem mjeseca srpnja odredio vrijeme od pedeset dana, da se Rusija i Ukrajina dogovore o uspostavi kopnenog i zračnog primirja? Predsjednik Trump je poslije to razdoblje naprasno skratio do 8. kolovoza, za koji su dan bile najavljene već pobačene drugotne „kostolomne“ uvozne trošarine za države, koje nastave kupovati rusku naftu i ruski ukapljeni plin. Poslije je došlo do američkog traženja sastanka na vrhuncu predsjednika Rusije i Amerike.

U zbrci koju američki predsjednik neprestance stvara svojim prijepornim izjavama ipak se razaznaje temeljna svrha njegova pripetavanja s Rusijom. Po meni, predsjednik Trump je u velikoj žurbi, jer želi preduhitriti slom ukrajinske vojske te napredovanje ruske vojske do rijeke Dnjepra u njezinu srednjem toku i prelazak preko te rijeke u njezinu donjem toku. Zapadni mediji obilno pišu o rusko-američkoj pogodbi i o trampi prostora, ali je više riječ o nagađanju i priželjkivanju, nego o dobrim prosudbama. Usto, predsjednik Trump istinski želi uspostavu mira u Ukrajini, jer u drugim područjima djelovanja ima uglavnom promašaje.

Računa se, da se sporazum o miru u Ukrajini ne može postići za jednog sastanka dvojice predsjednika, što bi vodilo novom sastanku na vrhuncu i to u Rusiji. Pregovori između Amerike i Rusije uključit će osim vrućeg pitanja Ukrajine i pitanja opće suradnje dviju država, posebice gospodarske i energetske suradnje u području Arktika, jer je Rusija prvorazredna arktička sila, a upravo američka savezna država Aljaska izbija na Arktički ocean.

Očekuje se, da će kad-tad doći do sporazuma Rusije i Amerike o obustavi Rata za Ukrajinu. Zato se postavlja pitanje o tomu, kako će dvije velesile nagovoriti predsjednika Zelenskog, da prihvati njihov sporazum te da napusti i svoj sadašnji položaj i Ukrajinu. Stavljanjem pred gotov čin! Predsjednik Zelenski će od nastojanja Europe imati malu korist.

Ako predsjednik Zelenski unatoč sporazumu velesila bude uz pomoć europskih sila ustrajavao na nastavku rata ili na njegovu dodatnom razbuktavanju, Americi će biti lako okrenuti leđa i Ukrajini i Europi. To američki upravni ustroj željno očekuje. Time bi i Ukrajina, ali i Europa bile prepuštene budućnosti, koju će neizbježno donijeti politički i vojni slom „nacrta Ukrajina“. Ideološki zadojeni ukrajinski i europski politički umovi ne uviđaju, da je našoj globaliziranoj vrsti mir preči od svih ostalih životnih vrijednosti.