Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt za razliku od većine mojih novijih osvrta bavi jednim događajem te važnom i jedinom promjenom, koji je taj događaj donio. Osvrt se bavi sastankom predsjednika Putina i predsjednika Trumpa te pravom novinom u američkom razumijevanju Rata za Ukrajinu, koja je jedini rezultat tog sastanka. Predsjednik Trump je zasad prihvatio rusku postavku – utemeljenu na dosadašnjem ukrajinskom zastupanju primirjetvorstva – po kojoj uspostava primirja ili prekida paljbe ne bi rat skratila, nego produžila. Kažem „zasad“, jer se nikad ne zna kad Donald Trump može svoj stav promijeniti „milom ili silom“ odnosno sam od sebe ili pod prisilom neokonzervativaca.

Sastanak predsjednika Amerike i Rusije održan je u petak, 15. kolovoza, a u ponedjeljak, 18. kolovoza u Bijeloj kući održan je vjerojatno najneobičniji sastanak u povijesti diplomacije. Sastanak je održan u dva poluvremena. Prvo su se dvojno sastali predsjednici Trump i Zelenski, a poslije su sastanku bili pripušteni probrani, važni ili voljni čelnici nekih europskih političkih zajednica i tvorevina: Atlantskog saveza, Britanije, Europske unije, Finske, Francuske, Italije i Njemačke. (Zapadni mediji su pisali, da je finski predsjednik Alexander Stubb bio uključen među europske „volontere“, jer je s Donaldom Trumpom znao igrati golf.) Utakmica u Bijeloj kući imala je i produžetak: telefonski razgovor predsjednika Trumpa i predsjednika Putina.

Po meni, zborovanje u Washingtonu nije donijelo rezultat bolji ili drukčiji od rezultata rusko-američkog sastanka na Aljasci: mir u Ukrajini se može uspostaviti i bez prekida paljbe na bojištu. U Washingtonu se je govorilo o (1) mogućem i Zapadu poželjnom dvojnom rusko-ukrajinskom sastanku na vrhuncu; (2) slijednom trojnom rusko-američko-ukrajinskom sastanku na vrhuncu; te (3) tobožnjem zapadnom sigurnosnom jamstvu Ukrajini u mogućem mirovnom sporazumu. Nasreću, za sva tri navedena predmeta razgovora potreban je ruski pristanak. Moskva se ni dan poslije sastanka u Washingtonu o tomu nije očitovala. Predsjednik Trump je na osobnoj mreži Truth Social napisao, da će sigurnosna jamstva Ukrajini dati europske sile „uz koordinaciju Amerike“. To bi trebalo značiti, da Amerika neće Ukrajini biti jamac.

Zapadni mediji izvješćuju, da je predsjednik Zelenski odbacio zamisao o predaji dijela ukrajinskog prostora Rusiji. Ukrajinski mediji pišu, da rat nije najveće zlo na svijetu, uzdajući se u skoro dovršenje izradbe nove „ukrajinske“ rakete dosega 3.000 kilometra, kojom bi se moglo napadati Moskvu i Sankt-Petersburg i koja bi omogućila Ukrajini pobjedu nad Rusijom. Ukrajinska vojska je navodno naručila i 50.000 pasolikih robota kao zamjenu za vojnike.

Tijekom sastanka na vrhuncu na Aljasci predsjednik Trump je bio velikodušan domaćin. Srdačno je dočekao predsjednika Putina pred zrakoplovom u (vojnoj) zračnoj luci i u svojem ga je automobilu dovezao od zračne luke do mjesta sastanka. Zluradi zapadni mediji su pisali, da je predsjednik Putin morao vidjeti američke borbene zrakoplove i da mu je to bilo veliko upozorenje. Nisu pisali, da su dva američka borbena zrakoplova do zračne luke dopratila Putinov predsjednički zrakoplov.

U američkom izaslanstvu bili su podpredsjednik vlade, ministar vanjskih poslova, ministar financija, glavni predsjednikov pregovaratelj za Rusiju te ravnatelj središnje obavještajne službe (CIA), a u zadnji čas je u izaslanstvo uključen ministar obrane. Zanimljivo je to, što u izaslanstvu nije bio predsjednikov savjetnik za zaštitu. Iz izaslanstva je bio izostavljen i general Keith Kellogg, kojega nazivaju „Mr. Ceasefire“ (prekid paljbe).

Predsjednik Putin je pomno probrao suradnike, koji su s njim doputovali u Anchorage. Ondje su bili ministar vanjskih poslova, glavni savjetnik predsjednika za zaštitu, ministar obrane, ministar financija, predvodnik ruskog izaslanstva za zamrle pregovore u Carigradu koji je po struci povjesničar i predsjednik ruskog državnog investicijskog fonda.

Predsjednik Putin je poslije sastanka na Aljasci za vrijeme zajedničke konferencije za novinare rekao, da se je on trsio još u vrijeme predsjednika Bidena da spriječi izbijanje rata u Ukrajini. Predsjednici Biden i Putin su sastali u Ženevi 16. lipnja 2021. godine, ali – kako je predsjednik Putin rekao – predsjednik Biden nije slušao. Predsjednik Putin je pohvalio predsjednika Trumpa, da zna slušati i da je pomno slušao što su govorili i objašnjavali članovi ruskog izaslanstva. Smatram, da se može opravdano reći, da je u Anchorageu na Aljasci održan „sat povijesti“. Predsjednik Putin je naglasio, da su ruski izaslanici dobro govorili o razlozima i o postupku postanka rata u Ukrajini.

Privođenje rata u Ukrajini njegovu kraju bio je samo jedan od predmeta, o kojima su raspravljali predsjednici Trump i Putin. Sudjelovanje u izaslanstvu Johna Ratcliffea, ravnatelja službe CIA, govori o mogućoj razmjeni uhićenih američkih i ruskih obavještajaca. Zna se da su izaslanstva razgovarala o zajedničkoj suradnji u Arktičkom moru, jer i američka Aljaska i ruska Samostalna čukotska oblast izlaze na Arktički ocean. Ta suradnja bi uključila zajedničko traženje i iskorištavanje poznatih i mogućih nalazišta nafte i prirodnog plina. Amerika posebno zanima i traženje te korištenje rijetke zemlje i izvlačenje iz nje traženih i danas dragocjenih kovina.

Uoči sastanka na vrhuncu na Aljasci zapadni mediji su naveliko pisali o izricanju novih kazni Rusiji i drugotnih trošarina Kini, zato što Kina naveliko kupuje ruske energente (ugljen, naftu, prirodni plin u ukapljeni plin), mnoge poljoprivredne proizvode, minerale, kovine, umjetno gnojivo, ribu i ostale plodove mora te nebrojene ostale sirovine i proizvode. Medijske najave nisu samo tlapnje ili priželjkivanja, nego su sredstva utjecaja na politiku. U primjeru sastanka na Aljasci medijske se najave nisu obistinile i za to su mediji okrivili predsjednika Trumpa.

[Poslije sastanka u Bijeloj kući o kaznama Rusiji govorio je i to iznimno žestoko predsjednik Macron. On je nedržavnički – i u tomu podsjeća na predsjednika Bidena – predsjednika Putina nazvao „grabežljivcem“ i „ljudožderom (ogre) pred vratima“. Predsjednik Biden je 19. ožujka 2021. godine nazvao ruskog predsjednika „ubojicom“ (killer). Kad je jedan novinar pitao predsjednika Bidena za tu izjavu na konferenciji za tisak tijekom spomenutog sastanka u Ženevi on se je samo nasmijao. Po meni, predsjednik Macron unatoč tomu, što je navršio samo 47 godina starosti pokazuje znakove staračke zagrižljivosti.]

Do dvojnog sastanka na Aljasci postojala su dva oprečna pristupa okončanju rata u Ukrajini. Europske sile, Ukrajina i dio američkog upravnog ustroja predvođenog generalom Kelloggom zagovarali su prvo uspostavu primirja, što bi omogućilo dodatno naoružavanje Ukrajine i slijedno nastavak rata. Rusko vodstvo nije to prihvaćalo.

Rusija je zagovarala početak mirovnih pregovora dok traju ratni zahvati očekujući da se tim načinom dođe do mira prihvatljivog svim stranama u ratu: Zapadu i Ukrajini s jedne strane i Rusiji s druge. Čini se, da je Amerika prihvatila ruski pristup okončanju rata.

Dok su pristupi okončanju rata dviju ratnih strana oprečni u načelu nema posla za političare i diplomate. Čini se, da su nakon američko-ruskog sastanka na Aljasci obje glavne ratne strane prihvatile jednak pristup: početi odmah pregovore o uspostavi mira. Sastanak u Bijeloj kući je pokazao, da se neokonzervativna Europa i Ukrajina s tim ne slažu. Na sadašnjoj će razdjelnici ili Amerika nametnuti svoju volju Europi i Ukrajini ili će se rat nastaviti na štetu svih europskih naroda uključujući ukrajinski i ruski.