Zdravko Mršić – Konsenzus

Ovaj se osvrt kao i većina mojih novijih osvrta isto bavi jednom značajkom sadašnjeg svijeta. Osvrt se bavi sve češćom promjenom vlasti poslije parlamentarnih izbora u zapadnim državama. Pod zapadnim državama smatram i države u drugim područjima svijeta, koje su prihvatile „zapadni“ politički sustav liberalne demokracije. U takve države ubrajam Japan i Južnu Koreju, koje je američka vojska u Drugomu svjetskom ratu oslobodila domaćeg militarizma i imperijalizma te koje su i sad de facto pod američkom okupacijom. U takve države ubrajam i zemlje, koje su ranije bile naseljavane europskim bjelačkim pučanstvom, primjerice Argentinu, Australiju i Novi Zeland, koje su isto odane liberalnoj demokraciji.

U zemljama liberalne demokracije državna politika slijedi volju nositelja krupnog privatnoga kapitala, a ne volju građana ili naroda države. Nasuprot zemljama liberalne demokracije postoje zemlje narodne demokracije, u kojima politika vodi račun o potrebama ljudi i naroda.

Europska unija je poseban primjer zapadne političke tvorevine, koja je kao cjelina od svoje uspostave 1993. godine slijedila političku volju Sjedinjenih Američkih Država. Amerika je bila nagovorila europske vodeće političare, da u ime „sve tješnjeg unutarnjeg povezivanja“ odbace dogovorno odlučivanje, koje je njegovala Europska zajednica. Odlučivanje u Uniji je usredotočeno u Bruxelles pa se može reći, da su SAD od europskih naroda ugrabile Europu kao cjelinu.

Na pisanje ovakvog i ovog osvrta potaknuli su me (1) ostavka francuskog premijera Sébastiena Lecornua samo 26 dana od imenovanja, (2) ponovna pobjeda Andreja Babiša na parlamentarnim izborima 4. listopada u Češkoj, (3) izbor istog dana zastupnice u japanskom parlamentu i nekadašnje ministrice Sanae Takaichi za predsjednicu Liberalne demokratske stranke, što će joj omogućiti, da postane premijerkom i (4) odbijanje Španjolske da kupi američke zrakoplove F-35, umjesto kojih će kupiti turske zrakoplove petog naraštaja KAAN.

Sébastien Lecornu je podnio ostavku odmah nakon objave 5. listopada sastava nove francuske vlade, koja se je trebala prvi put sastati istog popodneva. Kao razloge podnošenja ostavke Lecornu je naveo „rasulo u francuskom parlamentu, u kojemu mnogi članovi ne obavljaju svoju dužnost“ i „stav mnogih članova vlade koji imaju prevelika traženja od parlamenta kao da vlada u parlamentu ima apsolutnu većinu“. Ostavka francuskog premijera daje pravu sliku političkog stanja Francuske i stanja Europske unije. Francuska je na povijesnoj prekretnici. Prekretnica u Francuskoj je i slika i posljedica povijesne prekretnice u Europskoj uniji. Obje su znak i posljedica rasapa Zapada.

Sanae Takaichi pripada nacionalističkom krilu svoje stranke, kojemu je pripadao i naknadno ubijeni premijer Shinzo Abe, koji je bio politički pokrovitelj buduće premijerke. Abe se je zauzimao za promjenu japanskog ustava iz 1945. godine, koji su napisali časnici i ustavni stručnjaci američkog generala Douglasa MacArthura, nekadašnjeg zapovjednika američkih tihooceanskih snaga. Abe je nastojao ukloniti ustavno ograničavanje na obranu djelovanja japanske vojske (Japan Self-Defense Forces ili Japanske samoobrambene snage). Buduća premijerka Takaichi je izjavila, da trošarinski sporazum Japana i Amerike nije ni pravedan ni ostvarljiv te da ga treba u pregovorima izmijeniti. Dodala je, da Japan mora biti „jasan i glasan“ kad je riječ o japanskim nacionalnim probitcima.

Andrej Babiš je napravio iznimno dobar izborni rezultat pa sad njegova stranaka ANO („Da“) ima u parlamentu 80 od ukupno 200 sjedala ili 40%. Andrej Babiš je služio kao premijer Češke od 2017. do 2021. godine. Nakon izbora je izjavio, da je Češka vjerna članica Atlantskog saveza i Europske unije te da je on prije kao premijer dobro surađivao sa SAD. Usto je dodao, da Ukrajina nije pripravna za članstvo u Uniji, da se na oružju za Ukrajinu nitko ne smije bogatiti te da on ne može jamčiti nastavak pomoći Ukrajini.

Španjolsko odbijanje američke ponude za zrakoplove F-35 i prihvaćanje turske ponude za zrakoplove KAAN predstavlja najblaže rečeno neposluh prema Americi. Međutim, neposluh prema Americi je teška povreda američke hegemonije ili hegemonije kapitala, koji je još uvijek, ali sve manje usredotočen u Americi. Naša vrsta je sad na prelasku iz jednostožernog svijeta ili iz američke hegemonije u višestožerni svijet opće povezanosti slobodnih naroda. Neposluh prema Americi je opredjeljenje za višestožerni svijet, a to je za svjetski privatni kapital neoprostljiv grijeh.

Zapadni narodi o izborima sve češće mijenjaju vlast, kako bi konačno postavili vlast, koja bi se starala za njihovu suverenost i za njihove probitke. To je postupak – u opreci s mogućim nasilnim prevratima – koji vodi ustaljivanju narodnih ili narodnjačkih („populističkih“) vlasti u narodima. Tako bi sadašnja politička prekretnica u Francuskoj mogla dovesti na vlast stranke kakvo je Narodno okupljanje Marine Le Pen. U sličnom političkom stanju su Austrija, Nizozemska, Njemačka, Poljska i neke druge članice Europske unija. Ne treba posebno naglašavati slab položaj sadašnjih političkih vlasti u Bruxellesu. (Poljska politika nastoji izbjeći suočenje s glasačima i s teškim gospodarskim stanjem namicanjem za Poljsku gotovine i drugih povlastica od Europske unije.)

Nedavno je visoka povjerenica EU za vanjsku politiku i zaštitu Kaja Kallas izjavila, da će Unija – ako njezine članice ne dopuste, da se zadržane ruske državne pričuve pohranjene u Euroclear u Belgiji prenesu Ukrajini – posegnuti putem dodatnih poreza u „džepove građana“. Sadašnje njemačko političko vodstvo ne odustaje od godišnje pomoći Ukrajini u vrijednost od 9 milijardi eura, a zbog teškog stanja u umirovljeničkom sustavu zahtijeva produženje radnog vijeka zaposlenih do navršene 73 (sedamdeset tri) godine.

Po meni, stanje u Europi upozorava na potpun prestanak vladavine Zapada nad svijetom. Na drugoj strani, u Svjetskoj većini dolazi do sve šireg okupljanja i povezivanja naroda. Nedavno je Kina pozvala Indiju, da se pridruži Područnom obuhvatnom gospodarskom ortaštvu (Regional Comprehensive economic partnership, RCEP), u kojemu su članice Japan, Južna Koreja, deset zemalja ASEAN-a, Kina, Australija i Novi Zeland. Udruga RCEP sustavno smanjuje i uklanja uvozne trošarine na sirovine i industrijske proizvode, ali ne i na poljoprivredne proizvode, jer je pitanje opskrbe pučanstva hranom osjetljivo pitanje u tom dijelu svijeta. Mnoge se zemlje trošarinama štite od nestašice hrane.

Na drugoj polukugli Zemlje države Južne Amerike pripravne su prihvatiti sustav prekograničnog plaćanja, koji nudi BRICS. Sustav prekograničnog plaćanja zemalja BRICS-a jamačno vodi slabljenju uloge američkog novca kao sredstva plaćanja i držanja državnih pričuva. Christine Lagarde, prijašnja ministrica financija Francuske i sadašnja predsjednica Europske središnje banke nedavno je izjavila, da pomutnju u financijskom svijetu koju je prouzročio američki namet trošarina „treba iskoristiti za jačanje eura i to na račun američkog dolara“.

Sve brže slabljenje dolara kao svjetskog razmjenskog i pričuvnog novca vodi konačnom uklanjanju toga američkog financijskog oružja „iznimno velike razorne snage“. Poslije sloma dolara Americi će ostati samo vruće vojno oružje, uporaba kojega bi se mogla osvetiti samoj Americi, jer ostale države nisu ni razoružane ni nenaoružane. Nositelji „svjetskog kapitala“ moraju prihvatiti činjenicu, da globaliziranom vrstom treba vladati politika, a ne privatni novac: kapitalisti misle samo na svoje probitke, a ne i na dobrobit narodâ. Naša vrsta je sad više politički, nego poslovno globalizirana.