Zdravko Mršić – Konsenzus

Kriza je vrijeme odluke. Ako se sadašnje poteškoće u hrvatskom gospodarstvu s pravom nazivaju krizom, sadašnje se vrijeme može smatrati presudnim za budućnost našeg gospodarstva, našeg društva i naše zemlje. To vrijedi i za sva ostala nacionalna gospodarstva, jer je riječ o prvoj općoj, globalnoj krizi u globaliziranom svijetu. Iako se našom raspravom istom otvara […]

Hrvatska parapolitička suradnja s obližnjim zemljama na Balkanu postala je svojevrsnom modom hrvatskih vlasti. Takva suradnja je postala modom i u obližnjim zemljama. Takozvana regionalna suradnja na Zapadnom Balkanu uvrštena je kao važna zadaća u dnevni red EU, koja se boji nestabilnosti Balkana. Ta bi se nestabilnost, nedajbože, mogla proširiti i na EU, koja ni […]

POREZ NA IMOVINU – PRISILNA PRODAJA OBITELJSKOG UMJESTO NACIONALNOG SREBRA U nas se svake godine kod priprave proračuna uporno iznosi prijedlog za uvođenje poreza na imovinu (nekretnine), kako bi se pokrivali izdaci sve rastrošnije države. To već dugo čine izabranici HUP-a boreći se za svoj interes, bojeći se da bi država mogla posegnuti za porezom […]

U posljednjih četrnaest mjeseci objavljene su tri moje knjige: „Globalizacija i gospodarski nacionalizam“, „Povratak domovine“ i „Isusovi ljudi“, naoko s različitim temama iako im je u temelju isto pitanje: sustav ljudskih vrijednosti za današnji svijet. U prvoj su opisani korijeni i razlozi nedavne promjene smjera globalizacije u kojoj su nacionalne države počele od korporacija preuzimati vodeću ulogu. U drugoj je izneseno pravo stanje Zapada i Hrvatske, koje nameće zapadnim narodima ponovno prijanjanje uz rad i proizvodnju, ako ne žele utonuti u siromaštvo. Prve dvije knjige predvidjele su pojavu sadašnje duboke svjetske krize, koja je posljedica liberalnog vjerovanja, da svijet postaje bolji samo ako se svatko brine samo za se. Kriza je pomogla da se bolje i brže uvide pravo stanje Zapada i prave posljedice liberalnog kapitalizma.

U siječnju ove godine MMF je objavio postotke promjene gospodarskog rasta po zemljama. Godine 2007. svjetsko gospodarstvo je raslo 5.2%, razvijena gospodarstva 2.7% a gospodarstva u razvitku 8.3%; 2008. godine rast je bio 4.3%, 1% odnosno 6.3%. Rast za 2009. godinu procijenjen je na 0.5%, 2.0% odnosno 3.3% a za 2010. godinu 3.%, 1.1% odnosno 5%. Tijekom navedenih četiriju godina zemlje u razvitku nadmašile bi u rastu napredne zemlje za preko 20%. Zemlje u razvitku se doista razvijaju, a razvijene zemlje stoje. Na dosadašnjoj razini tehnologije Istok je dobio industrijsku bitku protiv Zapada. Uz sadašnje slabljenje financijskog sektora na Zapadu razlika u stupnju razvitka bivat će sve veća.

Za prvog službenog puta u tuđinu sadašnja državna tajnica SAD posjetila je Kinu, a za razgledanja Beijinga energanu Taijang Gong. To postrojenje na plin proizvodi struju te vruću i mrzlu vodu (CHCP). Napravili su ga Kinezi uz sufinanciranje Britanaca, ali je turbine i generatore za nj isporučio američki General Electric. Pogon je 13% učinkovitiji od najnaprednije svjetske elektrane na ugljen i godišnje pravi preko 3 GWh energije, ali otpušta 50% manje CO2 i troši 2/3 manje vode od kineskih elektrana na ugljen. Upitana zašto nije naglašavala pitanje ljudskih prava za svojeg posjeta, Hillary Clinton je ogovorila da to nije prijeko pitanje. Prijekosti su joj bile financijska kriza i suradnja u zaštiti klime i Zemlje. U SAD ima preko sto „vjetrenih rančeva“ za proizvodnju električne energije snage veće od 120 megavata, jedna od 750 MW. (Snaga elektrane Krško je 2000 MW.) Vlasnik jednog od vjetrenih rančeva u Teksasu kaže: „Na ranču nema stoke i otpuštanja CO2. Dok se vrte noževi propelera na mojim turbinama, ja vrtim svoje palce.“ U SAD je i solarna groznica u punom jeku, a utrku predvodi Novi Meksiko, s guvernerom Richardsonom, Clintonovim i nesuđenim Obaminim ministrom energetike. Nijemci imaju u SAD veliko tržište za opremu i proizvodnju energije.

Hrvatski narod živi bez nade, a njegova zemlja stupa u budućnost bez jasne svrhe, iako tekuća politika govori o pristupu Europskoj uniji i Atlantskom savezu kao o nacionalnim strategijskim svrhama.

Pripuštanje Hrvatske Organizaciji sjeverno-atlantskog sporazuma (Nato) i njezin pristup Europskoj uniji (EU) ne mogu i ne smiju biti svrhama djelovanja jednog cijelog naroda i smisao razvitka njegove zemlje, čak i da NATO ima novu misiju i da EU ima jasnu viziju svoga širenja, preobrazbe, sređivanja i jačanja. Stupanje Hrvatske u NATO i pristup EU mogu biti svrhe samo privremene stranačke politike, a zemlja i narod oslanjaju se na dugoročnu politiku te na gospodarstvo, na sigurnost i na sustav ljudskih vrijednosti.