Denhaaška presuda hrvatskom narodu
Presuda Denhaaškog tribunala presuda je hrvatskim generalima, ali prvobitno presuda hrvatskom narodu. Svrha svjetskih sudišta je povrijediti, oslabiti i uniziti sve narode svijeta, jer su narodi jedini dostojan protivnik kapitalu, koji vlada sudištima i nositeljima državne vlasti. Presuda je donesena „posthumno“, u ime „međunarodne zajednice“, strukture koja se ruši i koja je izdiše.
U Hrvatskoj više nema demokracije i politike; vlasti su uništile hrvatsko gospodarstvo; hrvatska je država ostala bez obrane, a hrvatski narod bez zaštite.
Presuda Denhaaškog tribunala pokušaj je uništenja časti, gaženja ponosa i slabljenja otpornosti hrvatskog naroda. Međutim, denhaaški pokušaj gaženja narodnog ponosa u narodu jača prkos, koji će navesti narod, prvo, da okrene leđa Europskoj Uniji, koja je od pobjede u Domovinskom ratu ucjenjivala hrvatske vlasti te, drugo, da se podigne na otpor propadanju, da progovori u jedan glas i da uzme svoju državu u svoje ruke.
Poštovani gospodine Mršić,
sve od vašeg gostovanja u emisiji Lica nacije, zajedno sa Slavkom Kulićem i profesorom Lovrinčevićem, sam se zainteresirao za Vaš rad.
Držim do Vaših mišljenja, jer je danas teško pronaći dobro promišljen komentar u medijima o društvenom stanju u Hrvatskoj. Plasiraju se razno-razne neistine koje nisu ni spomena vrijedne.
Bojim se da ja pak ovaj komentar ishitren i nepromišljen i da svoj argument zasnivate na jedno poprilično promašenoj šabloni slijepog nacionalizma kojim se koriste ljudi koristoljubci, a kojima je jedina svrha opstanak na vlasti pod svaku cijenu, ili pak dolazak na istu, i manipuliranje ljudske tragedije u svrhu skupljanja jeftinih političkih bodova.
Poput velike većine, smatram da je ova presuda neopravdana.
Jasno je da su Gotovina i Markač žrtve Tuđmanove politike koja je išla zajedno pod ruku sa Miloševićevom. To su jednostavno činjenice i nema se tu šta nadodati. Druga stvar je da li smo mi kao ljudi otvorenog srca spremni prihvatiti takvu jednu poraznu istinu.
Ako ništa drugo, ova presuda će možda otvoriti neka bolna pitanja od kojih bježimo od kraja rata, a koja su svojevrsna pandorina kutija.
Neupitno je da je Domovinski rat prvenstveno bio oslobodilački rat vođen na teritoriju Hrvatske protiv velikosrpske agresije.
No također je neupitno da su se za vrijeme rata dogodili strašni zločini usmjereni prvestveno prema pripadnicima srpske zajednice.
Iskreno vjerujem da je krajnje vrijeme da se hrvatsko društvo okrene sebi i preispita svoju ulogu za vrijeme Domovinskog rata.
Društva koja su to spremna učiniti, poput Njemačke nakon 2. svjetskog rata, mogu izaći samo kao moralni pobjednici na kraju tako jednog bolnog procesa.
Inače nam prijeti opasnost da nastavimo živjeti nošeni valom šovinističkog nacionalizma koji je i dalje na snazi u Srbiji, a koji kao što vidimo, ne vodi u nikakvu bolju budućnost.
Pišete da je “Svrha svjetskih sudišta je povrijediti, oslabiti i uniziti sve narode svijeta, jer su narodi jedini dostojan protivnik kapitalu, koji vlada sudištima i nositeljima državne vlasti.”
Rekao bih da je ovo jedan poprilično populistički pogled na jednu stvarnost koja je puno kompleksnija nego što mi mislimo.
Kao što i sami znamo, truli kapitalizam koji se prakticira u nas i koji je sveo državu na prosjački štap nije posljedica velikosvjetske zavjere protiv interesa Hrvatske.
Hrvatsku globalni kapitalizam nije u potpunosti upropastio, već primarno pljačka i korupcija koje nije pošteđena niti jedna sfera hrvatskog društva, a koja je institucionalizirana pod okriljem predsjednika Tuđmana.
Izdajica hrvatskog naroda nije tzv. “međunarodna zajednica”, već su to naši političari i mi sami, paradoksalno, jer smo svojim glasovanjem kontinuirano birali predstavnike vlasti koji su radili, i koji i dalje nastavljaju raditi protiv interesa velike većine hrvatskog naroda.
Mislim da su to povijesne činjenice i neugodno ste me iznenadili pogrešnom interpretacijom dođagaja.
Druga važna stvar je da u Hrvatskoj nakon 1995. godine, nažalost, nije postojala politička hrabrost kako bi se sudilo onima koji su iskoristili ratna zbivanja za ubistvo, krađu, palež, i razne oblike ratnog profiterstva. Da je postojala, ne bi se danas hrvatskim generalima sudilo na međunarodnom sudu, nego u Hrvatskoj i po hrvatskim zakonima. Tako da je sama činjenica da je Hrvatska izručila svoje generale sudu u Hagu prvenstveno posljedica naše vlastite sramote i odraz krive državne politike koja je doživjela svoji potpuni fijasko upravo u presudi generalu Gotovini i Markaču.
Hrvatski narod je duboko napaćen, izmanipuliran i duhovno slomljen.
Ovo je prilika za katarzu, i ako znamo iskoristi ovaj povijesni trenutak primjereno, duboko vjerujem da ćemo uspijeti izaći iz ove bitke protiv demona prošlosti jači i trezveniji.
Sa poštovanjem,
Vedran
Tako je Vedrane!
Komentar nije ishitren ili nepromišljen, on je točan, ali je jednostavno kratak.
Istina je da se radi o presudi hrvatskome narodu, ali ta presuda ponajprije ukazuje na maloljetnost hrvatskog pravosuđa i hrvatske Republike.
Katarza da, ali ne u pravcu utapanja u EU.
Katarza je unutrašnji preporod vrijednosti i namjera a ne prepuštanje drugima da te vrijednosti i namjere određuju.
Ono što Hrvati dobro ne uviđaju je činjenica da se naš naopaki sustav, korupcija i nepotizam sve do državne mafije, bazira na premisama kapitalističkog sustava gdje su se te pojave sofisticirano uzdigle ne stepen sistema.
Ono što sofisticirani financijski inženjering zakulisnog zapadnog monetarnog sustava otuđuje od Hrvatske uvelike prevazilazi sposobnost naših sitnih duša.
Katarza znači preuzimanje odgovornosti za svoju sudbinu, ona osim što budi hrabrost i odgovornost za svoje odluke, ona ima i svoje duhovno značenje u vidu puta ispravnosti, općeg morala i društvenog poštenja.
Oni koji ne vjeruju da taj ideal mogu uspostaviti u sebi, ne vjeruju ni svojoj Republici.
Stoga im se utapanje u EU čini jedinim mogućim rješenjem.