Zdravko Mršić – Konsenzus

Kako je Hrvatska kronično ili trajno bolesna već neko vrijeme, prije obavljanja izbora za čelnike HDZ-a, kao „najjače, pobjedničke i matične stranke hrvatskoga naroda“, postojala je nada da se liječnici među kandidatima probiju do vrha stranke i da poslije novog pobjedničkog pohoda na Hrvatski sabor, počnu liječiti i izliječe Hrvatsku. Nažalost, od silnih liječnika ostao je pri vrhu samo jedan, ali vrijedan. Da su bar ostala dvojica!

U medicini ili u konvencionalnom, znanstvenom liječenju ljudskih organizama postoji mnogo vrsta liječenja ili medicine. Prvi je preventivna medicina. narod je uvijek mislio da je „bolje spriječiti, nego liječiti“. Hrvatska nije spriječila obolijevanje svojeg organizma. Zdravlje jedne države počiva na znanju i radu, a Hrvatska se pretvara u deindustrijaliziranu zemlju neznanja. (Bolest neznanja, nerada i nebrige, nažalost, shrvala je cio Zapad, a ne samo Europu ili Hrvatsku.) Bolest nismo spriječili pa je valja trebalo liječiti. Umjesto preventivne medicine, trebalo bi uporabiti kurativnu medicinu.

U hrvatskom janom domu zdravlja sad nema ni primariusa ni liječničkog konzilija, pa se pojedini superspecijalisti prihvaćaju liječenja ili terapije hrvatskog nacionalnog organizma svoju ruku, temeljem svojeg uskog znanja i interesa, jer je mnogim liječnicima, koji se bave eksperimentalnom medicinom važno imati pacijente, što god se pacijentima događalo. Sadašnja terapija koja se određuje Hrvatskoj zove se „novi investicijski ciklus“, u kojemu se ne će otvoriti niti jedno trajno radno mjesto u proizvodnji dobara za izvoz. Hrvatski organizam – domoljubni političari govore o „hrvatskom korpusu“ ili tijelu – sad treba primiti transfuziju reindustrijalizacije, koja je lijek i za EU, u kojoj se također smanjuje broj eritrocita, a povećava broj leukocita.

Bojim se da će sadašnji voditelji „hrvatskog doma zdravlja“ uskoro uvidjeti, da zamišljena infrastrukturna terapija ne može donijeti poboljšanje stanja hrvatskog državnog organizma i da će se u liječenju Hrvatske prihvatiti sredstava i načina palijativne medicine.

(Palijativna medicina u pristupu neizlječivim bolesnicima je nov i već razglašen ogranak ljudske medicine. Ona se bavi brigom za bolesnika do skore neizbježne smrti, pri čemu se „nalaze optimalna ili najbolja moguća rješenja za očuvanje kvalitete života bolesnika“.)

U hrvatskom nacionalnom primjeru također bi se mogla napraviti momčad za palijativnu skrb, u kojoj bi svakako morali biti liječnici i superspecijalisti iz EU, Svjetske banke i MMF-a. Možda bi se Hrvatsku moglo smjestiti u regionalni ili „regionski“ hospicij ili stacionar za umiruće, kako se riječ „hospicij“ prevodi prema rječniku Ž. Bujasa.

Prije zaključenja ovog osvrta na liječnički način, valja spomenuti da je u oporbeni dom hrvatskog zdravlja doveden ravnatelj, koji je stekao zdravstveno iskustvo i kao pripadnik temeljne i kao pripadnik tajne policije. On se osim na iskustvo, koje se može steći u RH poziva i na iskustvo iz Ruske Federacije. Međutim, koliko god usporedba bila primjerena, valja znati da je prvi „hrvatski Putin“ bio Franjo Tuđman. On je, temeljem svojeg tajnopolicijskog iskustva iz Drugog svjetskog poraća, hrvatski narodni, nacionalni pokret – u kojemu je prvi čovjek svakako bio Franjo Kuharić – iz pokreta pretvorio u političku stranku, iz koje su urođene pogreške izbile u nakazna izobličenja organizma, koji se ne daju prikriti ni kozmetikom ni pomnim odijevanjem ni implantatima.

Teško je uvidjeti prigodu da se pod novim ravnateljstvom oporbeni dom nacionalnog zdravlja „kadrovski ojača“ u mjeri, koja će omogućiti zaustavljanje slabljenja, liječenje i oporavak hrvatskog državnog organizma, čiju bolest nijedan politički dom zdravlja ne želi odrediti ili dijagnosticirati.

Vašem osvrtniku se čini da je Hrvatska sad u čekanju ili u očekivanju da namnoženi narodni leukociti počnu braniti hrvatski državni organizam. Ima previše nezaposlenih, a da oni ne bi mogli uspjelo obaviti zaštitarsku ili imunosnu zadaću, kakvu leukociti imaju u ljudskom organizmu.

Oko minule unutarstranačke izborne kampanje, koja je tekla u izvanstranačkim prostorima, bilo je mnogo nategnutih komentara o tome, kako su brojni liječnici, koji su se natjecali za primariusa u HDZ-ovom domu zdravlja, politički neiskusni, a kako je političko iskustvo važno za vođenje državnih poslova. Pritom se nije spominjalo to, da svi poznati i razglašeni iskusni hrvatski politički radnici imaju samo negativno političko iskustvo. Da su oni kojim slučajem bili pravi liječnici i odgovorni liječnici, mogli bi na prvi pogled vidjeti da je Hrvatska bolesna i po licu joj prepoznaju bolest. Oni i danas smatraju da Hrvatska ima dobroćudnu virozu te da joj treba mirovanje, a ne izlazak na ulicu da se izliječi.

U svijetu, a posebice u Europi, stalno je na tržištu zdravlja alternativna medicina, koja preporučuje da bolesni nacionalni organizmi poste i da se ustežu od uzimanja mrsa, kao da anoreksija nije opaka bolest. Međutim, Hrvatskoj kao i Grčkoj, Irskoj, Španjolskoj, Bosni, Makedoniji, SAD, Italiji i cijelom Zapadu treba pojačana ishrana putem vraćanja kapitala u nacionale prostore, upravo kako bi se nacionalni organizmi ojačali reindustrijalizacijom kao kakvom punohranom infuzijom.

Smatram da je za izbavljanje Hrvatske iz jame gospodarske i demografske propasti potrebno imati upravo liječnički pristup, po kojemu liječenje bolesnika počinje dijagnozom. Smatram, da, dugoročno gledano, samo konvencionalna politička i gospodarska medicina može pomoći Hrvatskoj, ali da uskoro dolazi vrijeme da se u liječenju Hrvatske uporabi narodna medicina, u kojoj bi radna terapija imala ključnu ulogu. Hrvate jednostavno treba vratiti poslu, a to zahtijeva vođenje slobodnije monetarne politike. Za to bi se, pak, trebalo vratiti narodnoj medicini, kojom bi se za hrvatske političare – koji nisu ni političari – uvela „radna obveza“ vođenja politike u narodnom, nacionalnom interesu.

Možda će prvi zahvat u liječenju Hrvatske tražiti potpunu opću anesteziju bolesnika pa bi jedini liječnik, koji je ostao u oporbenom domu zdravlja, morao i mogao preuzeti ulogu anestetičara.

Vaš osvrtnik, uza sve ovdje napisao, pun je nade za hrvatsku budućnost, jer dobro zna da su narodi puno otporniji i od država i od ideologija.