Praznim okvirom protiv znanja
U Fedru, jednom svojem dijalogu, Platon navodi razgovor Sokrata s određenim Fedrom, na kojega je Sokrat nabasao, dok se Fedro vraćao iz kuće državnika Epikrata, gdje je čuo zamaman govor u obranu ubojstva određenog Erastotena, ljubavnika udate žene, koje je izveo njezin muž. Itd.
Sokrat u razgovoru navodi davni razgovor između egipatskog faraona Tama i Teuta, izumitelja slikovnog pisma. Teut je kralju predstavio svoj vrijedan izum, uvjeravajući ga, da će izum „poboljšati ujedno i znanje i pamćenje Egipćana“. Kralj je bio sumnjičav prema novom izumu i odbacio ga kao, tako je mislio, „oruđe za sjećanje, a ne za zadržavanje znanja“. Objašnjavao je da će „zapisane riječi okužiti egipatski narod patvorenim znanjem, jer će ljudi pribavljati činjenice i pripovijesti iz vanjskih izvora, a da sami neće biti u stanju umno čuvati veliku količinu znanja“.
Kralj je imao krivo utoliko, što se ljudsko znanje stalno množilo i toliko namnožilo, da više nije moglo stati ni u čiji pojedinačan um te da znanje bez „podsjetnika za pamćenje“ odnosno bez zapisanog znanja, koje ne može stati u pojedinačne mozgove, neće bez pisma zajednici biti na raspolaganju. Ipak, kraljeva bojazan je bila opravdana, jer je pismo donijelo opasnost („pošast“) gomilanja činjenica, opisa i pripovijesti, koje ne prati razumijevanje ili shvaćanje. Danas osim slikovnog pisma ljude „kuže“ i pokretni i nepokretni „vidilni zapisi“.
Razumijevanje je sposobnost umnog shvaćanja općeg odnosa među pojedinostima predmeta, pojava ili postupaka. Ono sadržaje čini jasnima i razgovjetnima uporabom pojmova i kategorija, koje pojedinac već ima ili ih može imati. Ono omogućuje njegovanje skladnih odnosa među ljudima i u društvu; usklađivanje razlika u mišljenju; uspostavu suglasja i bez pisanog dogovora među ljudima; omogućuje objašnjavanje i tumačenje. Primjerice, kaže se da netko temeljito razumije određeno pitanje ili predmet; da postoji osnovno razumijevanje određenog postupka; ili da nešto vodi jasnijem razumijevanju određene problematike. Ipak, nije najmanje važno to, da razumijevanje omogućuje ljudima da nešto korisno i dobro čine i učine.
Znanje je upućenost u nekoga ili u nešto, a može uključiti činjenice, obavijesti, opise ili vještine koji se stječu učenjem ili iskustvom. Nije riječ o tvarnom zahvaćanju predmeta, pojava i postupaka, nego o njihovu umnom shvaćanju pa je teško odrediti što je znanje. Stoga treba imati određenu mjeru uzdržanosti, glede točnosti znanja. Platon je znanje odredio kao „opravdano vjerovanje u istinitost“. Stoga valja provjeravati istinitost znanja. Stjecanje znanja uključuje spoznajne postupke: opažanje, priopćivanje, pridruživanje i rasuđivanje. Znanje je povezano sa sposobnošću njegova prihvata od ljudi. (I životinje imaju mozak i određen stupanj znanja.)
Znanje se može steći a posteriori, naknadno, nakon učenja ili stjecanja iskustva. Postoji i znanje a priori, kad se određene „pretpostavke“ uzimaju kao istinite ili same po sebi razumljive, bez uporabe pravih postupaka za stjecanje znanja. Vjere i ideologije su izvori takvog znanja, koje može doći i nekritičnim preuzimanjem tuđih ideja i postupaka, što vodi nekritičnoj uporabi znanja. Mozak ne razlikuje utisnuto znanje od iskustvenog. Za dobro stjecanje znanja valja imati razumijevanje toga, što se već zna.
Sjedište znanja je ljudski mozak, za koji se još ne zna kako točno djeluje, ali za koji se zna, da nadzire i po potrebi ispravlja djelovanje organa u, primjerice, ljudskom organizmu, kako bi organizam mogao trajati održavanjem ustaljenih odnosa u njemu. Za mozak kao sjedište ljudskog umovanja, koje je također proizvod biološke evolucije, važno je da se on rabi za umovanje te da se tako stalno povećava čovjekova sposobnost razumijevanja i čovjekov obujam znanja. Razvijene umne sposobnosti i visok stupanj razumijevanja pojava u svijetu, odnosa u društvu i životnog postupka u čovjeku olakšavaju i stjecanje i uporabu znanja.
Ovaj podulji uvod služi razumijevanju prosudbe novog projekta Ministarstva prosvjete.[1] Riječ je o projektu Hrvatski kvalifikacijski okvir ili HKO. Taj projekt je nastao presadnjom sličnog britanskog sustava The National Qualifications Framework (NQF), pri čemu engleska riječ “framework” nije prevedena u kostur, okosnicu ili okvirno načelo, nego upravo u okvir. Ministarstvo je došlo a priori do određenog znanja o mogućnosti poboljšanja hrvatskog školstva i izobrazbe. Faraon Tam bi kazao da su „ljudi pribavili činjenice i pripovijesti iz vanjskih izvora“.
Ministarstvo a priori pretpostavlja, da u RH postoji temeljito znanje, ali da mladi ljudi stječu takvo temeljito znanje u mnogim strukama hrvatskog poslovanja ili gospodarstva, u kojima takvi temeljito školovani mladi ljudi nemaju mogućnost zapošljavanja. HKO bi po planu ministarstva trebao dobiti dvije bitne sastavnice. Jednu bi činile potrebe za znanjem i vještinama, koje bi – proučavanjem stanja područnog gospodarstva i njegovih izgleda u neposrednoj budućnosti – odredile županije. To je koalicijska ideološka „regionalizacija“ hrvatskog znanja. Drugu bi pružilo sâmo ministarstvo, određivanjem sadržaja znanja na svim razinama školstva, koji bi „kvalificiralo“ svršene školarce i studente za poslove, koje gospodarstvo i država nude.
Skrajnje je pogrešna pretpostavka ministarstva, da je jedini problem neprimjerenost ili poslovna neuporabljivosti novostečenog znanja. Ipak, znanje ne samo sadašnjih školaraca, nego i niza naraštaja mladih i sredovječnih ljudi vrlo je oskudno. Moje iskustvo s bistrim školarcima, kojima pomažem da nauče matematiku i fiziku izvan škole, pokazuje da su već i mnogi učitelji u školama „okuženi“ slabim znanjem i nerazumijevanjem svojih predmeta.
Nije hrvatska nacionalna nevolja samo u oskudnom znanju, nego i u slabom razumijevanju, nejakoj sposobnosti za učenje i za razumijevanje, ali i u slabom zanimanju za stjecanje znanja, za razumijevanje pitanja te za struke i za vrste znanja. To je sve posljedica dosadašnjeg načina ispita, provjere, kušnje ili testa znanja putem ocjene odgovora. Cijela nacija je ustremljena na pružanje odgovora. Političarima je najvažnije imati odgovor, izliku ili priču, a ne pružiti rješenje nacionalnih pitanja. Đaci na ispitu „zaokružuju“ jedno od slova četvoroslovne abecede. Ispitom se ne kuša znanje, razumijevanje, sposobnost razmišljanja i zaključivanja, određivanje postupaka, pravljenje izračuna i rješavanje zadataka. Od nacije se traže samo odgovori. Do odgovora se može doći preslikavanjem tvrdnji iz knjiga i s Interneta, ali do razumijevanja i rješenja se dolazi uporabom mozga.
Hrvatima nije potreban okvir, nego znanje, razumijevanje te sposobnost nakupljanja znanja i rješavanja problema. Hrvatskoj treba i uporaba mozga, a ne samo očiju i ušiju.
MZOS je pucao u „okvir gola“, a promašio je i vrata i „ceo futbal“.
[1] Sad se ministarstvo zove MZOS, a ne više MZOŠ. Kad je već u nazivu ministarstva riječ „šport“ zamijenjena riječju „sport“ zašto se ideološko znanje a priori ne bi sručilo i na riječ „obrazovanje“ ili izobrazbu?
Najnoviji komentari