Archive | ožujak, 2019

10 ožujak 2019 ~ 0 Comments

Propovijed – Prva korizmena nedjelja

Duh nagna Isusa u pustinju

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je Božje evanđelje: “Ispunilo se vrijeme, približilo se Božje kraljevstvo! Obratite se i vjerujte evanđelju!” (Mk 1, 12-15)
U
Isusu je njegovo krštenje – pri kojem se bio suočio s Ivanovim pozivom na obraćenje, sa širokim odzivom naroda na Ivanov poziv i s pitanjem uporabe vlastitog života – stvorilo prostor Duhu. Opis Isusovog krštenja koje se razmatra prethodne nedjelje, bez obzira na ruho u koje je zaodjenuto, svjedoči o potpunom, izravnom i snažnom prelijevanju Duha u Isusov život. Isus je krštenjem u Jordanu postao novim čovjekom, Božjim čovjekom. Isusovo iskustvo provale Duha u njegov život nije samo prekretnica u njegovom životu i u njegovoj uporabi života, nego je i početak Isusovog pokreta koji se zatim pretvorio u kršćanstvo.
Od Isusovog krštenja i iskustva Duha u Jordanu, Duh dominira Isusovim životom, iako je to Isusovo iskustvo nešto poslije bilo uobličeno u riječi i postalo priopćivim. Prvi potez koji je Isus povukao pod dojmom Duha bilo je njegovo povlačenje iz posla, društva i obitelji u ‘pustinju’. Riječ ‘nagnati’ koju Marko rabi za učinak Duha u Isusu najbolje ocrtava dominaciju, starješinstvo i snagu Duha te ulogu Duha u pobuđivanju i usmjeravanju Isusa.
Obraćeni je Isus – kao i svi veliki obraćenici, kao što su bili apostoli o prvim Duhovima, Pavao, Benedikt, Franjo, Ignacije, Terezija Avilska ili Charles de Foucault, koji su u nastojanju da nasljeduju Isusa doživjeli obraćenje – snažno iskusio zahvat Duha te dobro uočio razliku između ranijeg stanja i novog stanja vlastitog života. Duh koji se zauvijek nastani u obraćeniku, koji iz njegove nutrine prodre u iskustvo svoga nositelja, postaje opipljiv u životu obraćenika.
Obraćenik sa svoje strane osjeća u sebi stanje Duha i prati njegov ‘vodostaj’. Stanje Duha u obraćeniku mjera je kakvoće njegovog vlastitog života ili razine Božjeg života u njemu. U brizi za očuvanjem razine i stanja života u sebi obraćenik osluškuje disanje i prati bilo Duha u sebi upravo zato da bi ravnao svojim životom tako da sačuva i zadrži Duh u sebi. Pogrešna uporaba života protjera Duh iz njegova nositelja ili ga ponovo vrati u velike dubine njegove osobe.
Isus se, slijedeći Duh u sebi, prvo uklonio iz ‘svijeta’ da bi u posebnim okolnostima, bez pljuska ulaznih informacija, vlastitu svijest prepustio utjecaju Duha i u njoj iskovao riječi kojima se nova istina, koja je posljedica iskustva Duha, može priopćiti drugim ljudima. Ideje i vrijednosti staroga svijeta imaju veliku ustrajnost.
Obraćenik u svom prvom razdoblju obraćeničkog života provodi život bez života, rastrgnut napastima ideja i ljudskih vrijednosti kojima je bio podložan prije obraćenja i koje je ranije dijelio sa svim drugim ljudima. Obraćeniku je možda ugodnije sa zvijerima nego s mnogim ljudima podložnim starim vrijednostima. Obraćenik je u ‘strahu za ljubav’, u strahu da će izgubiti Duh, jer se stari svijet u čovjeku žestoko odupire. Izlaz iz stiske nosi prava riječ, koju Duh iskiva u svijest obraćenika.
Prava riječ dođe u tilom času, bez obzira na to koliko se dugo obraćenik mučio za nju i koliko ju je čekao, i ona izvodi obraćenika u novo razdoblje života. U kratkom odlomku od četiri retka Marko sažima dva prva razdoblja Isusovog novog života. Riječ kojom je Isus krenuo u svoju kampanju, potaknut uhićenjem Ivana Krstitelja, jest ‘Božje kraljevstvo’. “Ispunilo se vrijeme, približilo se Božje kraljevstvo! Obratite se i vjerujte evanđelju!”
Snagom koja dolazi od jakog i izravnog iskustva Duha Isus uvjerava ljude da svijet može, treba i mora biti promijenjen. Došlo je vrijeme za zamjenu svijeta nadmetanja među pojedincima, klasama i narodima svijetom za svakog čovjeka, svijetom u kojem pojedinac može obraniti svoje dostojanstvo i svoju čovječnost oslanjanjem na Duh, i u kojem Bog, kojeg su cijelu prošlost prisiljavali da bude na strani društvenih sustava, stoji na strani čovjeka. Isus snagom svoga uvjerenja i slobodom svoje osobe oslobođene po Duhu svjedoči da je novi svijet ne samo moguć, nego i neizbježan. Isus je s tom riječju prohujao galilejskim gradovima i selima, brežuljcima i poljima.

Continue Reading

08 ožujak 2019 ~ 0 Comments

Kakav parlament za propalu Europu!

Za neupućene i vlastoljubljive hrvatske političare svih određenja, redova i mjesta pristup Hrvatske Europskoj uniji činio se spasonosnim nacionalnim političkim potezom. Tako je bilo, iako se vidjelo da zamjena (europske) Ekonomske zajednice Europskom unijom nije poboljšala stanje Europe, europskih naroda i građana europskih zemalja, nego je smrtno ugrozila Europu kao kontinent. Unija je podijelila Europu i u njoj rastavila jedne narode od drugih, a sama je postala tvorevinom europskog i svjetskog kapitala. EU je nesuverena paradržava u kojoj vlast ima kapital, koji ima tržište kao svoj politički sustav, a liberalizam kao svoj sustav uvjerenja.
Europska unija je postala „tamnicom naroda“, koja je sputala ne samo politiku europs-kih povijesnih nacionalnih država, nego i njihovu poslovnu poduzetnost te njihovo tehno-loško izumiteljstvo. U vrijeme snažnog i nezaustavljivog svjetskog tehnološkog napretka Europa kao kontinent – iz kojega treba izuzeti Rusiju – tehnološki daleko zaostaje i zaos-tajat će još više za Azijom i Amerikom, koja se trsi da financijalizaciju proizvodnog gos-podarstva istisne tehnološkim izumiteljstvom. (Hvalevrijedna staromodna europska au-tomobilska industrija, još nije pristupila ni smišljanju električnih automobila, a kamoli nji-hovoj proizvodnji.) Europa sve više zaostaje za Azijom i Amerikom i u područjima proiz-vodnje čiste energije, uspostave komunikacijskih mreža te umjetne inteligencije. (Kina kani do 2025. godine uspostaviti stacionarnu svemirsku „sunčanu farmu“ tešku 1.000 tona, koju će od deset sklopova od po 100 tona u svemiru sastaviti roboti. Elektrana će imati snagu 1 megavat, a nakupljana energija će mikrovalovima biti slana u Kinu.)
Dok se u ostalim dijelovima svijeta stvara ili nakuplja nova tehnologija, europske kor-poracije se od prodora tuđe tehnologije i na njoj utemeljenih proizvoda brane poveziva-njem u kartele i financijalizacijom proizvodnih korporacija, koje nastoje stvarati zaradu (profit) politikom cijena i uštedama u poslovanju, a ne smišljanjem i izradbom proizvoda utemeljenih na novoj tehnologiji. Europa treba tehnologiju iz neprijateljice pretvoriti u prijateljicu.
Europi je potrebno oslobođenje stvaralačke snage naroda koji su u prošlosti svijetu dali znanost utemeljenu na matematici i tehnologiju utemeljenu na znanosti. Da se to postigne Europska unija treba od gospodarice europskih građana i europskih naroda postati sred-stvom naroda, da se nose s nezaustavljivim tehnološkim valom, koji će spasiti narode koji se uspnu na nj i na njemu održe, a ne da „u nj potonu i da se u njemu udave“.
Ovih je dana francuski predsjednik Emmanuel Macron objavio u dvadeset osam eu-ropskih nacionalnih novina pismo, u kojemu se zauzima za „transformaciju“ Europske unije, za koju kaže da je iznevjerila „europske građane“ te za preporod Europe. Macron piše, da je Brexit pokazao koliko je Europska unija postala neprimjerenom. Macron se zauzima za Europsku uniju s dvije i više brzina, u kojoj bi bilo mjesta i za Veliku Britaniju.
Nedvojbeno je to, da Macron zastupa probitke slobodnog svjetskog (i europskog) kapi-tala. Zato se on se i potrudio da nešto pruži i radnicima pa predlaže uvođenje europske „minimalne radničke plaće“, što je najgori mogući prijedlog za radnike. Stanje jedinačnih nacionalnih gospodarstava je takvo, da ona ne mogu podnijeti istu minimalnu radničku plaću, ako to nije najniža plaća u najsiromašnijoj zemlji Europe. Usto, ni sve struke u istoj zemlji ne podnose istu minimalnu plaću. Nebrojene proizvodne korporacije će propasti, ako moraju davati plaće za koje nemaju dovoljno pokriće u poslovanju. Macronov prijed-log o najnižoj radničkoj plaći sračunat je na jačanje velikih korporacija, kakvih nema u srednjim i manjim zemljama EU.
Smatram da se Europska unija treba pretvoriti u politički savez s „dvadeset osam brzi-na“ odnosno da se svaka zemlja razvija prema svojim mogućnostima, pri čemu će savez država pomoći u uspostavi bilateralne suradnje među pripadnicama saveza. Sad se kriv-njom Unije Hrvatska razvija ispod svojih mogućnosti, a Njemačka zaslugom Unije iznad svojih mogućnosti. Kad je već riječ o brzini, Europska unija ima brzinu „nula“: Unija stoji na starom mjestu, dok mnogi drugi dijelovi svijeta hrle u novu tehnološku budućnost.
Zadani predmet ovog osvrta je „važnost izbora za Europski parlament na nacionalnoj, ali i na geopolitičkoj razini“ s obzirom na snažne političke procese, koji se odmataju u Europi i u svijetu. Doći će do nove podjele sjedala u Europskom parlamentu, ali budući da ni stari parlament nije imao važnu ulogu u EU neće je imati ni novi. Minulih godina sahne i uloga Europske komisije, jer se njezini naputci ne provode u članicama Unije pa čak ni u Njemačkoj. (Nedavno je mađarski premijer Viktor Orban predložio uspostavu stalnog vijeća ministara unutarnjih poslova šengenskih zemalja bez sudjelovanja povjerenika Europske komisije. Vijeće nacionalnih ministara bi umjesto Komisije određivalo imi-gracijsku politiku u očekivanju novog vala izbjeglica iz arapskih zemalja, opasnijega od vala iz 2015, godine.) Međutim, rezultat „europskih“ izbora odnosno nova podjela sjedala u Europskom parlamentu između uspostavljenih unitarističkih stranaka i novih autono-maških stranaka pokazat će koliko su Europljani odlučni da se obračunaju s Unijom kao tvorevinom slobodnog privatnog kapitala.
Posao razvlačenja Unije ne pripada ni europskim parlamentarcima ni europskim povje-renicima, nego zemljama članicama koje okuplja „konferencija vlada“ članica Unije. U nekim zemljama Unije već vladaju autonomaške stranke. Tako je u Italiji i većini zemalja Podunavlja. Velika Britanija napušta Uniju 29. ovoga mjeseca ili koji mjesec kasnije. Očito je, da najveću pozornost privlače izbori u Francuskoj i Njemačkoj. U Njemačkoj AfD pristupa prvi put europskim izborima, a u Francuskoj je novi zamah autonomaštvu dao pokret „Žutih prsluka“. Talijanska stranka „Pet zvijezda“ pripravlja paneuropsku koaliciju, u kojoj su „Žuti prsluci“, hrvatski „Živi zid“ i neke stranke iz podunavskih zemalja. Tali-janska Lega je u dosluhu s Nacionalnim okupljanjem Marine Le Pen i s poljskim nacionalisti-ma.
Mogući novi, autonomaški sastav Europskog parlamenta srušit će posljednje potpornje Europska komisije, koja će u ime europskih naroda, a ne u ime „europskih“ građana morati početi postupak pretvaranje umorne i nakazne Europske unije u živahnu zajednicu poduzetnih povijesnih europskih naroda, koji su svijetu mnogu pružili u prošlosti i koji su uobličili svijet u kojemu živimo. Sadašnja pasivnost europskih naroda posljedica je uhićenja europskih naroda i njihova utamničenja u Uniju. Razaranjem Unije europski će narodi doći k sebi, okupiti se i pokrenuti se u budućnost.
Svibanjski europski izbori – kakav god bio njihov rezultat – neće okinuti razvlačenje Unije, ali će pokazati da su se ustalili politički procesi, koji će prisiliti slobodan privatni europski kapital da pristane na temeljiti promjenu političkog sustava Europe, jer se u sa-dašnjoj zamrloj Europi kapital nakuplja u vrlo maloj mjeri u odnosu na stupanj nakupljanja kapitala u nekim drugim krajevima svijeta. Europski kapital će biti prisiljen vlast podijeliti s narodima kako je to znao napraviti u Europi poslije Drugoga svjetskog rata. Tad je u strahu od komunizma kapital prihvatio suživot s narodima i služenje njima.

Continue Reading