Zdravko Mršić – Konsenzus

Upustili smo se u ovaj posao, da nešto napravimo za našu zajednicu, za koju su političke vlasti malo ili nimalo napravile. Prvo što želimo napraviti je sve vas, sve nas, sve ovdašnje ljude povezati u zajednicu. Ne u političku zajednicu, kojom se vlada, nego u životnu zajednicu, u kojoj se skupno radi i u kojoj se pomaže ljudima da zadovolje životne potrebe i da dožive to, da su ljudi.

Životne potrebe nisu samo materijalne naravi. Tjelesne potrebe valja zadovoljiti, ali životne potrebe daleko premašuju materijalne potrebe. „Ne živi se samo o kruhu!“ Zar nije potreba imati pravo životno i stručno znanje? Zar nije potreba pravo odgojiti djecu? Zar nije potreba nešto donijeti starijim slabo pokretljivim ljudima? Zar nije potreba porazgovarati s nekim tko je osamljen? Zar u našem mjestu nije potreba imati dobru dječju ambulantu, dnevnu dječju bolnicu ili pravu dječju bolnicu?

Mi smo se upustili u ovaj posao, da unesemo više života u sve nas. Mi taj posao ne možemo obaviti sami, ali taj posao možemo obaviti svi zajedno, kao prava životna zajednica. Mi ćemo podmetnuti leđa, ali očekujemo da nam se svi voljno pridružite, kako bismo umnožili svoje sitne osobne sile i stvorili novu silu zajedništva.

Od gradskih ili državnih vlasti ne trebamo mnogo očekivati, dok mi sami ne obavimo to što sami, skupno, zajednički možemo obaviti. Kad obavimo to, što ovdje, u našoj kući, možemo obaviti pročut ćemo se kao zajednica, jer se ovakav, novi posao dosad u Hrvatskoj nije obavljao. Kad se za naš posao bude čulo i drugi će nam pomoći i pridružit će nam se. Na naš učinak se neće moći oglušiti ni gradske ni državne političke vlasti ni Europska unija. A mi ćemo ići dalje i širiti svoju zamisao i svoj zajednički uspjeh.

Mi se s vama upuštamo u novu vrstu politike. Politika nije ništa drugo nego obavljanje javnog, skupnog posla naroda ili životne zajednice. To je definicija politike. Naša politika se neće sastojati u vladanju drugim ljudima, nego u služenju drugim ljudima. Mi želimo da svi skupno služimo jedni drugima i to ne u ispunjavanju prohtjeva, nego upravo u zadovoljavanju potreba, koje su i materijalne i ljudske. Zar svi ne trpimo u strahu, da nećemo moći zadovoljiti ljudske potrebe? Naš zajednički posao odagnat će iz nas strah i zabrinutost. Mi moramo i možemo postati životnom zajednicom. Zajednicom možemo postati samo zajedničkim radom za dobro naše zajednice, za dobro svake naše obitelji i za dobro svakoga od nas osobno.

To što počinjemo ovdje počet će se raditi po cijelom svijetu. Stanje Zemlje, stanje klime, stanje nas ljudi, gospodarska recesija koja potresa sve zemlje i ugroza pošasti koronavirusa prisiljavaju sve ljude na zajedništvo, na uzajamnost i na solidarnost. Mi ne smijemo čekati druge, da nešto naprave ni vlasti da nas usreće. Mi već počinjemo.

To što trebamo učiniti svi koji to možemo je samo uporabiti svoje vrijeme, a naša mala politička zajednica dat će svoj sitniš, koji će omogućiti da uporaba našeg vremena donese urod.

Mnogi od nas žele imati svoju zajednicu, žele živjeti u životnoj zajednici. Zajedništva se ne treba se bojati, ako se zajednički radi, ako se zajednički nešto napravi i ako od nas zajedništvo napravi bolje ljude. Dobri ljudi su velika dragocjenost. Zajedništvo nam jamči, da drugi neće vladati nama, nego da ćemo sami vladati sobom. Samo nas zajednički rad može obraniti od tuđe vlasti. Pružit ćemo primjer drugima, ali ćemo skupno raditi za sebe.